Svetkovina Uskrsa poziva nas da budemo blizu i da pomognemo Kristu koji trpi u svojoj braći, u našoj braći i sestrama. Uskrs je ispit savjesti pred životom, istaknuo je kardinal Bozanić u svojoj uskrsnoj propovijedi.

Zg

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je 8. travnja u zagrebačkoj prvostolnici svečano uskrsno euharistijsko slavlje. U koncelebraciji su bili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, te kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendari.

U homiliji kardinal je istaknuo kako iz događaja Uskrsa proizlazi sav život Crkve i sam život kršćana. Uskrsnuće je potvrda svega onoga što je Isus Krist činio i naučavao, a prije svega uskrsnućem je potvrđena istina Isusova božanstva. Uskrsnuće Isusovo je i najveća istina naše vjere u Krista, događaj uskrsnuća prenesen je kao temeljna predaja prve kršćanske zajednice, potvrđen je spisima Novoga zavjeta, a propovijedan kao bitni dio vazmenoga otajstva muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova, istaknuo je kardinal.

Podsjetio je da Kristovo uskrsnuće nije plod nekog domišljanja, nekog mističnog iskustva, događaj je to koji zasigurno nadilazi povijest, ali koji se zbio u točno određenom trenutku povijesti i koji u njoj ostavlja neizbrisiv trag. Svjetlo koje je zaslijepilo stražare koji su bili postavljeni da čuvaju Isusov grob probilo je i vrijeme i prostor. To je božansko svjetlo koje je razbilo tamu smrti i unijelo u svijet Božje svjetlo, svjetlo istine i dobra. Zbog toga se čitav svemir danas iznova raduje, jer je u njemu zavladalo proljeće čovječanstva koje uime svega stvorenoga uzdiže himan hvale, uskrsni aleluja. Kristovo uskrsnuće je počelo i izvor naše budućeg uskrsnuća, u očekivanju tog uskrsnuća, uskrsli Krist živi u srcu svojih vjernika. Kristovo uskrsnuće je navještaj života i to vječnoga života koji za čovjeka počinje već na ovoj zemlji po krštenju, rekao je kardinal Bozanić, te podsjetio kako stoga na Uskrs slavimo pobjedu života. Uskrs je vrhunac vazmenoga puta, Isus je po muci i smrti došao do slave uskrsnuća.

Kada je na smrt osuđen jedan i najmanji među nama, Isus obnavlja svoju muku, upozorio je kardinal, te istaknuo kako je dug čovjekov tjedan muke, počeo je odavno. To je vrijeme kojim se čovjeka osuđuje na smrt na očigled nama, možda i našom krivnjom, aktivnom ili pasivnom, znatiželjnom ili nezainteresiranom. Čovjeka se osuđuje na smrt kada se ubija u njemu radost rada, kad mu se onemogućuje da se dariva po radu, da djelom ruku svojih stvara i tako postane koristan sebi i drugima. Čovjek ima pravo na rad, rad je za čovjeka, a nije čovjek zbog rada. Pravo na rad ima prednost pred profitom i pohlepom kapitala. Nezaposlenost, otpuštanje s posla grijeh je našega vremena, taj grijeh pritišće čovjeka današnjice, unosi tamu i nemir u obitelji. Čovjeka se osuđuje na smrt i onda kad ga se tobože želi osloboditi od odgovornosti i zauzimanja za budućnost. Time mu se oduzima i radost budućnosti. Kršćanin je čovjek budućnosti i nositelj nade. Potrebno je u prvom redu svoju nadu stavljati u Gospodina, ali treba se i davati, te nadom i radom stvarati nove i bolje uvjete za život. Čovjeka se nadalje osuđuje na smrt kad mu se gasi osmijeh na licu, kad ga se hrani samo negativnim vijestima, kad mu se onemogućuje da vidi i dobre strane života. U današnjem svijetu koji teži samo za senzacijom i to po pravilu što je crnja to je izazovnija. Potreban je odgoj koji će čovjeku pomoći da se raduje darovima što ih Bog dijeli. Potrebno su nam nove oči kako bismo vidjeli dobro što ga čini brat i sestra pokraj nas. Čovjeka se osuđuje na smrt kad mu se u velikoj gladi za životom i istinom nudi opijum, tj. droga koja zavarava glad za životom, rekao je kardinal, te istaknuo kako su brojni oblici ubijanja otrovom droga: toksikomanija, erotizam, konzumizam, opijenost modom i drugo.

Nadalje, čovjeka se osuđuje na smrt i ubija kad se zaustavlja razvoj ljudskoga života, da bi se izbjeglo neugodnosti ili da se ne bi povećali životni troškovi, rekao je kardinal, te upozorio kako se tako umnažaju pobačaji nerođenih, ali i rođenih. Također čovjeka se osuđuje na smrt kada se pod maskom zalaganja za ljudska prava ozakonjuje, opravdava i promiče uništavanje ljudskoga života na samom njegovu početku; kada čovjek zaslijepljen bogatstvom ne dopušta da se toliki potrebni u svijetu hrane kruhom, kulturom i odgojem; kada razmirice, svađe i rastave bračnih drugoga kažnjavaju razvoj nedužnog djeteta; kada obitelj koja nije sposobna ljubiti ili društvo koje nije sposobno štiti pravdu zaustavlja razvoj života mladih na području prava, ljubavi i kulture. Tako se i danas bez navedenog prekršaja i presude ljude osuđuje na smrt, upozorio je kardinal.

Svetkovina Uskrsa poziva nas da budemo blizu i da pomognemo Kristu koji trpi u svojoj braći, u našoj braći i sestrama. Uskrs je ispit savjesti pred životom, rekao je kardinal, te posvijestio vjernicima kako je kršćanin pozvan biti za život, pozvan je braniti i promicati život, a također je pozvan zauzimati se u Crkvi i u društvu da bi se slavio život ljudi.

Isusov križ objavljuje da se u svijetu podložnom grijehu ništa ne može izgraditi, ako se ne prianja uz istinu. Križ nas uči da se odbijanjem sebedarja i žrtve umnaža i produbljuje borba protiv čovjeka. Isusova smrt je čin ljubavi izrastao iz poslušnosti prema Bogu, to je potvrda života koji se događa i u našim životima kada dopustimo da nas Bog podigne nakon priznanja grijeha. Ako u sebi uočimo tamu grijeha, zacijelo nas raduje plamen uskrsne svijeće, rekao je kardinal, te na kraju propovijedi svima čestitao Uskrs sa željom da uskrslo svjetlo rasvijetli život svakoga ponaosob.

Pjevanje je predvodio Zbor zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka uz orguljsku pratnju Nevena Kraljića.(ika/bitno.net)