Postoje određene stvari koje tehnologija nikada ne može zamijeniti, uključujući slobodu, susret, iznenađenje neočekivanog, obraćenje, izljev domišljatosti, besplatnu ljubav, naglasio je Paolo Ruffini, prefekt vatikanskog Dikasterija za komunikaciju govoreći na Svjetskom kongresu katoličke mreže SIGNIS, međunarodne udruge katoličkih stručnjaka na području komunikacije. Ove je godine kongres usredotočen na temu „Mir u digitalnom svijetu“, a održava se u glavnom gradu Južne Koreje, Seulu, do 19. kolovoza.

Prefekt Dikasterija za komunikaciju podsjetio je da tehnologija, plod ljudske domišljatosti, sada omogućuje stvarnosti koje su bile nezamislive prije samo nekoliko desetljeća, kao što su telekonferencije, telemedicina, e-trgovina.

Ali paradoks našeg vremena, istaknuo je, jest da smo hiperpovezani, a istovremeno usamljeni. Problem je upravo ovdje: kada više nema komunikacije, nego samo povezanost, kazao je. Tada se trebamo preispitati, napraviti osobni i kolektivni ispit savjesti.

Za neka su pitanja, rekao je, potrebni odgovori. Kako je moguće biti istovremeno hiperpovezan i užasno sam? Što nedostaje našoj povezanosti da može premostiti tu usamljenost, a koja je dovoljno jaka da izdrži tijek vremena?

Jedini način da odgovorimo na izazov tehnologije, rekao je Ruffini, je da o njoj ne razmišljamo kao o idolu. Ali i da je ne demoniziramo. Ne vjerovati da ona ima zadatak otkupiti čovječanstvo, ali također, da ne misliti da propast ovisi o tome.

Paolo Ruffini također se prisjetio Papinog posjeta Južnoj Koreji 2014. godine, kada je  odgovorio jednoj djevojci tijekom susreta s mladima u svetištu Solmoe, ističući tada kako se sreću ne može kupiti. Kada god kupite sreću, rekao je tom prigodom papa Franjo, ubrzo shvatite da je nestala… Sreća koju kupite ne traje. Samo je sreća ljubavi ona koja traje.

Konzumerizam, dodao je Ruffini, zamjenjuje kratkoročno zadovoljstvo za dublju i trajniju sreću. “Znamo da nismo samo potrošači, a kamoli objekti koje treba konzumirati. Vrlo dobro znamo da nas samo odnos – utemeljen na ljubavi – može učiniti manje usamljenima, može trajati i usrećiti nas.

A ljubav, istaknuo je prefekt Dikasterija za komunikaciju, temelji se na toj najvećoj krhkosti, a to je potreba za ljubavlju; voljeti i biti ljubljen; davati i darivati ​​se. Ovdje je korijen svake komunikacije. . Evo razloga zašto sama povezanost nije dovoljna.

U svom obraćanju Paolo Ruffini se usredotočio i na društvene mreže. Kao što je papa Franjo napisao u svojoj poruci za 53. Dan društvenih komunikacija, te mreže nisu automatski sinonim za zajednicu: prečesto se njihov identitet temelji na protivljenju drugome, osobi izvan grupe.

Prečesto se, rekao je, definiramo polazeći od onoga što nas dijeli, a ne od onoga što nas spaja. To daje povoda sumnji i iskaljivanju svake vrste predrasuda. A ono što bi trebao biti prozor u svijet, postaje izlog za iskazivanje osobnog narcizma.

Izazov dobrog novinarstva, koji je također izazov SIGNIS-a, rekao je Ruffini, jest pronaći nove načine za novu komunikaciju, uključiti žanrove i jezike fokusirajući se na dijalog, a ne na marketing ideja; na inteligenciju kao moralnu kategoriju, a ne kao fanatični moralizam gomile.

Podsjetio je kako je papa Franjo potaknuo na kreativnost prije nekoliko tjedana u Quebecu,  sposobnu „doprijeti do ljudi tamo gdje žive, pronalazeći prilike za slušanje, dijalog i susret. Moramo se vratiti jednostavnosti i entuzijazmu Djela apostolskih“.

Apelirajući na sve katoličke komunikatore, katoličke novinare i sve muškarce i žene dobre volje, angažirane „na teškom i velikom polju komunikacije“, vatikanski je prefekt rekao: Možemo biti protagonisti novog humanizma, utjelovljenog u aktivnim i participativnim zajednicama. Možemo satkati novu ideju građanstva.

Ovogodišnji Svjetski kongres SIGNIS-a posebno je orijentiran na sastanke uživo i virtualne konferencije o korištenju medija, uključujući društvene mreže.

„Korištenje digitalnih medija, posebice društvenih mreža“, stoji u poruci koju je papa Franjo poslao SIGNIS-u uoči kongresa, potaknulo je niz ozbiljnih etičkih pitanja koja zahtijevaju mudru i pronicljivu prosudbu od komunikatora i svih onih kojih se to tiče, s autentičnošću i kvalitetom ljudskih odnosa. Ponekad i na nekim mjestima medijske stranice postale su mjesta toksičnosti, govora mržnje i lažnih vijesti. U suočavanju s ovim izazovom, SIGNIS može igrati važnu ulogu kroz medijsko obrazovanje, umrežavanje katoličkih medija i suprotstavljanje lažima i dezinformacijama.