ruke, pismo naše čitateljice, nerođeno dijete

Bila sam aktivna članica molitvenog tima zajednice Maranatha. Duhovni voditelj zajednice je fra Smiljan Kožulj. U timu smo organizirali molitveni prsten. Kada bi netko od članova molitvenog tima prepoznao da je potrebna molitva na određenu nakanu ili dobio zahtjev za molitvom proslijedio bi poruku drugim članovima tima. Često sam svjedočila tome kako te molitve pomažu. Dobila sam poruku kako se jedna djevojka dvoumi oko toga hoće li napraviti pobačaj. Članovi tima molili su da se dijete rodi. Umjesto da se samo pomolim, u duhu sam dobila poticaj da napišem pismo toj osobi. Nakon toga pismo sam proslijedila voditeljici molitvenog tima. Puno mjeseci kasnije doznala sam da je djevojka rodila sina. Hvala i slava Bogu!

Rečenica Dunje Ercegović: „Mama, nećeš me valjda ostaviti samu“ podsjetila me na ovo pismo. Poželjela sam ga podijeliti s vama.

Premda još potpuno mlada, nalaziš se pred velikim i teškim izazovom života i s pravom si zbunjena i nesretna. Bila bi laž kad bih ti rekla da mogu shvatiti kako se sada osjećaš, ali bi isto tako bila laž kada bih rekla da se sve ovo mene ne tiče. Pretpostavljam da te nikada nisam srela i da ti ne poznaješ mene, a ipak mi se na onaj čudesni način dogodilo da ti se pokušam obratiti. Možda ova poruka i neće doći do tebe, zato želim da bude poput molitve koju će sam Bog nadahnuti da osjetiš svu njegovu ljubav.

Ne znam razumije li te itko od tvojih najbližih, shvaća li itko svu težinu boli koju nosiš u svom srcu, ali vjerujem da vapiš za ljubavlju. Jednostavnu i nesebičnu. Želiš da te barem netko iskreno voli i da ti pruži ruku koja će ti pokazati pravi put u ovom trenutku života.

Pokušaj shvatiti da sva tvoja izgubljenost ne postoji zbog toga što si ti sama kriva. Nije se dogodilo nešto što si uistinu sama mogla predvidjeti i kontrolirati. Sve što ti se dogodilo splet je hrpe životnih sitnica i malenih događaja koji su naizgled bezazleni, koji su vukli tvoju djetinju nevinu dušu prema iskustvu najteže boli – da oni koji su ti se do jučer činili kao najbolji prijatelji i najveće blago danas postaju suci tvog života. Čini ti se da ne preostaje ništa drugo doli da pod teretom te osude i osamljenosti učiniš nešto što u dubini svog bića sigurno ne želiš.

Pitam se imaš li izbora, je li ti itko otvorio vrata neke druge mogućnosti. Ima li itko tko te ljubi želju da s tobom ponese i tvoju obavezu. Pogledaj svoje ruke, učinile su čin prepun ljubavi, plod te ljubavi je dijete. Ne shvaćaš zašto si stavljena pred tako veliku kušnju da moraš razmišljati o smrti tog djeteta. Uvjeravaju te da to i nije dijete. Što to dijete zna? Vidiš, kao što ja ne mogu znati kako se ti osjećaš niti tvoje dijete može znati tvoje osjećaje, niti ti ni itko drugi ne može znati kako se to dijete osjeća i, premda to sada ne razumiješ, ono baš kao i ti samo vapi za pruženim rukama koje će ga voljeti. Kako mu sama možeš pružiti dovoljno ljubavi? Sama ne možeš, ali vidjet ćeš da će i mnogi drugi oko tebe naći pregršt ljubavi u svom srcu i da ćeš se jednog dana radovati što si tom malenom biću imala hrabrosti pružiti ruku istinske majčinske ljubavi i da će mnogi baš zato što si imala hrabrosti to učiniti i tebe više cijeniti i voljeti.

Pozvana si na ljubav. Ljubav nas spašava. Lice će Božje gledati oni koji budu najviše ljubili.

A ti i tvoje dijete jeste ljubljeni u Gospodinu jer da te On ne voli ja danas ne bi pisala ovo pismo; baš zato što te On neizmjerno ljubi pišem ti jer osjećam da On to želi za tebe.

Želi ti dati svoju snagu i svoj mir i da vjeruješ kako si dovoljno jaka i snažna, i da bez obzira na sve kušnje koje te čekaju postoji Sunce prepuno ljubavi koje obasjava i tebe i tvoje maleno još nerođeno dijete.

Terezija Bogutovac | Bitno.net