Europa

Dr. Gudrun Kugler, ravnateljica Opservatorija, objašnjava: „Studije upućuju na to da je čak 85% zločinâ mržnje u Europi usmjereno protiv kršćana. Krajnje je vrijeme da se javnom raspravom reagira na tu činjenicu! Primjećujemo također i ograničenja koja se kršćanima postavljaju u profesionalnome smislu: restriktivna primjena slobode savjesti dovodi do polaganoga zatvaranja zanimanjâ kao što su sudci, liječnici, medicinske sestre, babice te farmaceuti – za kršćane. Nastavnici i roditelji upadaju u nevolje ukoliko se ne slažu s etikom vezanom uz spolnost kakvu utvrđuje država. Naše istraživanje pokazuje da će Europa jedino uza fleksibilniji pristup vjeri, a napose kršćanstvu, moći zadržati svoju temeljnu vrijednost slobode.“

Događaji vezani uz slobodu vjeroispovijesti u 2011.

Godina 2011. bila je obilježena javnim raspravama vezanima uz vjeru – poput one o norveškome ubojici Andresu Breiviku, koji je smjesta – iako pogrešno – proglašen ‚kršćanskim fundamentalistom’. Protukršćanskim je predrasudama, da bi same sebe opravdale, bila potrebna kršćanska istoznačnica muslimanskoga terorizma. Svjetski su mediji, dakako, spremno prihvatili ovakvu nepromišljenu i odveć ishitrenu etiketu.

Kao pozitivan događaj, međutim, možemo istaknuti čuveni slučaj ‘Lautsi’ na Europskome sudu za ljudska prava. Visoka je komora toga Suda, naime, osporila prvostupanjsku odluku, pojašnjavajući kako raspela u učionicama državnih škola u Italiji – što upućuje na istaknutost većinske vjere te zemlje unutar školskoga prostora – po sebi nisu dostatna za utvrđivanje postupka indoktrinacije te stoga ne krše prava svjetovnjačkih roditelja g. i gđe. Lautsi na slobodu vjeroispovijesti.

Još jedan pozitivni naglasak godine 2011. bila je rezolucija parlamentarne skupštine OSCE-a, kojom se potiče javna rasprava o nesnošljivosti i diskriminaciji prema kršćanima u Europi. Rezolucija je pozvala na preispitivanje zakonodavnih akata koji bi mogli imati negativne posljedice po kršćane.

Izvršni sažetak izvješća za 2011.

1. Nesnošljivost i diskriminacija prema kršćanima, čime se opisuje nijekanje jednakih prava i društvena marginalizacija kršćana, najjasniji je izraz za tu pojavu u zapadnome svijetu. Iako to zapravo jest oblik progonstva, u Europi se ne smije tako nazivati, kako bi se izbjeglo miješanje sa zločinima počinjenima protiv kršćana u drugim dijelovima svijeta.

2. Statistika ukazuje na širinu toga problema: 74% ispitanih u Ujedinjenome Kraljevstvu smatra kako „postoji više negativne diskriminacije upravljene protiv kršćana, negoli protiv pripadnikâ drugih vjera”. Čak 84% vandalizma u Francuskoj, koji je inače u izrazitome porastu, upravljeno je protiv kršćanskih crkava i ostalih kršćanskih svetih mjesta. U Škotskoj je čak 95% nasilja uzrokovanog vjerskom pripadnošću upravljeno protiv kršćana.

3. Parlamentarna skupština OSCE-a uviđa taj problem, potiče na javnu raspravu o nesnošljivosti i diskriminaciji prema kršćanima u Europi te poziva na preispitivanje zakonodavnih akata koji bi mogli imati negativne posljedice po kršćane.

4. Nebrojeni su pojedinci i ustanove u 2011. podigli svoj glas kako bi skrenuli pozornost na sve veću nesnošljivost prema kršćanima te kako bi upozorili da je promjena nužna.

5. Opservatorij je u 2011. zabilježio brojne slučajeve nesnošljivosti i diskriminacije prema kršćanima, od kojih neke donosi u ovome Izvješću u okviru sljedećih kategorija: Sloboda vjeroispovijesti, Sloboda izražavanja, Sloboda savjesti, Diskriminacijske mjere jamčenja jednakosti, Isključivanje kršćana iz društvenoga i javnoga života, Suzbijanje vjerskih simbola, Vrijeđanje, ponižavanje i stvaranje negativnih stereotipova, Slučajevi iskazivanja mržnje, vandalizma i skrnavljenjâ te Zločini mržnje protiv pojedinaca.

Zanimljivi navodi o nesnošljivosti prema kršćanima u Europi

“Nažalost, u pojedinim zemljama, poglavito na Zapadu, sve se više u političkim i kulturnim krugovima, kao i u medijima, zapaža vrlo nizak stupanj uvažavanja, a ponekad i neprijateljska nastrojenost, pa čak i prijezir, prema vjeri općenito, a kršćanstvu napose.” – papa Benedikt XVI., 10. siječnja 2011.

“Pravo na vjerska uvjerenja i postupanje u skladu s njima, suprotstavlja se pravu na nevrijeđanje – pri čemu ovo prvo gubi … zakon je zakazao. On, naime, više ne štiti pravo vjernika na način na koji štiti interese onih koji se smatraju žrtvama diskriminacije. …ovom se nezdravom neravnotežom valja pozabaviti: ako ne sudovi, onda to treba učiniti parlament.”  – The Daily Telegraph (uvodnik), 18. siječnja 2011.

“Neobično je što su se ateisti pokazali toliko nesnošljivi prema vjernicima.”  – Lord Chris Patten, 12. travnja 2011.

“Pokušaj nametanja postojećega obrasca jednakosti i protu-diskriminacije vjerskim organizacijama, predstavlja kršenje vjerskih sloboda.” Glavni rabin UK, Lord Sacks, 4. srpnja 2011. “Trebamo stvoriti zemlju u kojoj se ljudi mogu bez srama ponositi svojom vjerom – u kojoj neće imati osjećaj kako svoju vjeru trebaju ostaviti ‘pred vratima’. To znači ponositi se kršćanstvom, a ne ga obezvrjeđivati.” – ministrica britanske vlade, barunica Warsi (inače muslimanka), 1. studenoga 2011.

Za pojedinosti i dodatne navode, upućujemo vas na Izvješće 2011ili Opservatorij.