Pojedinosti čuda za proglašenje svetim Ivana Pavla II.

Sve je započelo iznenadnom i snažnom glavoboljom, ujutro 8. travnja 2011., odlaskom na hitnu u bolnicu ‘Max Peralta’ u Cartago (25 kilometara istočno od San Joséa, glavnog grada Kostarike), nakon čega je slijedilo nekoliko dana između poboljšanja i pogoršanja, uz neprestane bolove. Potom, 14. travnja, hitan smještaj na odjelu za intenzivnu terapiju ‘Calderón Guardia’ u San Joséu. Pregled angiografijom (arteriografijom) utvrdio je strašnu dijagnozu: ruptura fuziformne aneurizme desne srednje moždane arterije sa subarahnoidalnim krvarenjem.

Krutim medicinskim rječnikom to je ukratko značilo da se za Floribeth Mora Díaz, tada u dobi od 48 godina, udanu za Edwina Antonia Arce Abarca i majku četvero djece, nije moglo puno učiniti. Nakon nekoliko dana hospitalizacije, liječnici su savjetovali suprugu da ženu odvede kući: „Bio sam očajan. Tada sam se velikom snagom obratio zagovoru Ivana Pavla II.“ Supružnici su prije dosta godina u hodniku svoje kuće uredili oltar posvećen Djetetu Isusu s natpisom ‘Isuse, uzdam se u Te’. Po povratku iz bolnice, Edwin Antonio je iznad oltara postavio sliku pape Wojtyle.

To su bili dani koji su prethodili beatifikaciji Ivana Pavla II. Svečanost je bila određena za 1. svibnja u 10 sati, kad su u Kostariki bila 2 sata u noći. Floribeth, ošamućena od lijekova, molila je Boga da može ostati budna. Iz kreveta je gledala televizijski ekran, iznad kojeg je dala postaviti izvadak iz kostarikanskog dnevnika La Nacion, na čijim je vanjskim stranicama bila fotografija pape Wojtyle na dan njegova izbora za Papu, kad je raširivši ruke pozdravljao i blagoslivljao čitav svijet.

I u tom trenutku se dogodio preokret. “Na početku slavlja, uprijevši pogled u tu Papinu sliku, obratila sam mu se i velikom vjerom mu rekla doslovno ove riječi: Zagovaraj kod Boga, jer ne želim umrijeti, i pomozi mi ozdraviti. Ostala sam budna čitavo vrijeme trajanje mise, a onda sam zaspala”. Probudivši se u 9 sati idućeg jutra, kad je Ivan Pavao II. bio blažen oko sedam sati, žena je upravila pogled na tu Papinu sliku te se prekrižila. I “odjednom, na moje veliko iznenađenje, dok sam i dalje bila pogleda uprtog u njegovo lice, osjetila sam u srcu kao njegov glas, koji mi je rekao: Ustani, ne boj se! Bila sam zapanjena i imala sam osjećaj da su se njegove ruke, tako kao što su prikazane na vanjskim stranicama novina, podigle prema gore, kako bi me pozvale da ustanem. Ustala sam iz kreveta, tako kako me je pozvao Sveti Otac, i otišla sam u kuhinju gdje je bio moj suprug, koji mi je začuđen rekao: Što radiš ovdje?. Odgovorila sam mu da u tom trenutku proživljavam velik mir u srcu, da se tjelesno osjećam jako dobro, ali nisam mu imala snage ispričati ono što mi se dogodilo prije nekoliko minuta jer sam se bojala da će mi reći da sam luda”.

Floribeth više nema nikakve tegobe. I neće ih ni imati. Novi neurološki pregled i dvije magnetske rezonance od 11. studenog 2011. i 16. svibnja 2012. pokazale su potpuni spontani nestanak aneurizme, uz rekonstituciju normalnog krvožilnog sustava, čime se osim toga isključuje prisutnost venske tromboze na mjestu prethodne aneurizme”.

Izvor: Vatican Insider

Prijevod: Verica Kraš Villa