Pročelnik Kongregacije za nauk vjere Gerhard Ludwig Müller, koji se nalazi u Zagrebu, održao je danas tiskovnu konferenciju.

Na toj konferenciji pročelnik je odgovarao i na pitanje našeg novinara o različitim interpretacijama pobudnice Amoris Laetitia.

Pitanje je glasilo:

“Vaša uzoritosti, moje pitanje odnosi se na apostolsku pobudnicu Amoris Laetitia, točnije na tumačenje koje je ona doživjela kada je riječ o situaciji pričešćivanja za katolike koji su u drugom, građanskom braku. Čini se kako su ta tumačenja dosta različita – tako su biskupi u Argentini prije par mjeseci objavili dokument u kojem su svoje svećenike uputili kako pobudnica u pojedinim, ograničenim slučajevima, otvara mogućnost pristupa sakramentima pomirenja i euharistije za te osobe. Papa je tu interpretaciju podržao. S druge strane, biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić ovih je dana objavio pismo svećenicima u kojima je ponovio kako u tom pogledu ostaju ona pravila koja su vrijedila i prije. Kako Vi, kao prefekt Kongregacije za nauk vjere tumačite da postoje tako različita tumačenja?

Evo što je kardinal odgovorio:

“Obično je papa onaj koji tumači tradiciju Crkve. Za mene kao teologa čudno mi je da biskupi interpretiraju papine riječi. Kako bismo razumjeli što je papa Franjo želio ostvariti na tim dvjema sinodama u zajedništvu s ostalim biskupima moramo se prisjetiti da teme rasprave nisu bile povezane s doktrinom. Nitko ne može mijenjati nauk Božji, kako je i Papa puno puta naglasio. Doktrinu koja se razvijala stoljećima, kako u dogmatskom tako i u kanonskom smislu. Brak i ženidba nisu ljudski izumi nego nešto što je prisutno u samoj biti stvaranja čovjeka. Bog je brak uzdigao na razinu sakramenta i Crkva nema ovlasti to mijenjati, ne može mijenjati njegovu narav.

Brak između dviju krštenih osoba je nerazrješiv i to su potvrdili brojni crkveni dokumenti i to je evidentno u crkvenoj praksi. Tu nije dakle riječ o doktrini nego na koji način pristupiti osobama koje su razvedene i žive u novoj zajednici koja nije priznata kao brak. Crkva takvu zajednicu ne može prihvatiti dok vrijedi prethodni crkveni brak. Čak i ta terminologija “razvedeni i ponovno vjenčani” nije crkvena nego je svjetovna.

Svakako, u sekulariziranom društvu u kojem nedostaje katehizacije, gdje su mnoga državna zakonodavstva usmjerena protiv obitelji i ne podržavaju brak, postavlja se pitanje kako možemo prosuditi o nekim brakovima koji su sklopljeni, a u njima je bilo stanovitih manjkavosti. Zato je prva stvar koju uvijek možemo napraviti jest je li riječ o valjanom braku u punom smislu te riječi. Ali čak i ako je riječ o situaciji u kojoj su osobe u novoj zajednici unatoč tome što je prvi brak bio valjan, Crkva je i takve osoba prihvaćala i nikada ih nije odbacivala.

Što se tiče pričesti za te osobe, sveta pričest može biti samo cilj procesa punog povratka tih ljudi u Crkvu, a ne njegov početak. Svaki sakrament ima svoju unutarnju uvjetovanost koja je poznata i nitko od nas nema tu vlast svojevoljno odlučivati tko od tih osoba može, a tko ne može pristupiti pričesti. Ako se netko želi krstiti, primjerice, mora željeti prihvatiti katoličku vjeru. I ne može svećenik reći nekome: ti mi se ne sviđaš i neću te krstiti (smijeh).

Tako je i s drugim sakramentima. Moramo biti u odgovarajućem stanju milosti. Svatko može pasti i sagriješiti i zato je ustanovljen sakrament pomirenja. I tako je moguće na tom putu pokore izbjegavati smrtni grijeh. To je stajalište Crkve, ja drugoga ne poznajem.”

Osim ovoga pitanja kardinal je progovorio i o blaženom Alojziju Stepincu te drugim temama. Opsežnije izvješće s konferencije objavit ćemo uskoro.

Goran Andrijanić | Bitno.net