Na putu u Jeruzalem Isus je po treći put govorio svojim učenicima o svojoj muci i smrti, o slavnom uskrsnuću. Kada su se zaustavili na svome putu, već blizu Jerihona, pristupila mu je jedna žena, majka Jakova i Ivana. Željela je zamoliti nešto za svoje sinove. »Pade pred njega ničice«, govori sveti Matej, »da nešto od njega zamoli.« Jednostavno je rekla: »Naredi da ova moja dva sina sjednu u tvojemu kraljevstvu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane.« Gospodin je odmah odgovorio: »’Ne znate što tražite. Možete li piti kalež koji ću ja piti?’ Oni odgovore: ‘Možemo.’«

Ta dva brata zasigurno nisu ozbiljno shvatila ono o čemu im je Isus, nešto ranije, govorio. Sveti Luka je zapisao: »Oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.«

Teško je shvatiti govor križa. Ipak, oni su bili spremni ispuniti svaku Isusovu želju. Nisu postavili nikakvu granicu svojemu Gospodinu, niti je mi danas postavljamo. Zbog toga, kada nešto tražimo u molitvi, moramo biti spremni prihvatiti, iznad svega, Božju volju, pa i onda kada se ne poklapa s našim željama.

Sveta Terezija kaže: »Gospodin najbolje zna što je dobro za nas; nije na nama da mu govorimo što bi nam trebao dati, jer će nam s razlogom reći da ne znamo što tražimo.« On želi da tražimo od njega sve što nam je potrebito, ali, iznad svega, da poistovjetimo u svemu našu volju s njegovom voljom. On će nam uvijek dati najbolje.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala:Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]