Alyssa Milano, američka glumica koja je nedavno predvodila skupinu hollywoodskih glumaca u pokušaju da izvrši pritisak na saveznu državu Georgiju kako se u njoj ne bi izglasao zakon koji zabranjuje pobačaj nakon što djetetu u utrobi majke započne kucati srce, nedavno je na Twitteru pokrenula novu kampanju naziva “Žao mi je, ali mi nije žao”.

Milano je putem kampanje pozvala žene da ispričaju svoju priču o pobačaju kako bi “pomogle osvijetliti važnost tjelesne autonomije”. Ipak, stvari se nisu razvile onako kako je ona očekivala. Odgovori koje je dobila mahom su svjedočanstva ljudi koji zahvaljuju svojim majkama i bakama što nisu pobacile, te ističu kako je odluka za život bila prava odluka i u njihovim životima, te životima njihovih prijateljica.

Izdvojili smo neke od odgovora:

„Moja mama je bila samohrana majka, neudana, kći pentekostalnog propovjednika, imala je rijetku bolest krvi i radila nisko plaćeni posao u tvornici. Poticali su je da me pobaci govoreći joj da ćemo u protivnome i ona i ja umrijeti. Izabrala je život i sada se ja brinem o njoj. To je moja priča.“

“Moja baka je išla pobaciti moju majku, ali predomislila se u posljednjem trenutku. Zahvaljujući tome moja mama, moje dvoje braće i ja smo rođeni, baš kao i moje dvoje djece… ups, zaboravila sam i troje svojih prekrasnih nećaka.”

„Životi žena koje poznajem koje su bile silovane i odlučile zadržati trudnoću ili mogućnost posvojenja nisu bili ispunjeni tjeskobom. Moje prijateljice koje su pobacile imale su mentalne, emocionalne i fizičke probleme. Nekoliko njih ne može imati djecu zato što im je pobačaj oštetio tijelo.“

“Ovo je dijete za koje su mi rekli da ga pobacim… čudo!”

“U San Franciscu krajem 1973. mojoj su majci tri liječnika u tri različite klinike rekli da pobaci zato što je imala 39 godina (smiješno), zato što je bila Latinoamerikanka i zato što bi joj to bilo šesto dijete. Je li to bio rasizam? Savjetovali su me: ‘Ne morate reći svome mužu.’ Koliko beba ne preživi ovakvu situaciju?… Ona im je rekla da nikada ne bi mogla ubiti svoje dijete. Moja majka je prestrašena ovim zastrašivanjem prestala obavljati prenatalne preglede i ja sam bila rođena u općoj bolnici u San Franciscu umjesto u bolnici koju je redovito posjećivala.”

“Žalim što sam odlučila pobaciti kada mi je bilo 23 godine. Kakav sam prekrasan dar propustila. S 47 godina mi još uvijek nedostaje to dijete. Bog mi je oprostio. Jer to je ono što on jest. Jako mi je žao što sam odabrala pobačaj!!!”

Ivo Džeba | Bitno.net