NE MOŽE SE MRŽNJOM POBIJEDITI MRŽNJU

Snažna propovijed mons. Jure Bogdana na sprovodu Silvane i Marina Šunjerge: Veliki i dobri Bože, zašto se ovo dogodilo?

Svi naši ljudski pokušaji govora i odgovora na ovu tragediju nisu u stanju prodrijeti u dubinu i misterij zla, otkriti smisao patnje i nasilnog umiranja, smiriti dušu i utješiti srce onih koji su zlom izravno pogođeni. Ovdje nam je danas potrebna nadljudska riječ koja otvara nova obzorja, daje snagu i ne truje naše srce osvetom i mržnjom.

tin šunjerga sprovod silvane i marina šunjerge jure bogdan propovijed

Foto: Shutterstock.com

Ožalošćena rodbino, prijatelji i poštovatelji preminulih, dragi mještani i poznanici pokojnih supružnika Silvane i Marina, poštovani pripadnici policije i vojske, poštovani župniče Čiste Velike, policijski i vojni kapelani, braćo svećenici, poštovana braćo i sestre

U trenutcima velike tuge svima se žalujem zbog tragičnog i preranog odlaska supružnika Silvane i Marina Šunjerga.

Mještani Čiste Velike i čitavog ovog kraja, stariji i mlađi, prijatelji i poznanici u Domovini i po svijetu, kolege na radnim mjestima…, danas dijele iste osjećaje: sjećanje na tragično okrutno ubojstvo, bračnih drugova Silvane i Marina. Njihova smrt, sve nas je duboko potresla. Zatečeni smo i zbunjeni provalom zla i mržnje koja je progovorila svom svojom ubojitom silinom i koja ostavlja tragove dubokog mraka, pomračenja ljudske savjesti, srca i čovječnosti. Ovdje se danas svima nama nameće teško pitanje, otkuda i zašto zlo u svijetu? Ono se ovdje nameće iz grča strašne nevolje i zla koje nas je snašlo i koje se ovdje dogodilo. Veliki i dobri Bože, zašto?! Zašto se ovo dogodilo?

Pitamo se, kako je počinitelj mogao povjerovati da će zlom i ubijanjem nešto postići? Kako razumom protumačiti svu nerazumnost i okrutnost zla koje se dogodilo u ovoj obitelji? Jesu li oni koje je mržnja pogubila jednostavno njezine žrtve, ili njihovu konačnu sudbinu određuje netko drugi? Ima li ova patnja neko značenje ili je i ona sastavnim dijelom besmisla koje je zlo stvorilo? Dok promatramo čudesno Božje djelovanje kako obnavlja i budi na život usnulu prirodu, dok je sve okrenuto proljeću, životu, dok se kao kršćani u korizmenom hodu pripremamo na središnji blagdan naše vjere Kristova uskrsnuća koji pobjeđuje zlo, mržnju i smrt, ljudski i vjernički zbunjeni smo: Zašto ova smrt?

Emotivno negativan pristup stradanjima Silvane i Marina, s mišlju na mržnju i osvetu nije primjeren onome što se dogodilo. Ovom smrću duboko je pogođen (možda najviše?!) i sam počinitelj i njemu valja pomoći! Ovdje, kao i u svim sličnim situacijama razbojstva i ubojstva, duboko vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati: Ne može se mržnjom pobijediti mržnju. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako li na zlo pokušavamo odgovoriti istom mjerom, istim zlom, onaj koji nam je nanio zlo je uspio. I nas je uveo u labirinte mržnje i ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu. Mržnja je uvijek mrak iz kojeg se ne vidi cjelovita istina i ne prosuđuje točno što se zbilo. Osveta je nemoć izazvana zlom! Promašen je također pokušaj onih koji duboke rane, poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se s dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih je veliko zlo. U trenutcima boli i patnje, želimo odgovoriti dostojanstvenom šutnjom, poštovanjem prema žrtvama, vjerničkom molitvom, ljudskom blizinom, ljubavlju i pažnjom prema svima koji su pogođeni ovom tragedijom.

Svjesni smo da ovoj i sličnim tragedijama ne možemo i ne smijemo pristupiti stoičkom hladnoćom kao da se ništa nije dogodilo. Ne olakšavaju patnju promišljanja o svemu što se dogodilo da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti. Bijeg je to od teške stvarnosti i to nas ne oslobađa od posljedica zla.

Svi naši ljudski pokušaji govora i odgovora na ovu tragediju nisu u stanju prodrijeti u dubinu i misterij zla, otkriti smisao patnje i nasilnog umiranja, smiriti dušu i utješiti srce onih koji su zlom izravno pogođeni. Ovdje nam je danas potrebna nadljudska riječ koja otvara nova obzorja, daje snagu i ne truje naše srce osvetom i mržnjom.

U prvome čitanju iz Knjige tužaljki objavljen nam je Božji pristup ljudskim stradanjima. Izvor je ove tragedije u duhovnoj dimenziji, u ljudskoj slobodi zahvaćenoj na neshvatljiv način zlom, koje je pomračilo savjest i um. Starozavjetni sveti pisac se ne bavi počiniteljem zla nego usredotočuje svoju pažnju, ljudskom i vjerničkom solidarnošću prema onima kojima je naneseno zlo te svjedoči Božju blizinu i solidarnost s njima. To nas sve potiče, da u ovakovim i sličnim kušnjama i situacijama, mi svoju pažnju prvenstveno usredotočujemo na Vas roditelje, rodbinu i prijatelje preminulih Marina i Silvane i očitujemo svoju solidarnost s Vašom patnjom i ranama. Svojim dolaskom danas u Čistu Veliku mi želimo svetopisamskim riječima biti blizu vašoj duši „kojoj je oduzet mir”, koja „sahne u vama”, osjetiti vaš „dotrajali život” pridružiti se Vašoj bijedi i stradanju, pelinu i otrovu (Tuž 3, 17-19). Poput pisca Knjige tužaljki želimo s Vama to Vaše stanje povjeriti Bogu te s njime i s Vama vjernički ponavljamo: „Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo (…) Tvoja je vjernost velika! Gospodin je dio moj, veli mi duša, i zato se u nj pouzdajem, i gojim nadu u sebi. (…). Jer dobar je Gospodin onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži” (Tuž, 22-26). Predati Bogu sve terete svoje duše, vjerovati mu i u zlu, znati da postoji svjetlo iako smo trenutno u mraku, to je put oslobođenja od zla koje iznutra pritišće, osjećaj je to smirenosti u iščekivanju da Bog na nama ostvari ono što može samo njegova ljubav.

Braćo i sestre, otvorite mu svoje izranjeno srce, pružite mu ruku, usmjerite prema njemu svoje korake, kako biste postali slobodni i jaki u Bogu, i kako biste vidjeli naše stradale Marina i Silvanu u svjetlu njegove ljubavi koja ih se ne odriče.

Što nam još veli glas s neba? Čuli ste u drugome kratkom čitanju, Ivan je primio nalog: “Piši! (…) Blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu!” (Otk 14,13). S osjećajima duboka poštovanja i iskrene zahvalnosti svoj pogled usmjerujemo na živote naših preminulih Silvane i Marina.

Marin je rođen 27. veljače 1972. u Munchenu, odrastao je u Munchenu i tamo je završio srednju školu. Zov roditeljskih korijena i rodnih ognjišta vratio ga je kući 1993., u jeku obrambenog Domovinskog rata. Napušta sigurnost i perspektivu mirnog doma u Bavarskoj, dolazi u Hrvatsku, uključuje se u Domovinski rat kao pripadnik Oklopne bojne 113. brigade. Od 1999. stupa u aktivni sastav Specijalne jedinice  policije PU Šibensko-kninske. Od 2001. do smrti je u Specijalnoj jedinici Policije MUP-a sa sjedištem u Splitu. U tome razdoblju uči i pohađa i uspješno završava niz napornih obuka u Specijalnoj policiji: protueksplozijski ronitelj, padobranac, instruktor za tjelesnu pripremu zahtjevnih procesa u pripremi pripadnika Specijalne policije, itd…

Oni koji su ga dobro poznavali za njega tvrde da su ga resile vrline dobrote, otvorenosti, susretljivosti, humanosti, stege, reda, rada, brižnosti, profesionalnosti, stručnosti …

Pokojna Silvana iz obitelji Storić rođena je 23. lipnja 1971. godine u Furtwangenu u Njemačkoj. Tamo je odrasla i završila ekonomsku školu i zaposlila se. Nakon vjenčanja s Marinom, još neko vrijeme ostala je s djetetom u Njemačkoj a onda se 1998. doselila u Čistu Veliku. Dogovorno sa suprugom nije se zapošljavala nego se u potpunosti posvetila obitelji, suprugu i sinu. Rado je pomagala potrebite. Ništa joj nije bilo teško! Bila je istaknuti i aktivni član župne zajednice, poglavito u pjevačkome zboru. Njezin omiljeli psalam je bio “Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama” koji kao zov i poruka dominira na njihovoj osmrtnici.

Braćo i sestre, iz naše tjeskobne situacije, jedna snažna Isusova tvrdnja u Evanđelju želi nas božanskom snagom podići: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu!” (Mt 10,28). Ovaj “Ne bojte se!” izgovorio je Sin Božji, koji je i sam “ubijen u tijelu” – kako veli sv. Petar – a “oživljen u Duhu” (1 Pt 3,18). On zna da čovjek može ubiti čovjeka, i obznanjuje da to ubojstvo ne određuje njegovu konačnu sudbinu. Što nam može zlo ako smo Božji? Može slomiti naše prolazno i smrtno tijelo, ali dušu ne može ubiti. Tu moć ima Zli, đavao, čije zlodjelo se suptilno očituje u svakoj maloj i velikoj opačini, malome i velikome grijehu, zlu. Čvrsto vjerujemo da su duše naših pokojnih vjerničkom ukorijenjenošću u živoga Boga i u snagu njegove ljubavi, pobjednice nad smrću koja se očitovala u Isusovu križu i uskrsnuću o čemu nam govori pročitano Evanđelje.

Dok tako razmišljamo o našim pokojnicima upravljamo Bogu molitvu da nam očuva Čistu Veliku i cijelu Hrvatsku od svakoga zla. „Dokle još, Gospodine? Velike su i teške naše kušnje.” Neka nas On, dobri Bog, snagom svoga Duha osposobi da i u najtežim životnim okolnostima budemo njegovi vjerni suradnici na izgradnji svijeta utemeljenog na ljubavi.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine.

I svjetlost vječna svijetlila njima.

Počivali u miru Božjemu.

Mons. Jure Bogdan, Čista Velika, 29. ožujka 2017.

Bitno.net

Objavljeno: 8. travnja 2017.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi