“Apsida je potpuno popucala i iznad kora je bolta cijela poprijeko puknula. Neke stvari se ni ne vide koje su još popucale; ovo je neprocjenjivo i tko god bi sada govorio nešto o šteti ili procjeni što bi se moglo novcem platiti taj je neozbiljan”, rekao je mons. Hren.

Foto: Josip Ninković

U emisiji Aktualno Hrvatskog katoličkog radija (HKR), u utorak 07. travnja gostovao je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Ivan Hren pojašnjavajući koji su daljnji koraci u sanaciji zagrebačke katedrale teško oštećenoj u potresu 22. ožujka.

Zagrebačku katedralu mnogi su nakon potresa 22. ožujka opisali slikom ranjenoga srca, a svjedok rušenja njezina tornja bio je i sam kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Ivan Hren.

“Znam, čitajući dokumente, da je grad Zagreb gotovo svakih 100 godina pogodio potres. I kako sam vodio obnovu katedrale i radovao se za veliku obljetnicu 30 godina otkako je pokojni kardinal Kuharić blagoslovio početak radova na sjevernom tornju da ćemo za tu obljetnicu uspjeti skinuti skelu i omogućiti ljudima da vide prekrasnu panoramu s tornja”, rekao je uvodno te pojasnio i što je analiza do sada otkrila, što je sve oštećeno osim južnoga tornja na kojemu su prvo uočena oštećenja.

“U ponedjeljak sam odmah okupio sve one koji su radili na katedrali, vidjeli smo što se moglo vidjeti, osposobili teretni lift, do jednog dijela sjevernog tornja smo se digli, južni smo pregledali i vidjeli što se dogodilo. On nije više bio tolika opasnost jer je pao te smo prionuli radovima. Počeli smo prazniti katedralu i čekali dizanje drona; kad smo ga uspjeli podići, postali smo svjesni što se dogodilo. Dakle, on visi na sajli koja nije pukla, dok je na južnom pukla jer je tu skela koja ukrućuje konstrukciju, stoga taj toranj nije radio kako bi trebao. Ta sajla stoga nije izdržala, pukla je te je pao križ od 3,15 metara i kamen od 10 i pol metara. Sjeverni je radio jer mu je sajla dopuštala, ali je drobio kamen. Na kraju je donesena odluka da se i drugi toranj spusti, jer bi se moglo dogoditi da padne sam.”

Mons. Hren pojašnjava kako je osim tornjeva, oštećeno i “srce” katedrale, odnosno njezina sama unutrašnjost. “Apsida je potpuno popucala i iznad kora je bolta cijela poprijeko puknula. Neke stvari se ni ne vide koje su još popucale; ovo je neprocjenjivo i tko god bi sada govorio nešto o šteti ili procjeni što bi se moglo novcem platiti taj je neozbiljan. Možda ćemo za 5-6 mjeseci postati svjesni kad se naprave i pravi troškovnici i kad točno vidimo stanje, samo prvo moramo završiti ono što moramo – maknuti sve što predstavlja opasnost za ljude i što predstavlja opasnost od daljnjeg rušenja. Moramo maknuti sve vitraje, jer svi su oštećeni, i nažalost za jedno vrijeme pretvoriti katedralu u gradilište.”

Od prvih koraka u zaštiti mons. Hren je istaknuo: “Prvo smo zaštitili sarkofag bl. Alojzija Stepinca, malo smo razmišljali, što bi, kako i kamo bismo ga maknuli, savjetovali smo se sa statičarima te smo mu napravili još jedan grob tako da je zaštićen s čvrstom skelom i duplim fosnama. Dakle, njegovo tijelo je i dalje u katedrali i na oltaru je ostao baldahin, ali Gospu i svetohranište smo odnijeli. Sad praznimo sve klupe iz svetišta da možemo podići skelu, sve kipove iz svetišta smo maknuli i pospremili ih na sigurno. Veselit će nas kad riješimo ovu opasnost, jer sada svaki prolazak prema katedrali nikome ne garantira sigurnost.”

Kako je svaki dan ključan u zaštiti i sanaciji katedrale, iako se nalazimo u svetom vremenu Velikog tjedna, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog pojašnjava da je hitnost spuštanja sjevernog tornja prioritet sigurnosti. “Radimo koliko je moguće razborito, vodimo računa i o koronavirusu, vodimo računa o ljudima, pa ćemo raditi sve dane osim na Uskrs, pa što dragi Bog da. Moramo voditi računa o ljudima, jer to nije normalno gradilište. Ima još nekoliko nepoznanica, sve se razrađuje da što manje ljudi uopće bude prisutno, morat ćemo isprazniti sve što je u radijusu od 150 metara, jer kada je teret od 30 tona na 120 metara na jednoj sajli, tu je sve moguće. Mala greška, mala nepažnja, malo veći vjetar… u Božje ruke.”

Mons. Hren pozvao je vjernike da molitvom podrže obnovu katedrale, osobito u osjetljivim trenucima spuštanja sjevernog tornja.  “Mislim da bi bilo dobro i mislim da ćemo uspjeti javiti kad će biti taj trenutak, da bi ljudi u Hrvatskoj tada trebali kleknuti i moliti, jer mi ljudski moramo činiti sve što trebamo, a onda se dati u Božje ruke, jer nemamo pravo u ovom teškom trenutku ništa ne činiti. Moramo biti odgovorni, ali bez umišljanja da sve sami radimo. Zato svakog jutra dok hodam molim blagoslov za sve one koji sada rade, jer bez Božjeg blagoslova mi ne bismo mogli ništa.”

Kako zbog vremenskih uvjeta radovi skidanja sjevernog tornja kasne dva dana.”Kako dva dana kasnimo planirali smo da bi to bilo na Veliki četvrtak ili petak, jest, pa i najbliži smo Kristovoj patnji. Ovo je i za nas Veliki petak, i mi uranjamo, ali iza Velikog petka dolazi Uskrs, puni smo te nade. No, mislim da sigurno nećemo uspjeti do petka”, zaključio je mons. Hren.

IKA | Bitno.net