Vruć ljetni dan u Niepokalanówu – Gradu Bezgrešne – tom svetištu koje je 1927. osnovao sv. Maksimilijan Kolbe u poljskom seocetu Paprotni, smještenom nekih četrdesetak kilometara od Varšave u pravcu Poznańa.

Ljetna žega nije smanjila protok hodočasnika koji dolaze iz svih krajeva svijeta kako bi obišli mjesto gdje je sv. Maksimilijan te 1927. zamislio, a zatim i sproveo u djelo, gradnju prve duhovne tvrđave Vojske Gospe Bezgrešne.

Vojska je neka vrsta družbe koju je utemeljio nekoliko godine ranije u Rimu i koja je bila posvećena borbi protiv krivovjerja i obraćenju grješnika, posebice masona. I upravo tu gdje smo proveli taj dan, u Niepokalanówu, poljski je konventualac htio izgraditi prvo „uporište“, s tiskarom, izdavačkom kućom, samostanom i svim ostalim institucijama koje su u funkciji duhovnog rata kojega je važnost sv. Maksimilijan osjetio još tijekom studija u Rimu.

„Znate, prije godinu dana posjetio nas je kardinal Robert Sarah“, priča nam fra Andrzej Sąsiadek, župnik župe Bezgrešnog začeća Marijina koja je dio svetišta u Niepokalanówu, dok prolazimo pored hodočasnika koji traže odmor u sjeni drveća koje okružuje baziliku Bezgrešne.

„Rekao nam je: Braćo, zapamtite, vi se nalazite na svetom zemljištu“, nastavlja fra Andrzej, potom staje i okreće se prema nama, kao da želi naglasiti ono što nam ima za reći.

„I tako je lako to zaboraviti kada hodaš predugo tim svetim zemljištem. Neki dan, zaustavlja se autobus ispred bazilike pun japanskih hodočasnika, oni izlaze van, plaču od sreće i ljube zemlju ispred bazilike. Došli su na mjesto gdje je njihov voljeni sv. Maksimilijan nekada živio. Jako me to dirnuo i podsjetilo na kardinalove riječi“, priča nam mladi konventualac.

Brojni japanski katolici dolaze na mjesto povezano s poljskim franjevcem, onim istim koji je proveo šest godina u njihovoj zemlji (od 1930. do 1936.) i tamo izgradio još jedan Grad Bezgrješne, u blizini Nagasakija. Ali poljski Niepokalanów posjećuju deseci, pa i stotine tisuća hodočasnika iz cijeloga svijeta i mole se u crkvi kojoj je sv. Ivan Pavao II. dao 1980. počasni naslov manje bazilike. On je glavno marijansko svetište središnje Poljske, mjesto gdje je Poljska biskupska konferencija održala dva plenarna zasjedanja i gdje je održano nekoliko marijanskih teoloških kongresa. U svetištu i dalje djeluje tiskara gdje se tiska nekoliko katoličkih publikacija, kao i radijska postaja Radio Niepokalanów…

Naš dolazak tamo povezan je sa skorašnjim otvaranjem još jednog sakralnog objekta u svetištu. Objekt je to koji je već dulje vrijeme postojao u vizijama i molitvama fra Andrzeja, a sada će postati i očima vidljiva stvarnost.

To je kapela neprestane adoracije Presvetog sakramenta koja će biti izgrađena pored bazilike i bit će dijelom projekta Svjetskih centara molitve za mir, duhovnog projekta koji ima svoje podružnice na nekoliko lokacija diljem svijeta. A sada će imati i u Niepokalanówu.

Ali, o tome projektu molitve za mir više ćemo napisati kasnije. Vratimo se na kapelicu.

Fra Andrzej nam priča kako već dugo ima viziju mjesta gdje će se vjernici moći neprestano klanjati pred Presvetim oltarskim sakramentom. Imao ju je još u vrijeme kada je bio kapelan u župi.

„Želio sam takvo mjesto za sve nas, ovdje u svetištu. Znamo da upravo kroz klanjanje često ostvarujemo brojne milosti za Crkvu i sebe. Klanjanje nas poziva na rast, na duhovno sazrijevanje i mislim da je svatko od nas pozvan biti mistikom, onaj koji je sjedinjen s Gospodinom. I upravo je to ono čemu nas klanjanje uči. A mi se istodobno moramo učiti klanjati“, objašnjava mladi franjevac konventualac.

U vrijeme njegova kapelanstva okolnosti za otvaranje kapelice još nisu bile „sazrele“. On je ideju ostavio za kasnije. A to „kasnije“ bilo je vrijeme kada se nakon kraćeg izbivanja iz Niepokalanówa vratio da bi bio župnik. Tada je ponovno razgovarao s gvardijanom samostana i on mu je samo rekao:

„Nastavi promišljati o tome i moliti se. Kada budeš imao nešto konkretnije, pričat ćemo o tome.“

Konkretnijom je cijela ideja postala kada je fra Andrzej pronašao odgovarajuće mjesto za kapelicu. Bile su to dvije prostorije pored bazilike koje su služile kao „druga sakristija“ i mjesto gdje su bile čuvane liturgijske haljine i ostalo liturgijsko oruđe.

Nakon suglasnosti braće fra Andrzej je krenuo u traženje osobe koja će osmisliti i dizajnirati cijeli projekt unutrašnjosti kapelice. Znao je da ta osoba mora biti vjernik.

„Nisam htio da to bude neki umjetnik koji će to napraviti lijepo, ali bez Duha. Zato vjerujem da je naša bazilika nešto posebno. Jer 80 posto te crkve izgradili su redovnici. Ondje je svaka cigla izmoljena“, kaže.

Imao je i viziju o tome kakav bi to oltar u kapelici trebao biti. Nije želio klasični oltar, nego da cijeli oltar na neki način bude pokaznica.

Preporučili su mu čovjeka koji se zove Mariusz Drapikowski i koji ima studio koji se bavi uređenjem sakralnih prostorija. Mislio je kako će ovaj vjerojatno biti preskup za njihovu zajednicu, ali se odlučio ipak susresti s njim.

„Kada mi je Mariusz počeo objašnjavati svoju ideju, pomislio sam: To je to! Ovo je čovjek vjere i ovo što predlaže upravo je ono što sam zamislio“, prisjeća se fra Andrzej.

Što je Drapikowski predložio?

Predložio je srebrni kip Marije Bezgrešne u prirodnoj veličini koja pruža ruke u poznatom gestu otvorenosti i molitve. Presveti sakrament bit će smješten na mjestu njezina srca, bit će to hostija velika 20 centimetara. Kip će biti okružen ljiljanima, simbolima Marijine čistoće, koji će također biti napravljeni od srebra. Marija će biti osvijetljena izvorom svjetlosti s donje stražnje strane, a snop će isticati hostiju u sredini kipa. Oko kipa će biti raspoređeni slojevi kristalnog stakla koji će svojim odbljescima pokušati dočarati onu istu svjetlost kojom je Marija bila osvijetljena tijekom ukazanja u Lurdu, Guadalupi i Fatimi. Oko nje će biti 12 izbrušenih kamenja, simbol 12 zvijezda iz Ivanova Otkrivenja.

Dolazimo s fra Andrzejom do stare kapele. Prvog sakralnog objekta izgrađenog u Niepokalanówu te 1927. godine. Tamo, u toj drvenoj građevini, nalazi se redovnička ćelija u kojoj je nekada boravio sv. Maksimilijan.

„Želite li vidjeti i častiti Maksimilijanove relikvije?“, a mi se začuđeno pogledamo jer znamo da je tijelo sveca spaljeno u krematoriju nacističkog logora. Franjevac primjećuje našu zbunjenost i odmah nam objašnjava.

„Kada se vratio iz Japana, Maksimilijan je odlučio obrijati svoju veliku bradu. Brat koji ga je obrijao znao je da ima posla s velikim čovjekom i zato je sačuvao dio obrijane brade. I tako danas imamo relikvije prvoga stupnja sv. Maksimilijana“, priča fra Andrzej prije nego će otići do kapelice i vratiti se s relikvijarom koji ćemo poljubiti i kratko se pomoliti nad njim.

Nastavljamo hod, ovaj put u smjeru župnog ureda, a ne kapele koja je, kaže nam fra Andrzej, sasvim nedovršena i nemamo još uvijek što tamo vidjeti. Franjevac nam nastavlja svoju priču o projektu kapelice i dolazi do dijela koji će njemu i svima ostalima angažiranima pokazati kako u tome što rade imaju zagovor sveca, a time i zaštitu Bezgrešne.

„Kada smo radili na projektu, zamolio sam sestre da mi donesu iz arhiva neke fotografije iz vremena građenja crkve. Među fotografijama bilo je i pismo sv. Maksimilijana koje je napisao 1934. dok je živio u Japanu…“, priča fra Andrzej i ponovno zastaje u hodu, a glas mu počinje drhtati.

Napamet nam govori sadržaj toga pisma za koje do toga trenutka nije znao niti za njega čuo. U njemu je Maksimilijan Kolbe napisao o budućoj crkvi koju je već tada vidio kao baziliku:

„Zamišljam prekrasan kip Marije na velikom oltaru, a iza kipa između raširenih ruku monstrancu s neprestano izloženim Presvetim oltarskim sakramentom. I braću koja se neprestano klanjaju pred njim.“

Kada je pročitao ove redove Andrzej je odmah zazvonio do Mariusza Drapikowskog i rekao mu kako mu mora „pročitati pismo koje mu je davno napisao sv. Maksimilijan“. Pročitao ga je, a umjetnik je zaplakao. Shvatio je kako je bio oruđe u Božjim rukama, onaj koji je pomogao ispuniti proroštvo koje je Gospodin uputio te 1934. preko sv. Maksimilijana i pisma za koje nitko nije, do toga trenutka, znao.

Dio bazilike gdje će biti izgrađena kapela

Radovi na kapelici počeli su u travnju 2017. Sada se primiču kraju. Ali, naravno nisu prošli bez problema. Glavni je bio financiranje projekta. Kada su došli prvi računi, priča nam franjevac, ostao je u stanju šoka.

„’Otkuda nama takvi novci, Bože’, bilo je prvo što sam pomislio“, priča nam dok sjedimo u župnom uredu i nastavlja:

„Tri dana prije nego je istekao rok za plaćanje, dolazi kod mene na ova vrata žena koju vidim prvi put u životu i pruža mi kuvertu u kojoj je bio iznos koji nam je bio potreban.“

Platio je ono što je trebao i ponovno bio na nuli. Takve situacije ponavljale su se tijekom cijele gradnje.

„To nije ona situacija gdje mi imamo milijune, pa onda razmišljamo – ok, idemo sada pozlatiti strop – ili takvo nešto. Ne. To je bila situacija gdje smo mi uvijek imali točno onoliko koliko nam je bilo potrebno u tom trenutku. A često nismo imali ništa. Sve što smo radili, morali smo raditi u vjeri“, kaže.

U jednom trenutku, inicijativa gradnje kapele postala je još šira u svojim duhovnim dometima. Nakon što su čuli kako se gradnjom kapele u Niepokalanówu ispunjava proročanstvo sv. Maksimilijana Kolbea organizacija Communita Regina della Pace odlučila je pomoći.

Riječ je o organizaciji utemeljenoj 2008. s nakanom ispunjavanja duhovnog testamenta sv. Ivana Pavla II. koji je u svom nauku neprestano ukazivao na važnost adoracije pred Presvetim sakramentom kao sredstva postizanja mira u svijetu. Ta organizacija odlučila je izgraditi 12 mjesta na svijetu, za 12 zvijezda u Marijinoj kruni, gdje će se neprestano klanjati pred Presvetim sakramentom. Nakon Betlehema, Međugorja (gdje je organizacija darovala župi monstrancu, ali kapelica još nije izgrađena), Oziornoja u Kazahstanu, Kibeha u Ruandi, Yamoussoukroa u Obali Bjelokosti te Namyanga u Južnoj Koreji, sedma zvijezda bit će kapelica u Niepokalanówu. Tako će svetište u Niepokalanówu i Međugorje biti povezani.

„Riječ je o molitvi za mir, za mir shvaćen ne samo kao društveno stanje bez rata, nego za mir kao duhovno stanje koje vlada u svima nama. Preostalo je sagraditi još pet kapelica, ali ne zna se gdje, to je prepušteno providnosti“, rekao nam je fra Andrzej Sąsiadek.

Franjevac konventualac misli kako će otvorenje kapelice, predviđeno za 1. rujna, promijeniti svetište kojeg je njegova župa dio.

„Naše svetište je poznato, ali u velikoj mjeri zbog sv. Maksimilijana i njegove mučeničke smrti. Ponekad ljudi zaboravljaju kako je taj herojski čin bio konzekvenca njegova života. A njegov je život bio velika posveta Bezgrešnoj. Ovo svetište je tako i zamišljeno – da bude prije svega marijansko svetište, naravno obilježeno životom sv. Maksimilijana, ali prije svega marijansko. Njegova je želja bila da ovo mjesto bude prije svega čašćenje Marije“, objašnjava.

Bazilika u Niepokalanówu

Skoro svaki dan pred njegova vrata dolaze ljudi koji žele pomoći gradnji kapelice. Dolaze jer se žele odužiti Bezgrešnoj i sv. Maksimilijanu. Dolaze i s nakanama i intencijama, koji će dobar dio biti ugrađen u oltar nove kapele. Fra Andrzej priča o jednom čudesnom slučaju:

„Došla mi je ta žena i rekla kako želi pomoći jer je sv. Maksimilijan pomogao njezinoj majci. Doslovno ju je oživio. Majka je bila u bolnici i prestalo joj je kucati srce. Medicinske sestre su već proglasile smrt, skinule su je, oprale i ostavile na krevetu. Ta žena je kasnije pričala kako je u tom stanju vidjela Mariju i sv. Maksimilijana koji joj je rekao: Ako želiš u nebo, moli krunicu. Probudila se, vidjela je kako je naga i počela zvati sestre koje su, naravno, pale u nesvijest kada su je vidjele (smijeh). Prvo što je rekla bilo je: Dajte mi krunicu. I to se sve događalo na dan beatifikacije Maksimilijana.“

Mladi poljski franjevac siguran je da će kapela, koja će biti otvorena za nekoliko tjedana, biti mjesto gdje će biti izmoljeno puno milosti. Jer, kako kaže, jedan dio proročanstva sv. Maksimilijana sada će biti ispunjen. A došlo je vrijeme za ispunjenje onoga drugoga, također sadržanoga u istome pismu.

U njemu je sv. Maksimilijan Kolbe napisao:

„Ljudi ulaze u crkvu, padaju na koljena, klanjaju se pred Presvetim sakramentom. Pogledaju na lice Bezgrešne, odlaze, a ona kod Gospodina Isusa njihovu nakanu rješava…”

Goran Andrijanić | Bitno.net

Fotografije: Barbara Andrijanić i kaplica.niepokalanow.pl