Svečanost otvaranja započela je euharistijskim slavljem u crkvi sv. Nikole biskupa u Čakovcu koje je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš uz koncelebraciju mons. Gerarda Antona Žerdina, OFM, biskupa apostolskoga vikarijata San Ramón u Peruu, župnika i gvardijana fra Filipa Đurđevića, OFM, župnog vikara fra Franje Jesenovića, OFM te biskupovog tajnika vlč. Mišela Kovačevića, objavio je Tiskovni ured Varaždinske biskupije.

Uvodeći u misno slavlje mons. Radoš je rekao da je ovo veliki dan za Čakovec jer se otvara Centar za život. “Otvoriti Centar znači imati stalno otvorena vrata za one koji su u potrebi, a blagoslovit ćemo ga kako bi Bog bio pratitelj svakome tko ulazi, dolazi i onima koji u Centru budu radili“, poručio je biskup.

U propovijedi je najprije govorio o poslanju onih koji će djelovati u Centru za život, o njihovom čuvanju života, brizi za ljude koji su u teškoj situaciji i svjedočenju da takvi nisu sami, nego da su djelatnici uz njih.

Oslanjajući se na naviještenu Božju riječi, mons. Radoš je naglasio da kršćanin koji želi živjeti svoj kršćanski poziv, uvijek mora imati na pameti da će u jednoj mjeri biti od svijeta proglašen ludim. „Ludost križa, ludost kršćanskog poziva je nešto na što nas Gospodin poziva“, istaknuo je.

Nadalje, svjestan da se oko otvaranja ovog Centra mogu pojaviti brojna pitanja, mons. Radoš je poručio kako Centar ne može biti mjesto ideološke borbe niti prepucavanja, nego treba biti mjesto koje svjedoči ludost evanđelja – gdje se ljubi iznad svega, „gdje se ljubi tako da je uključen naš pogled da vidimo, te naše ruke kojima činimo. Ne želimo biti oni koji će izbacivati samo parole, geslo Izaberi život!, nego želimo svojim stavom, ponašanjem, onim što najdublje nosimo u sebi, ljudima koji su u teškoćama reći: ‘Bit ćemo s vama. Nećemo vas napustiti.’ Ovaj Centar, kao i svaki kršćanski govor, mora imati i ruke i lice“, istaknuo je biskup Radoš dodavši kako naš Da životu mora biti onaj koji će biti konkretan, nadahnut riječju Božjom te pretočen u život.

Foto: Varaždinska biskupija

Stoga je ponudio što je na tom tragu moguće konkretno činiti: razgovarati, biti spreman na stručnu pomoć, pronaći puteve materijalne pomoći, biti podrška mnogobrojnim obiteljima i u onim teškim trenucima, biti oni koji će priskočiti čuvati dijete, pomoći pronaći posao. „Nije dovoljno samo reći, nego i primjerom pokazati da teškoće možda nije moguće riješiti sada i odmah, ali je moguće zajedno hoditi s Bogom koji će dati u svakom trenutku ono što je potrebno“, kazao je biskup.

Podsjetio je nadalje i na život Blažene Djevice Marije koja je također trebala prihvatiti Božji plan koji nije bio lagan. „Trebala je prihvatiti naviješteno dijete, pitala se kako će se s njime nositi, što će reći okolina, a što Josip. Toliko pitanja, ali samo je jedan odgovor: ‘Ja ću biti s tobom.’ I Bog je bio s njom! Bog šalje ljude da to pokaže i da stvarno bude s njom u trenucima kada je potrebno. Poslat će najprije Josipa, a i kasnije će slati ljude koji će Mariji biti podrška i pomoć. Marija je dopuštala da Bog vodi njezin život, da čvorove na koje nailazi ne rješava ona, nego dopušta Bogu da ih On nosi i da ih On razveže kako bi život mogao teći dalje i kako bi upravo po tim teškoćama i čvorovima sazrijevala u vjeri koja je vodi do Kalvarije, odnosno do Isusova groba, a onda i preko groba”, rekao je biskup Radoš.

Naposljetku je poželio da Centar ne bude ured nego kuća u kojoj svatko može osjetiti da je dobrodošao, a oni koji su izabrali život da imaju duboko povjerenje u Boga da je On koji je dao život, spreman i dalje se boriti za svaki život.  U Centru će dobiti ohrabrenje: „Ako sada pođemo zajedno na put, onda te nećemo pustiti, niti napustiti, nećemo te iznevjeriti i nećeš ostati na cjedilu, nego ćemo zajedno ići s tobom. A da bismo mogli ići zajedno s tobom, moramo ići zajedno s Onim koji je izvor naše snage, našeg života, a to je Gospodin“, poručio je mons. Radoš dodavši da to možda jest i ludost ovoga svijeta, ali „ta ludost ovoga svijeta – ako nas ne zahvati, ne možemo biti Isusova majka i Isusova braća“, poručio je na kraju biskup.

Nakon mise okupljeni su se uputili u procesiji prema Centru za život koji se nalazi pored samostana i crkve u Čakovcu. Ondje su održani kratki govori i blagoslov Centra.

„Velika je radost što smo danas otvorili sedmi Centar za život u Hrvatskoj, a prvi u Varaždinskoj biskupiji, u našem Čakovcu, u našem Međimurju. Centar je plod dugogodišnje molitve, razmišljanja, traženja mjesta, vremena, prostora i načina da se na najbolji mogući način pristupi majkama, očevima, obiteljima koje razmišljaju o pobačaju, odnosno koji su se našli u teškoj situaciji i ne znaju kako dalje. U Centru želimo dati svoje vrijeme i svoj prostor, da oni mogu doći u miru, bez pritiska, bez pristranosti, da mogu izreći sve što im je na srcu, o čemu razmišljaju, što ih muči te da uz našu konkretnu, duhovnu, moralnu, ali i materijalnu podršku, mogu donijeti odluku za život, odlučiti se za život svoga djeteta. To je glavno poslanje centra“, poručila je prilikom otvorenja Centra za život Čakovec voditeljica Marta Prekrat.

Foto: Varaždinska biskupija

Dodala je da Centar želi biti mjesto susreta, mjesto na kojem svatko može dati svoj doprinos, svoje talente, svoje ruke, svoje vrijeme za širenje kulture života, za jedan korak naprijed, da svakome na srcu bude vrijednost ljudskog života od samog začeća do prirodne smrti. Istaknula je povezanost i suradnju s Obiteljskim centrom Varaždinske biskupije, biskupijskim Caritasom te sa stručnim službama.

Na otvorenju Centra bio je i predsjednik udruge „Hrvatska za život“ Ante Čaljkušić koji je u svom govoru iznio nekoliko iskustava majki koje su razmišljale o pobačaju, a koje su odustale zahvaljujući podršci koje su primile u udruzi. Izrazio je radost da se i Čakovec otvara za kulturu života te potaknuo prisutne da u svojim obiljima i okolini promiču začeća djece, ali i njihovo rađanje. Naglasio je da je svaki čovjek Božji dar, jedinstven i neprocjenjiv te da život ima smisao i svrhu. „Kad bi svatko u Hrvatskoj o sebi tako razmišljao, u isto vrijeme bi razmišljao tako i o svome partneru, mužu ili ženi, o svom nerođenom djetetu, pobačaja više ne bi bilo. Tu istinu ćemo zboriti neprestano i tu ćemo istinu svojim riječima i dijelima svjedočiti. Radujmo se, veselimo se!“, poručio je Čaljkušić te poimence zahvalio osobama koje su uključene u rad i promoviranje udruge „Hrvatska za život“ i inicijative „40 dana za život“.