Papa Franjo ponovno potvrđuje svoju ulogu “graditelja mostova”. I dok će misom za migrante na američko-meksičkoj granici simbolično povezati “razvijeni Sjever” i “siromašni Jug”, njegov susret s patrijarhom Kirilom približit će katolički Zapad i pravoslavni Istok.

Collage, susret s patrijarhom Kirilom

Danas započinje jedan od najznačajnijih posjeta pape Franje u njegovu pontifikatu. Sveti Otac poletio je jutros prema Meksiku gdje ga očekuje posjet koji vrlo vjerojatno ulazi među najznačajnije pontifikalne pohode u povijesti.

Papa koji pomiruje ekonomske i teološke razlike 

Njegova iznimna važnost očituje se u dva razloga. Prvi je svakako migrantska kriza koja je prošle godine potresla Europu, ali i cijeli svijet. Papa Franjo više je puta progovorio o migrantskoj krizi, zazivajući kršćansko milosrđe na izbjeglice, pozvavši čak i katoličke župe da prime po jednu izbjegličku obitelj pod svoj krov. Stoga nikako ne čudi da će jedan od centralnih događaja Papina pohoda Meksiku, na kojeg i svjetski mediji stavljaju najveći naglasak, biti posjet meksičkom pograničnom gradu Ciudad Juárezu, gdje će Sveti Otac služiti misu za imigrante na kojoj se očekuje oko 200 000 ljudi s meksičke strane granice, dok će sa strane SAD-a “boje braniti” oko 50 000 američkih državljana.

Drugi važan događaj, možda i najvažniji politički trenutak postkoncilske Crkve nakon što je sveti Ivan Pavao II. posjetio Poljsku i praktički goloruk srušio komunizam u Istočnoj Europi, jest današnji susret s moskovskim patrijarhom Kirilom na Kubi. O njemu su se pak raspisali katolički i kršćanski mediji, dok svjetovni to više usputno spominju nego što ga analiziraju. Očekuje se kako će predstavnici dviju najvećih kršćanskih Crkava održati dvosatni susret, a potom će uslijediti potpisivanje zajedničke deklaracije.

Kako prenosi Interfax, deklaracija je zgotovljena prije dva dana, nakon što su se Papa i patrijarh složili oko završnog teksta.

“O tekstu deklaracije pregovaralo se jučer (srijeda, op.a.) do kasno u noć. Završni amandmani su uvedeni. Nužno je nadati se kako će na sastanku dokument biti predan Papi i patrijarhu u dogovorenoj verziji”, rekao je jučer mitropolit Hilarion, voditelj Sinodalnog odjela za vanjske crkvene poslove prilikom polijetanja za Kubu s aerodroma Vnukovo.

Sadržaj deklaracije još nije poznat, ali očekuje se kako bi njegova temeljna tema mogla biti progon kršćana, osobito na Bliskom istoku. Upravo je to i glavni razlog susreta poglavara Zapadne i Istočne Crkve.

Današnji sastanak: situacija u kojoj nema poraženog

Važnost današnjeg sastanka leži u činjenici da patrijarh Kiril predstavlja najveću pravoslavnu zajednicu na svijetu. Dvije trećine od preko 200 milijuna ‘ortodoksnih kršćana’ pripada Ruskoj pravoslavnoj Crkvi te riječ njena patrijarha ima posebnu težinu.

Vatikan već nekoliko desetljeća pokušava organizirati susret s glavnim predstavnikom RPC-a, međutim svaki put je odbijenica s ruske strane došla pod izgovorom kako “još nije pravo vrijeme”. Zadnji pokušaj dogodio se 2012., za vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI., kad se susret planirao u sklopu 1700-te obljetnice Milanskog edikta, međutim do njega nije došlo.

Organizacija današnjeg sastanka započela je prije dvije godine i sama činjenica da su ruski predstavnici pristali na razgovor, pogotovo u svjetlu nedavnih sukoba u Ukrajini gdje je rascjep između Grkokatoličke Crkve, vjerne Vatikanu, i Ruske pravoslavne Crkve doveo u pitanje sveukupne katoličko-pravoslavne odnose, predstavlja veliki napredak.

Današnji sastanak, bez obzira na to što vjerojatno neće dovesti do revolucionarnih odluka, trenutno izgleda kao “win-win” situacija. Naime papa Franjo uspio je ostvariti dugogodišnje pokušaje svojih prethodnika, potvrdivši svoju ulogu “graditelja mostova” u religijskim i političkim krugovima. S druge strane, patrijarh Kiril, kako tvrde neki, na ovaj način može ojačati svoj kredibilitet “u vrijeme kada njegov moralni autoritet nije osobito visok” u Rusiji, kako to kaže Borys Gudziak, biskup Ukrajinske grkokatoličke Crkve. Također patrijarh Kiril na taj način može osnažiti svoju poziciju pred Svepravoslavni sabor, prvi nakon 1200 godina, koji će se održati ovog ljeta na Kreti.

Možemo se samo nadati da na tome neće ostati, već da će susret dvaju poglavara postati temelj daljnjeg ekumenskog rada i približavanja, a u budućnosti i sjedinjenja Zapadne i Istočne Crkve.

Tino Krvavica | Bitno.net