Richard Dawkins, engleski biolog poznat prije svega po svom aktivizmu protiv religija, što ga je promoviralo u glasnogovornika “novog ateizma”, ostao je šokiran nakon što su mu otkazali nastup na kalifornijskoj radijskoj postaji Berkeley KPFA.

Razlog? Njegova kritika islama koja je, procijenili su na radijskoj postaji, “povrijedila mnoge ljude”.

Dawkins je trebao idući mjesec gostovati na eventu na kojem je trebala biti predstavljena njegova autobiografska knjiga. Međutim, uprava radija je u jednom trenutku poslala mail svima koji su kupili karte i obavijestila ih o otkazivanju događaja i povratu novca.

Postaja je u obrazloženju napisala kako su Dawkinsa zvali zbog njegove nove knjige, ali da nisu bili svjesni da je u svojim javnim istupima i na društvenoj mreži “vrijeđao islam”. KPFA, poručili su, ne podržava “govor mržnje” i zbog toga otkazuje nastup.

Dawkins je na cijelu priču reagirao otvorenim pismom u kojem je negirao da je vrijeđao islam, nego da ga je kritizirao.

U tom otvorenom pismu dao je i jednu zanimljivu usporedbu.

“Poznat sam kao žestok kritičar kršćanstva i nikada nisam imao problema zbog toga. Zašto mi je dopušteno kritizirati kršćanstvo, a nije islam?”

Dawkins je u svojim javnim istupima, doista, o kršćanstvu govorio ispod svake intelektualne i ljudske razine. Tako je Benedikta XVI. svojedobno nazvao “glupanom”, pozivao na njegovo uhićenje, opisao ga kao “neprijatelja čovječanstva”… Kršćane i njihovu vjeru je ismijavao i pozivao svoje obožavatelje da rade isto.

Zbog tih uvreda i omalovažavanja na račun kršćanstva nije nikada imao nikakvih problema niti su mu otkazivani nastupi. Ali, sada, zbog sličnog jezika koji koristi kada piše ili govori o islamu – nastup mu je otkazan. Čudni, dvostruki kriteriji, što je uostalom i on sam primijetio.

Naravno, nije nam nakana braniti Dawkinsa. On već dulje vrijeme izjavljuje potpuno neprihvatljive stvari (kao onu da je pedofilija “do određene granice” prihvatljiva ili da svu djecu s Downom treba abortirati). Njegovi argumenti doista su prepuni ignorancije, intelektualne nedosljednosti i potpunog nepoznavanja religije, što su već odavno primijetili mnogi s različitih strana svjetonazorskih ratova (poput kršćanina Johna Lennoxa, ali i ljevičara Terryja Eagletona).

Međutim, kao što su ovih dana primijetili neki katolički kolumnisti – postavlja se načelno pitanje o slobodi govora – može li se Dawkinsu zabraniti istupati, pa čak i kada vrijeđa?

I drugo pitanje jest – kakav je to kriterij po kojemu vrijeđanje kršćanstva nekom osigurava, pa možemo slobodno reći, prestiž i ugled u određenim krugovima, dok isti pristup za islam doživljava zabrane i cenzuru?

Dawkins je svojim istupom, vjerojatno potpuno nehotično, tako pokrenuo važnu raspravu i postavio pitanje koje svojim odgovorom ukazuje na apsurdnosti javnog diskursa u zapadnim zemljama. Na pristanak na diskriminaciju i vrijeđanje one vjere koje leži u samim temeljima iste te kulture koja je takav diskurs prigrlila.

Zašto je dopušteno, čak poželjno, kritizirati kršćanstvo, a islam – ne?

Goran Andrijanić | Bitno.net