Nekoliko katoličkih škola za djevojčice u australskom gradu Brisbaneu odlučilo je uvesti „rodno neutralni govor“ u molitve, te riječi Gospodin, Otac i Sin zamijeniti „rodno primjerenijim“ pojmovima.

„Budući da vjerujemo kako Bog nije niti žensko niti muško, Stuartholme (škola) nastoji koristiti ‘rodno neutralne’ pojmove u molitvi kako bi naša zajednica produbila svoje razumijevanje tko je Bog za njih, kako Bog otkriva sama sebe (Godself, a ne više Himself, op.a.) po stvaranju, te odnos s drugima i Isusovom osobom“, pojasnila je glasnogovornica spomenute škole.

„Rodno neutralni govor“ koristit će se i u Školi Svih Svetih u kojoj će učenici znak križa činiti „u ime Stvoritelja, Isusa i Duha Svetoga“, dok će u Loreto koledžu iz uporabe biti izbačena riječ „Gospodin“, budući da je riječ o imenici muškog roda.

Ravnateljica koledža Kim Wickham odluku je opravdala uvođenjem inkluzivnog jezika, pri čemu je nužno očuvati „rodnu neutralnost“. Ipak, u spominjanju biblijskih likova bit će dopušteno služiti se „rodnim jezikom“, budući da je riječ o konkretnim osobama.

Škola Svete Rite znak križa ipak ne želi mijenjati, no i ondje će nastojati govoriti „rodno neutralnim jezikom“.

Kako piše The Courier-Mail, „rodno neutralni govor“ upotrebljavat će se i u najvećoj katoličkoj muškoj školi Svetog Josipa gdje će riječ „braćo“ biti zamijenjena riječima „sestre i braćo“, dok će se umjesto „bratstva“ rabiti pojam „međunarodna zajednica“.

„Bog nema rod. U vrijeme nastanka Pisma, riječi Gospodin i Otac bili su počasni pojmovi, a većina njih odnosila se na muškarce. Izvrsno je što (ove škole) imaj osjećaj za način kojim ćemo nazivati Boga“, izjavila je ravnateljica Katoličkog ureda za sudjelovanje žena Andrea Dean, oduševljena odlukom spomenutih australskih škola.

Ovakve i slične inicijative koje promiču rodnu ideologiju sve su snažnije u „razvijenim zemljama“, a najradikalniji primjer je Kanada u kojoj je 2016. godine izglasovan zakon kojim se zabranjuje disriminacija na temelju „rodnog identiteta“ i prema kojemu je svatko dužan drugu osobu oslovljavati onom zamjenicom koja odgovara njezinom rodu i/li rodnoj ekspresiji.

Čini se kako su Australiji odlučili „zaštititi“ Boga od nepostojeće diskriminacije, te na temelju nauka Crkve prema kojemu Bog nije „nije ni muško ni žensko“ (KKC 239) opravdati novogovor rodne ideologije koji briše razlike između muškarca i žene i uvesti ga kako u katolički nauk, tako i u svakodnevni život.

Na koncu donosimo ulomak iz Katekizma Katoličke Crkve koji tumači razumijevanje Boga kao Oca.

238 U mnogim religijama Bog je zazivan kao „Otac“. Božanstvo se često smatra „ocem bogova i ljudi“. U Izraelu Bog se naziva Ocem ukoliko je Stvoritelj svijeta. Još više, Bog je Otac Izraelu, svome „prvo rođencu“ (Izl 4, 22), zbog Saveza i dara Zakona. Naziva se i ocem Izrae lova kralja. No Bog je osobito „Otac sirota“, siročadi i udovica, koji žive pod njegovom dobrohotnom zaštitom.

239 Označujući Boga imenom „Otac“ govor vjere ističe nadasve dva vida: da je Bog prvi izvor svega i transcendentni autoritet, ali istovremeno da je dobrota i nježna brižnost za svu svoju djecu. Ta se roditeljska Božja nježnost može izreći i slikom majčinstva koja još više izražava Božju imanenciju, bliskost Boga i njegova stvorenja. Jezik vjere crpi tako iz ljudskoga roditeljskog iskustva jer su roditelji čovjeku na neki način prvi Božji predstavnici. No, ljudsko iskustvo pokazuje također da su roditelji pogrešivi i da mogu izobličiti očinski i majčinski lik. Zato treba imati na umu da Bog nadilazi ljudske razlike spolova: on nije ni muško ni žensko, on je Bog; stoga nadilazi ljudsko očinstvo i majčinstvo, iako im je on izvor i mjerilo: nitko nije otac kao što je to Bog.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net