„U ime vjerskih, humanitarnih i nacionalnih načela, Vijeće osuđuje vjerski motivirane napade protiv kršćana Istoka, uključujući napade na njihove domove, sela, posjede i mjesta bogoslužja, a u skladu s činjenicom da je i Prorok naložio da ih se poštuje, štiti i brani“, stoji u zajedničkoj izjavi čelnika glavnih ogranaka islamske zajednice u Libanonu okupljenih kako bi se jednoglasno usprotivili agresivnim sektaškim pokretima unutar islama i zločinima tzv. Islamske države.

Kako prenosi portal abouna.org, muslimanski su čelnici napade na nemuslimansko stanovništvo protumačili kao napad na sam islam, a glavni koordinator skupa i dopredsjednik Libanonskog Nacionalnog Vijeća za islamsko-kršćanski dijalog Muhamed Sammak, jedino rješenje unutar islamskih, te islamsko-kršćanskih problema vidi u iskrenom poštivanju međusobnih različitosti, umjerenosti i pravednosti. Odbacuje se svaki oblik nasilja u ime religije, te iskazuje „vjera poštivanje ljudskog dostojanstva, privatne, javne i osobito vjerske slobode“.

Predstavnici sunita, šijita, druza i alavita, upozorili su i na neprihvatljive unutarislamske sukobe zbog kojih je više od milijun sirijskih izbjeglica prebjeglo u Libanon. Osnivanjem sunitskog kalifata Islamske države, započeo je progon ne samo kršćanskog već i nesunitskog muslimanskog stanovništva, što se u Kuranu izričito zabranjuje.

„Svi oblici ekstremizma i presude o otpadništvu (takfir) protiv drugih vjernika, odstupaju od tolerancije koju islam propagira i predstavljaju izopačenje njegove prave slike“, naglasili su islamski čelnici.

Na kraju skupa, upućen je poziv svim muslimanima diljem Libanona, te čitavog arapskog i islamskog svijeta, da se usredotoče na temelje islamskog vjerskog nauka i odbace pogrešne interpretacije po kojima islam postaje ono što zapravo nije.

Spomenimo kako je papa Ivan Pavao II., prigodom posjeta Libanonu 1997. godine, ovu bliskoistočnu državu nazvao “kolijevkom dijaloga između kršćana i muslimana”. U Libanonu živi 18 vjerskih zajednica: četiri muslimanske, trinaest kršćanskih te židovska zajednica. Prema nepisanom sporazumu iz 1943. godine, predsjednik Libanona uvijek je kršćanin-maronit, premijer sunit, a predsjednik parlamenta šijit. Od 1932. godine u Libanonu nije proveden popis stanovništva, no pretpostavlja se kako u ovoj bliskoistočnoj državi od otprilike 4,2 milijuna stanovnika, kršćani čine oko 40% stanovništva.

Miodrag Vojvodić|Bitno.net