Ravasi

On je kardinal koji je trenutačno jedan od najpopularnijih oratora Katoličke crkve i čiji su govori toliko intrigantni da ga žele čuti i na sekularnim konferencijama o kulturi i umjetnosti, pa je toliko tražen da ga organizatori takvih susreta moraju čekati dvije i pol godine za predbilježbu. Američki vatikanolog John L. Allen Jr. opisao ga je kao kombinaciju “uma Benedikta XVI. i srca Ivana XXIII.” i tvrdi da kardinal svojim djelovanjem nadvladava klasične podjele na “tradicionaliste” i “progresivne” unutar crkvenog vrha. Svjetovni mediji govore o njemu kao predvodniku novoga vala dijaloga Crkve s ateistima, već ga proglašavaju kandidatom za nasljednika Pape i pišu o njemu panegirike.

Riječ je o talijanskom kardinalu Gianfrancu Ravasiju, pročelniku Papinskog vijeća za kulturu i jednome od prvih članova nedavno utemeljenog Papinskog vijeća za novu evangelizaciju. Utjecajni britanski kulturno-politički magazin lijeve orijentacije New Statesman nedavno je objavio članak o njemu, opisujući ga kao “vjerojatno najzanimljivijeg čovjeka Katoličke crkve”. Magazin Ravasijev utjecaj u “kulturnoj politici” Svete Stolice smatra presudnim čimbenikom u nedavno objavljenoj odluci da će Vatikan iduće godine imati svoj nacionalni paviljon na Venecijanskom bijenalu, najprestižnijoj svjetskoj izložbi suvremene umjetnosti.

“Pokušavamo uspostaviti dijalog između Crkve i suvremene umjetnosti, posebice umjetnika na najvišoj razini. Želimo komunicirati sa svjetski poznatim umjetnicima. Venecija je mjesto gdje se okupljaju umjetnici iz svih velikih zemalja i Vatikan želi biti tamo. Pokušavamo pridobiti najbolje svjetske umjetnike na našu stranu, tako da mogu stvarati nova djela nadahnuta religijskom ili duhovnom tematikom”, prenio je britanski magazin izjavu kardinala Ravasija.

Jasno je kako će ova želja Katoličke crkve biti primljena s puno skepse u njezin uspjeh, posebice kada se zna da se vodeći predstavnici suvremene umjetnosti egzistencijalnim pitanjima religioznosti i duhovnosti bave, ali najčešće na način koji se ne može drugačije opisati nego kao – bogohulan. Dovoljno je prisjetiti se kontroverznih radova umjetnika poput Andresa Serrana ili Chrisa Ofilija koji su pažnju privlačili (što je vjerojatno i bila glavna nakana spomenutih umjetnika) korištenjem kršćanskih simbola u uvredljivim kontekstima. Međutim, kako piše New Statesman, Ravasi je iskren u svojim nakanama, a hoće li se priželjkivani dijalog ostvariti puno ovisi i o kvaliteti onoga što će biti izloženo u paviljonu Vatikana. Prema dosadašnjim informacijama, izložba u paviljonu trebala bi biti nadahnuta Knjigom postanka.

Nema sumnje da je ovo “otvaranje” Crkve prema suvremenoj umjetnosti dio duhovnog projekta nove evangelizacije o kojemu se u Vatikanu u posljednje vrijeme puno raspravlja. Također nema sumnje kako je upravo 70-godišnji Ravasi pravi čovjek za takvu zahtjevnu zadaću. Nekadašnji profesor biblijske egzegeze i arheolog, vrhunski erudit koji je na čelo Papinskog vijeća za kulturu došao 2007., u Italiji je već odavno poznat kao popularizator Svetog pisma, s redovitim kolumnama u nekoliko svjetovnih tiskovnih medija i pojavljivanjima na televiziji. Naviještanje Riječi Božje u sekularnim intelektualnim okruženjima, nije mu dakle nimalo strano, a već smo spomenuli da je toliko tražen i u tim krugovima da se mora na njegove govore čekati godinama. Kardinal je poznat i po tome što je svećenike ukorio kako njihove propovijedi postaju “formalne” i “dosadne”, te potpuno “irelevantne” za njihovu pastvu. Ravasi je rekao kako Biblija obiluje “pričama, simbolima i slikama” koji mogu bez ikakvih problema zadržati pažnju naraštaja odgojenih na internetu i televiziji, ali je na svećeniku da tu snagu simbolike umije koristiti.

“Ravasi svojim istupima uvijek uspijeva transcendirati uobičajene podjele na lijeve i desne. Možda zato što je stručnjak za Bibliju i uvijek uspije vratiti temu na njezine duhovne i teološke korijene, prije nego ona postane izložena ideološkim spinovima.On objedinjuje suosjećajnost, otvorenost prema svijetu i optimizam Roncallija s intelektualnom lucidnošću i poznavanjem kršćanske tradicije Ratzingera”, napisao je svojedobno o kardinalu John L. Allen Jr.

Upravo je Ravasi bio glavnim organizatorom susreta pape Benedikta XVI. sa suvremenim umjetnicima koji se dogodio u studenom 2009. u Sikstinskoj kapeli. Organizirao je i javne tribine “Predvorje naroda” na kojima se diljem svijeta vodeći katolički intelektualci sastaju s onima ateističke ili agnostičke orijentacije i raspravljaju o vjeri i Bogu. U rujnu je “Predvorje naroda” posjetilo pravu “tvrđavu sekularizma” – Švedsku, a tamo su se dva dana vodile rasprave na temu “Svijet sa ili bez Boga”.

Kada je najavljivao susrete u Stockholmu kroz esej u jednom od talijanskih medija Ravasi je citirao, ni manje ni više, nego Nietzschea i njegovu izreku koja je postala neslužbenim motom susreta “Predvorje naroda” koji su se dosad dogodili u desetak država:

“Samo osoba duboke vjere može sebi dopustiti luksuz skepse”.

Goran Andrijanić | Bitno.net