„Sreća svećenika jedna je od najvećih tajni našeg doba“, rekao je mons. Stephen Rossetti, profesor s Američkog katoličkog sveučilište. „I drago mi je da se to sada razotkriva“, piše Catholic News Agency.

Naime, prošli je tjedan Washington Post objavio rezultate nekih američkih istraživanja koje su proveli Ured SAD-a za popis stanovništva i Ured SAD-a za podatke o radu. Prema njima stoji da su djelatnosti koje izazivaju najveće zadovoljstvo upravo djelatnosti povezane s religijom.

Slični su rezultati bili i prošle godine – naime, među aktivnostima pri kojima su ljudi bili najsretniji, a istovremeno su im imale najviši stupanj značenja i u kojima su ljudi bili najmanje izloženi stresu bile su upravo vjerske i duhovne aktivnosti.

Iza toga bile su sportske aktivnosti, briga i pomaganje ljudima izvan i unutar kućanstva, volontiranje i slično.

Iz toga se da zaključiti da su svećenici, redovnici i redovnice zasigurno sretni u svome „poslu“.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Bitno.net (@bitnonet)

„To je kontraintuitivno“, kaže Rossetti. „Svi kažu da su svećenici nesretni, ali nisu. Oni su pod stresom, pod pritiskom, ali to nisu temeljni čimbenici iz kojih proizlazi sreća“, piše CNA.

„Što je ono što čini nečiji život sretnim? Koji su temeljni čimbenici toga?“, zapitao je Rosseti. „Ljudi koji provode svoje vrijeme pomažući drugima često su sretniji ljudi. Ljudi koji se daju drugima shvaćaju da to ne samo da pomaže drugima, nego pomaže i njima.

Stvar sa srećom je u tome da je ona varava. Ako nastojite biti sretani, ako želite zgrabiti sreću za sebe, doživjet ćete neuspjeh. Ali ako budete tragali za dobrom drugih ljudi, shvatit ćete, ironično, da će to pomoći i vama.“

A koje je najsretnije mjesto na svijetu? Prema istraživanjima – „mjesto štovanja“, dakle nekakva crkva, hram, bogomolja i tome slično. Prema ispitanicima, tamo se ljudi osjećaju najsretnije, tamo su najmanje izloženi stresu, a uz to im ima najveće značenje, piše Washington Post.

Vlastiti dom tek je na desetom mjestu, a iza mjesta štovanja nalazi se „negdje vani“, što znači „ne kod kuće“ (to je na drugom mjestu), tuđa kuća (na trećem mjestu) i restoran ili kafić (zauzima četvrto mjesto).

A ako se poveže da svećenici, redovnici i redovnice, uz to što se bave onime što ih ispunja i u čemu nalaze smisao, također puno vremena provode u crkvama, za koje vidimo da su ljudima omiljena mjesta, ne možemo ne primijetiti – ti su ljudi zaista sretni.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Bernardo Ross LC (@brother.bernardo.lc)