Šest žena u Ohiu čiji su muževi preminuli odlučile su ući u formaciju kako bi postale dio novog “reda udovica” koji je osnovala biskupija Columbus.

Kako prenosi Aleteia, dana 16. listopada biskup Earl Fernandes izdao je dekret o osnivanju Ordo Viduarum ili reda udovica kao zajednice biskupijskog prava. Otvoren je za udovice starije od 60 godina koje su bile u sakramentalnom braku.

Riječ je o redu koji je postojao u ranoj Crkvi, a utemeljenje ima u Prvoj poslanici Timoteju, kako je u tekstu na ovu temu navela nekadašnja profesorica prava i teologije na Sveučilištu Notre Dame, M. Cathleen Kaveny.

Kaveny je napisala da iako služba udovica u Crkvi nikada nije bila služba oltara „one su imale duhovni autoritet i utjecaj u služenju svojoj zajednici“.

„Udovice su obavljale kućne posjete, gdje su tješile, postile i molile s bolesnicima te davale praktične upute mlađim ženama. One su proricale. Udovice koje su postale dio reda također su zauzimale počasno mjesto u liturgiji, sjedeći u prednjem dijelu skupštine zajedno s biskupima, svećenicima i đakonima.”

Za formaciju budućih pripadnica reda udovica zadužen je dominikanac fr. Paul Keller. Fr. Keller kaže kako je obred posvećenja udovica povezan s obredom posvećenih djevica dodajući da je jedan od njegovih aspekata blagoslov vjenčanog prstena koji je udovica koristila u svom braku “kao podsjetnik na njezino posvećeno udovištvo”.

U tekstu za biskupijski list Catholic Times, fr. Keller je naveo da “iako ne postoji sakrament za udovice, papa sveti Ivan Pavao II. u dokumentu Vita Consecrata navodi: ‘Kroz zavjet trajne čistoće kao znak Kraljevstva Božjega, (udovice) posvećuju svoje životno stanje da se posvete molitvi i služenju Crkvi’”.

Život udovica koje uđu u red bit će obilježen uglavnom molitvom i služenjem. Redovito će primati sakramente euharistije i ispovijedi te će ih voditi duhovnik.

Jedna od šest udovica koje su se uključile u dvogodišnju formaciju za ulazak u novi red je i Cecilia Cortes-Peck. Njezin suprug je umro 2011. od tumora na mozgu, a sin jedinac tragično poginuo šest godina kasnije, ostavivši je samu. Cortes-Peck je prethodno razmišljala o tome da postane redovnica, ali nakon razmatranja shvatila je da to nije poziv za nju. S novim redom pronašla je mjesto za sebe u Crkvi.

“Bog moju tugu pretvara u radost”, kaže Cortes-Peck. “Samo moramo biti strpljivi. Njegov plan je savršen.”