Tamo gdje Duh nije začetnik, Inicijator, svaka je inicijativa besplodna. I iščekivanje je važno. Čovjek koji ne iščekuje je nepokretan, a nepokretnost je znak da nema ljubavi. Tako smijemo reći da naš poziv i život Crkve zamire tamo gdje nema iščekivanja. – pojasnio je Biskup Šaško

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

U prigodi proslave blagdana Prikazanja Gospodinova, Svijećnice te Dana posvećenoga života, svečano je euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici u nedjelju 2. veljače predslavio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško u koncelebraciji s tridesetak svećenika i provincijala redovničkih zajednica sa sjedištem u Zagrebu.

Slavlje je započelo blagoslovom svijeća kod ulaza u katedralu te procesijom s upaljenim svijećama. U uvodu slavlja, okupljenim redovnicama i redovnicima te vjernicima laicima koji žive posebnu posvećenost Bogu, biskup Šaško prenio je molitve, zahvale i čestitku zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.

Govoreći o redovničkome pozivu i trima evanđeoskim zavjetima, utemeljenim na Kristovu životu i njegovim riječima u Evanđelju, a kojima se redovnici posvećuju i predaju Bogu i Crkvi, živeći u poslušnosti, siromaštvu i čistoći, pomoćni biskup zagrebački trodijelno je, prema njegovoj formi i sadržaju, protumačio evanđeoski naviještaj.

Mons. Ivan Šaško/Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Primarno, naglasivši kako je u središtu Evanđelja Isus kojeg još kao maleno dijete Josip i Marija donose u Hram, biskup je Šaško vjernicima približio smisao Isusove predaje, izdvojivši dvoje protagonista koji od Boga primaju i predaju Isusa: starca Šimuna i proročicu Anu. I dok starac Šimun, prepoznajući ono što drugi ne vide, Isusa prima u naručje te ga, uz naznaku da je za uzdignuće i propast; da je znak osporavan, predaje Mariji i Crkvi, proročica Ana Isusa, dajući hvalu Bogu, prima pogledom i srcem. – Isus je došao na svijet, iz Očeva naručja u naručje Blažene Djevice Marije. Predaje se u ruke ljudima koji ga mogu prihvatiti ili odbaciti; predaje se u smrti na križu da bi ostao živjeti u Crkvi kao uskrsli; predaje nam se u kruhu i vinu, u svojoj Riječi, da bismo vidjeli, čuli, okusili vječni život. Jedno je u Evanđelju zajedničko ljudima koji su susreli Dijete: divljenje i zahvaljivanje Bogu. – kazao je biskup Šaško.

Sekundarno, prema propovjedniku, u evanđeoskome se odlomku otkrivaju i tri životna pristupa i obilježja potrebna za življenje kršćanskoga poziva. Ona su istovremeno ključna i za razumijevanje poteškoća u suvremenostima koje se održavaju i u životu Crkve. – Prvi su Marija i Josip koji osluškuju Boga i slijede njegovu volju, znajući da to Dijete nije dano njima ‘na raspolaganje’; ponizno žive ljubav jedno prema drugomu, pouzdajući se u Gospodina. Drugi je Šimun koji iščekuje, nada se, nosi u sebi sigurnost darovanoga sna i živi blaženstvo utjehe i sreće. Treća je Ana, koja je živjela mladost, bračno zajedništvo, smrt supruga, povučenost u samoću… Spoznala je da se ostvarenost njezina života nalazi samo tamo gdje je Gospodin. Tada ni osamljenost više nije teret, nego prostor hvalospjeva. – pojasnio je biskup Šaško, istaknuvši da je opisanim trima životnim pozivima poveznica odnos s Bogom: – Svaki od tih putova u sebi nosi pitanja, ranjenosti i nesigurnosti, ali nas upućuju na povezanost očiju i srca ili bolje: srca i očiju, jer treba krenuti od srca. Marija i Josip u srcu su susreli Gospodina; u srcu su živjeli sigurnost i onda kada su očima gledali nerazumljivosti, nejasnoće, suprotnosti. Šimun je konačno očima vidio ono što je u srcu gledao cijeli život. I Ana je u hvalu prenijela ono što je srcem dodirnula, tako živo da joj dodir rukama nije bio potreban, baš kao ni apostolu Tomi pred uskrslim Gospodinom! –

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Kao posljednje, biskup Šaško je iz Evanđelja izdvojio trolist svjetla, Duha Svetoga i iščekivanja koji se dotiče čovjekove sposobnosti, kako je rekao, učiniti prolaznim ono što upućuje na Boga. – Puno je svjetala koje stvara čovjek, a koje ne dopiru do ljudske tame, svjetla koja zasljepljuju, svjetla koja stvaraju novu tamu. Duh Sveti je začetnik dolaska Svjetla, koje ima Isusovo lice, koje je utjelovljena Riječ i zajedništvo ljubavi. I u svome duhovnom životu, u crkvenim planovima možemo se zavaravati svojim zamislima i provedbama. Tamo gdje Duh nije začetnik, Inicijator, svaka je inicijativa besplodna. I iščekivanje je važno. Čovjek koji ne iščekuje je nepokretan, a nepokretnost je znak da nema ljubavi. Tako smijemo reći da naš poziv i život Crkve zamire tamo gdje nema iščekivanja. – pojasnio je Biskup.

Upozorivši kako se govor o pozivu u Crkvi ne bi smjelo svesti samo na pitanje broja svećenika, redovnika i redovnica koji nedostaju, već se radovati prisutnosti onih koji su tu, na završetku homilije biskup Šaško je tri redovnička zavjeta dočarao protagonistima evanđeoskoga ulomka. – Marija i Josip odražavaju čistoću, jer u njihovu srcu nema zamjene za Boga; jer njihov pohod Hramu ne slijedi njihovu volju, nego Božju. Šimun odražava siromaštvo, jer mu nije potrebno ništa drugo, osim blaženstva ispunjenosti spasenjem; ništa drugo osim blizine lica Iščekivanoga. Ana odražava poslušnost, to jest pravu slobodu, u kojoj ne gleda sebe, nego drugima pripovijeda o Djetetu. – U tom duhu, svim redovnicima i redovnicama, čestitao je Dan posvećenoga života zahvalom Bogu za njihovo postojanje sa željom da uvijek ostanu osporavani znak po kojemu Bog obnavlja svojim Duhom i raduje vječnošću.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Uime svih članica i članova Hrvatske redovničke konferencije nakon popričesne je molitve, riječ zahvale prevoditelju slavlja uputio dopredsjednik Hrvatske redovničke konferencije fr. Slavko Slišković, OP. – Izričem Vam zahvalnost za predvođenje ovog misnog slavlja i upućene riječi pouke, poticaja i ohrabrenja te vas molim da našu zahvalnost prenesete i uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću koji je preko vas i pružanjem mogućnosti slavlja u zagrebačkoj prvostolnici pokazao očinsku skrb i bratsko zajedništvo s osobama posvećenog života u svojoj nadbiskupiji. – istaknuo je fr. Slišković, podsjetivši kako je Dan posvećenog života 1997. ustanovio papa Ivan Pavao II., ali i da se ovogodišnji Dan posvećenoga života obilježava tjedan dana nakon prvi puta proslavljene Nedjelje Božje riječi koju je prošle godine ustanovio papa Franjo. – Mi koji nastojimo slijediti evanđeoske zavjete nalazimo stalnu inspiraciju u događaju opisanom u današnjemu evanđeoskom ulomku. Rado se prepoznajemo u starcu Šimunu jer eshatološko iščekivanje jedino daje pravi smisao našem življenju te želimo biti njegov znak na ovomu svijetu. No, kako ono ne bi bilo pasivno čekanje, trudimo se u skladu s karizmama naših utemeljitelja, poput proročice Ane, žrtvom i molitvom, danju i noću služiti Gospodinu. Jednako tako, željeli bismo nasljedovati kao trajni uzor i Blaženu Djevicu Mariju, brižno čuvajući i razmatrajući sve te događaje i riječi u svome srcu te cjelinom svoga bića upućivati naše suvremenike ‘Što god Vam kaže, učinite!’ (Iv 2,5). –

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Nakon što su se redovnici i redovnice (pri)sjetili svojih zavjeta te molitvom obnovili Bogu dana obećanja, biskup Šaško se, u završnoj riječi prije završnoga blagoslova, referirao na svijeće koje su vjernici donijeli na blagoslov, a koje, izlazeći iz Prvostolnice, nose u svoje svakidašnje Galileje: – Danas se često svijeće koriste kao predmeti ugođaja, međutim svijeća, blagoslovljena u zajedništvu slavlja, u zajedništvu vjere, je svijeća događaja. Ne zaboravimo da nosimo Kristovo otajstvo. I lijepo je da se u zajednicama, da se u obiteljima nalazi upravo ta svijeća. Ona je tu, ne samo da bismo molili zajedno, nego da bismo bili povezani u otajstvu Crkve. –istaknuo je.

Također je podsjetio vjernike na trodnevnicu za blagdan blaženoga Alojzija Stepinca kojemu je za Svijećnicu bila zadnja euharistija. – Kada je umirao zatražio je onu svijeću, svijeću koja je bila blagoslovljena na Svijećnicu. I upravo taj plamen povezuje zemlju i nebo, povezuje naše krhke živote i povezuje vječnost. Čuvajmo hvalospjev; iz njega se rađa i molitva na koju Bog ne ostaje ravnodušan. – kazao je Biskup, potaknuvši vjernike da u subotu 8. veljače u 17 sati u Prvostolnici sudjeluju u svečanosti zaprimanja misijskoga križa povezanoga s Međunarodnim euharistijskim kongresom u Budimpešti u rujnu ove godine, a na kojem se, uz relikvije mučenika iz srednje i istočne Europe, nalaze i relikvije blaženoga Alojzija, blaženih Drinskih mučenica i blaženoga Miroslava Bulešića.

Slavlje je pjevanjem uveličao Zbor redovnica i redovnika.

Zagrebačka nadbiskupija | Bitno.net