UVOĐENJE U SLUŽBU
Mons. Višaticki preuzeo službu generalnog vikara Banjolučke biskupije
Biskup banjolučki mons. Željko Majić, 19. kolovoza, u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci uveo je u službu novog generalnog vikara Banjolučke biskupije mons. Karla Višatickog te zahvalio dosadašnjem generalnom vikaru mons. Marku Semrenu
Biskup banjolučki mons. Željko Majić, 19. kolovoza 2024., u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci uveo je u službu novog generalnog vikara Banjolučke biskupije mons. Karla Višatickog te zahvalio dosadašnjem generalnom vikaru mons. Marku Semrenu, pomoćnom biskupu banjolučkom u miru. Biskup Majić povjerio je mons. Višatickom i službu upravitelja Svećeničkoga doma u Banjoj Luci, javlja Katolička Tiskovna Agencija.
Biskup Majić, zahvalivši biskupu Marku na svemu dobromu što kroz plodonosne godine svećeničkoga i biskupskoga služenja učinio u mjesnoj Crkvi banjolučkoj, zaželjevši mu dobro zdravlje i Božji blagoslov u životu i radu, izrazio je nadu da će sada, oslobođen obveza službe pomoćnoga biskupa i generalnoga vikara, nastaviti služiti ovoj mjesnoj Crkvi u provom redu molitvom, a onda, svakako, i biskupskim iskustvom i savjetom. Novom generalnom vikaru mons. Višatickom izrazio je zahvalnost za prihvaćanje odgovorne službe na slavu Božju i korist svećenika, redovnika i vjernika Banjolučke biskupije, priopćeno je iz Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci.
Nakon što je Sveti Otac Franjo prihvatio molbu mons. Marka Semrena, OFM, za razrješenjem službe pomoćnoga biskupa Banjolučke biskupije u skladu s kan. 401 § 2 Zakonika kanonskog prava (objavljeno na spomendana sv. Bonaventure, 15. srpnja 2024.), biskup Majić je 24. srpnja 2024. mons. Semrena razriješio službe generalnoga vikara te istoga dana imenovao mons. Višetickoga njegovim nasljednikom.
U dogovoru i s odobrenjem Provincijalne uprave Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene, mons. Semren preselio se u Franjevački samostan sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu gdje je i započeo svoj redovnički i svećenički hod i gdje je veliki dio svoga svećeništva i redovništva proveo obavljajući odgovorne službe u svojoj zajednici, ali i u Župi Svih svetih gdje je bio župnik i dekan Livanjskoga dekanata.
Mons. Karlo Višaticki, jedan od četvorice braće svećenika iz svoje obitelji, rođen je u Čatrnji, općina Bosanska Gradiška, 31. ožujka 1950., od oca Ivana i majke Barbare, rođ. Ostrowski.
Prva četiri razreda osnovne škole završava u Čatrnji, a ostala četiri u Bosanskoj Gradišci. Prve dvije godine gimnaziju završio je u Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu (1964. – 1966.), a nastavak u sjemeništu u Đakovu gdje je i maturirao 1968. godine. Započeo je filozofsko-teološki studij u Đakovu ujesen 1968., ali je već u veljači 1969. morao na odsluženje vojnog roka u Sarajevo, gdje ostaje do srpnja 1970. godine. Studij teologije nastavio je u Innsbrucku (Austrija) od 1970. do 1975. godine. Za svećenika Banjolučke biskupije zaređen je 25. travnja 1976. Povjerena mu je služba kapelana u biskupiji Basel u Švicarskoj, u župama sv. Marije u Thunu te u Zofingenu (1976. – 1981). Od 1981. do 1987. godine nalazi se na postdiplomskom studij u Rimu na Sveučilištu Gregorijani i na Biblijskom institutu.
Od lipnja 1984. do veljače 1985. godine studirao je u Jeruzalemu na Papinskom biblijskom institutu. Biblijski licencijat stekao je u veljači 1987. (naslov licencijatske radnje „Eine Untersuchung zur Bedeutung der biblischen Wurzel qtr in der hebräischen Bibel“ – „Istraživanje značenja biblijskog korijena qtr u hebrejskoj bibliji“, kod prof. Stephena Pisana), a doktorat na Teološkom fakultetu Sveučilišta Gregoriana u srpnju 1987. (naslov teze „Die Reform des Josija und die religiöse Heterodoxie in Israel“ – „Jošijina reforma i vjerska heterodoksija u Izraelu“, kod prof. Giana Luigia Prata).
Mons. Višaticki predavao je na Teološkom institutu u Banjoj Luci (1990. – 1995. – tijekom rata većina Hrvata i drugih katolika bila je prognana iz tog dijela Banjolučke biskupije pa je Institut prestao s radom); na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru (1998. – 2000.); na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu (1998. – 2000.); na Teologiji u Đakovu (kasnije Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku) od 2000. U suradničkom zvanju asistenta izabran je od 2000., u znanstvenom zvanju docenta 2003., u znanstvenom zvanju izvanrednog profesora 2009. godine, a u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje teologija i znanstvena grana biblijska teologija, 2015. godine. Objavio je više knjiga i znanstvenih radova te sudjelovao na raznim znanstvenim skupovima. Javlja se u Bogoslovskoj smotri, Crkvi u svijetu, časopisu Diacovensia, Vjesniku đakovačko-srijemske biskupije (Đakovačko-osiječke nadbiskupije). Uz hrvatski, služi se njemačkim, engleskim, talijanskim, francuskim i poljskim jezikom.
U rodnoj Banjolučkoj biskupiji obavljao je službe: vjeroučitelja u Banjoj Luci, upravitelja Župe Nova Topola, tajnika Biskupskog ordinarijata i upravitelja župe i župnika u Budžaku te upravitelja Župe Mahovljani.