BORBA PROTIV PREDRASUDA O UGROŽENIMA U DRUŠTVU

Svjetski dan beskućnika obilježen i prodajom novog broja Uličnih svjetiljki

10. listopada obilježili smo Svjetski dan beskućnika i obilježavanjem ovog dana želi se podići razina svijesti o problemu beskućništva. Želi se i smanjiti predrasude jer beskućnici su žrtve negativnih stavova i predrasuda društva koje ih okružuje, a to ozbiljno narušava osjećaj njihove vrijednosti jer percepcija o beskućnicima u javnosti je loša i često su etiketirani kao klošari i pijanice.

SONY DSC

Tužno je što tako lako dignemo ruke od čovjeka, a zaboravljamo da svaki čovjek u sebi nosi bogatstvo vrijednosti te da svatko tko želi raditi na sebi – treba dobiti drugu priliku! Činjenica je da je svatko postao beskućnik iz drugačijeg razloga, jer svatko nosi svoj teret života, ali nemaju svi istu snagu ni sposobnost borbe i snalaženja u svim životnim situacijama. Događa se da jedan problem stvara drugi i osoba se vrti u začaranom krugu iz kojeg je svakim danom sve teže izaći pa na kraju kada dosegne dno, ne zna kako se dignuti i nastaviti dalje.

Beskućnici nisu jedina ugrožena kategorija društva, ali sigurno su najneomiljenija, jer to su odrasli ljudi koji su u svom životu donijeli krive odluke, nisu se mogli oduprijeti poroku koji je zavladao njihovim životom i izbacio ih na ulicu. Možda su imali kredit u švicarcima ili nekome bili jamac za kredit, a možda im se supružnik ubio i od izgubljenosti zbog cijele situacije zanemarili su sebe i sve oko sebe pa se našli na ulici. Bezbroj je različitih priča i razloga, ali jedno je sigurno – beskućnici su ljudi od krvi i mesa, baš kao i svatko od nas. Svi su oni rođeni kao slatke male bebe i rasli s velikim snovima i planovima o sreći i uspjehu. Ipak, stvarnost je drugačija, a najveći je problem osjećaj odbačenosti i neželjenosti. Beskućništvo je kompleksan problem i spada u vrh socijalnih problema društva jer beskućnici žive na margini margine te su sve masovnija pojava u društvu. Svjetski dan beskućnika podsjeća na sve ono trulo u društvu, i najgore što možemo napraviti je samo osuđivati. Želimo li društvo koje napreduje u pozitivnom smjeru, nužne su pozitivne promjene kojih je svatko od nas dio, a to možemo ostvariti jedino zalaganjem svakoga od nas ponaosob.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Problem beskućništva nije samo to što je riječ o ljudima koji su na ulici, žive u uvjetima nedostojnim čovjeka, ponekad više gladni nego siti, već je tu riječ o problemu naše zatvorenosti da pomognemo. Iako se s nečijom različitošću možda ne slažemo, bitno je da razumijemo i poštujemo tu različitost, da ne iskorištavamo tuđu naivnost i ne prejedamo se našeg egoizma, te da si naposljetku dopustimo luksuz jednostavnosti, poniznosti, razumijevanja i prihvaćanja drugog čovjeka. Što se to dogodilo s nama ljudima?

6. listopada u Zagrebu je održana prodajna akcija novog broja „Uličnih svjetiljki“, prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu i srodnim društvenim temama. U projekt sam uključena volonterski i mogu reći da su Ulične svjetiljke zaista rasvijetlile mnoge stvari. Časopis je specifičan zbog tematike kojom se bavi jer govori o beskućnicima, siromašnima, ovisnicima, djeci bez roditelja, prognanicima i izbjeglicama, odnosno ljudima s ruba društva a kojima je ovaj časopis „ulaznica u bolji svijet“. Na dan kada smo organizirali prodajnu akciju Uličnih svjetiljki padala je kiša, i premda je bilo prijedloga da akciju odgodimo za koji drugi dan kada će biti ljepše vrijeme i više ljudi sudjelovati – nismo to učinili. Najlakše je naći razlog zašto nešto ne učiniti. Iako je taj dan bilo hladno a neki su došli bez kišobrana i otišli s mokrim tenisicama, svi su došli s osmijehom i otišli s još većim osmijehom. Sve je stvar stava i ograničenja koje sami sebi (ne)postavljamo u glavi.

Beskućnici-prodavači Uličnih svjetiljki žive jako skromno, no unatoč tome odlučili su dio iznosa od prodaje donirati za pomoć potrebitoj obitelji sa školarcem. Ova divna gesta prodavača i činjenica da su beskućnici odvojili dio novaca za kupnju potrepština za jednog školarca, bit će vrijedan poticaj tom školarcu da shvati važnost znanja i truda te nauči kako nikad ne možemo znati što nam sutra nosi; čak i ako ostanemo bez svega, ostaje nam ono što je u nama, a to nam nitko ne može uzeti.

Problem rješavanja beskućništva je zahtjevan proces jer je svaka osoba svijet za sebe i vlasnik je svojih problema i ograničenja. Zato je važno svakog pojedinca upoznati u cijelosti kao osobu, kako bi ga se moglo razumjeti i pomoći mu na kvalitetan način. Važno je čovjeku u problemu pristupiti strpljivo i s puno ljubavi kako bi osjetio da je u njemu/njoj prepoznata vrijednost čovjeka.

Sretnete li kojeg beskućnika na ulici – pogledajte ga s poštovanjem, kao čovjeka. Ne zaboravimo da je svaki novi dan prilika da napravimo nešto dobro, a budemo li tu odluku živjeli iz dana u dan – svijet u kojem živimo postat će ljepši i radosniji.

Za dodatne informacije možete me kontaktirati na broj 091/539 7559, a možete posjetiti i Facebook stranicu Uličnih svjetiljki OVDJE ili kontaktirati urednicu Uličnih svjetiljki Jasnu Krapac na broj 091/4683266.

Vlatka Burić, volonterka „Uličnih svjetiljki“ | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 13. listopada 2015.

Možda vam se svidi