PETRA TIŠLJARIĆ, 40 DANA ZA ŽIVOT:

Napadaju nas, ali mi smo spokojni i ostajemo tu gdje jesmo – u molitvi ispred bolnica

“Prigovori protiv nas su potpuno neutemeljeni. U tri godine naših aktivnosti – nigdje i nikada – niti jedan osoban podatak o trudnicama nismo objavili u javnosti niti smo do njih dolazili na nekakav nelegalan način. Svi podaci su potpuno zaštićeni, kako naših trudnica tako i naših molitelja”, kaže Petra u ekskluzivnom razgovoru za naš portal.

petra tišljarić 40 dana za život abortus

Petra Tišljarić, koordinatorica molitvene inicijative 40 dana za život (lijevo) i prizor molitve iz Vinkovaca.

Ovih dana nazočimo medijskoj ofenzivi protiv molitvene inicijative “40 dana za život”. Kako smo već puno puta pisali (recimo OVDJE i OVDJE), riječ je o duhovnoj akciji koja mnogima predstavlja smetnju jer, osim što pomaže da se spase konkretni životi nerođenih, mijenja i percepciju o pitanju abortusa u našoj javnosti. O napadima na njih, apsurdnim optužbama da su u Vukovaru prekršili zakon te tvrdnji da je u Šibeniku jedna od moliteljica “napala” novinara, kao i daljnjim planovima, razgovarali smo s Petrom Tišljarić, jednom od koordinatorica inicijative.

– Ova jesenska kampanja prilično je blago rečeno „dinamično“ počela, barem što se tiče tretmana u medijima. Jeste li iznenađeni time?

Zapravo i ne previše. Naša inicijativa obuhvaća sve više gradova i njezini su plodovi sve veći tako da nismo iznenađeni jer je uvijek moguće da uslijede ovakvi napadi. I potpuno smo spokojni o tom pitanju.

– Dobro, što se to dogodilo u Vukovaru? Stoje li prigovori onih koji tvrde da ste povrijedili prostor intimnosti nekih žena?

Prigovori su potpuno neutemeljeni. U tri godine naših aktivnosti – nigdje i nikada – niti jedan osoban podatak o trudnicama nismo objavili u javnosti niti smo do njih dolazili na nekakav nelegalan način. Pa mi nismo objavljivali niti imena trudnica kojima smo pomagali i kojima pomažemo nakon što su odlučile ne otići na namjerni pobačaj. Osim ako one same to nisu željele, radi svjedočenja u javnosti. Svi podaci su potpuno zaštićeni, kako naših trudnica tako i naših molitelja.

Ovo što se dogodilo u Vukovaru uslijedilo je nakon općenitog apela moliteljima da dođu moliti, a ne konkretne informacije o konkretnoj osobi. Svaki dan se u hrvatskim bolnicama ispred kojih se molimo događaju namjerni pobačaji i toga trebamo biti svi svjesni.

– Znači, nikada se ne događa da vi svoje aktivnosti usklađujete s boravcima nekih konkretnih osoba u bolnici?

Mi 40 dana bdijemo ispred bolnica i molimo za prestanak pobačaja, te ne usklađujemo svoj boravak tamo ni s kim, osim s vremenom u kojem se održava kampanja. Ne radimo nikakve „sačekuše“. Svaki dan smo ispred bolnice i molimo se, bez obzira hoće li pored nas proći 10 trudnica ili niti jedna. To mi i ne znamo.

Nama same dolaze i kontaktiraju nas žene koje su željele pobaciti, ali su se predomislile, kako su rekle, zbog naše molitve. Mi znamo za 37 takvih slučajeva, dakle, za 37 spašenih života. U ovom trenutku brinemo za nekoliko trudnica i financijski im pomažemo. Nekima od njih pomoć nije bila potrebna, bilo im je dovoljno da im netko kaže da je uz njih.

Nikada se nije događalo da mi prvi prilazimo nekome, posebice ne ispred bolnica i vučemo nekoga za rukav, presretnemo ga… To je jednostavno neistina. Ono što mi radimo jest miroljubiva molitva. Svaki od naših molitelja prije nego započne moliti mora potpisati izjavu kojom se obvezuje da neće remetiti javni red i mir, nego da će miroljubivo stajati i moliti, a da pritom neće nikoga uznemiravati. To je ono što je njihova služba.

– Kako komentirate informaciju da policija istražuje okolnosti događaja u Vukovaru?

Ako je netko podnio prijavu i ako to policija želi istražiti, u njihovoj je onda nadležnosti da to naprave.

– A ovo što se dogodilo u Šibeniku?

Stvar je poprilično jasna, jer niti jedan novinar nema pravo uzimati izjavu neke osobe na silu. Ima molitelja koji naprosto ne žele davati nikakve izjave novinarima i to je njihovo pravo jer su došli tamo moliti. Ono što se dogodilo u Šibeniku jest, prema našim informacijama, da se to pravo nije poštivalo. Policija je izašla na mjesto događaja i zaključila da nije bila riječ o fizičkom napadu moliteljice na novinara nego da je ona maknula mikrofon od sebe. To je ono što mogu u ovom trenutku reći o tome, a ukoliko je potrebno dalje istraživati, policija će to učiniti.

– Dobro, ovo je već šesta kampanja, ali nikada se nije dogodilo da imate baš ovakav „medijski tretman“?

To je otprilike onako kako je rekao Gandhi: Prvo vas ignoriraju, onda vam se smiju, onda vas napadaju i na koncu pobijedite (smijeh). Ne uzrujavamo se oko ovih napada. Ono što je važno jest da je tema pobačaja koja je bila tabu tema ušla u medijski prostor. To otvara mogućnost za rasprave o njoj. Mi i dalje ostajemo tu gdje jesmo – u molitvi ispred bolnica.

Ciljevi naše kampanje jesu molitva i post, miroljubivo bdjenje i osvješćivanje lokalne zajednice o problemu namjernog pobačaja. Molitva i post nešto su što svatko može napraviti, ako to želi, u svom domu. Miroljubiva bdjenja organizirana su ispred bolnica gdje se događaju pobačaji kao posljednji znak nade tim majkama da ne moraju to učiniti, bez obzira pod kakvom prisilom bile te da im se može pomoći. Treći cilj ostvarujemo kroz niz tribina koje tematiziraju pobačaj i educiraju javnost o tome što se događa. Svaka kampanja je tematska. Prošla je bila posvećena djeci s Downovim sindromom i borbi protiv abortusa kojemu je ta populacija izložena. Tema jesenske kampanje jest posvajanje kao metoda borbe protiv pobačaja. Organiziramo niz tribina o tome.

Kada već spominjemo Vukovar, upravo smo tamo organizirali program liječenja postabortivnih sindroma, a sada nastojimo taj program raširiti po cijeloj Hrvatskoj. Radimo to u suradnji s paterom Markom Glogovićem i vidjet ćemo kako će se to dalje širiti.

– Imaju li ovi napadi, možda, za cilj zastrašiti ljude koji se prijavljuju za vaša bdjenja?

Ne znam je li to cilj, ali ako i jest ne uspijeva. Ljudi se prijavljuju za molitve i to zato što su svjesni da to ne čine radi sebe i samopromocije, nego radi nerođene djece i njihovih roditelja. Oni dolaze i dolazit će, sigurna sam, u sve većem broju.

– Ovih dana možemo pročitati i kako vam osobe koje se deklariraju kao vjernici poručuju da se trebate moliti u „četiri zida“. Kako to komentirate?

Živimo u zemlji u kojoj živi 89 posto katolika, a i ostali postoci idu većinom na druge vjeroispovijesti, i u kojoj se događa veliki broj abortusa, tako da i kada smo pokretali ovu inicijativu znali smo da će se među ljudima koji se deklariraju kao vjernici kršćani (s obzirom da je inicijativa ekumenskog karaktera) naći onih kojima se neće sviđati što radimo. Međutim, kako je bl. Alojzije Stepinac rekao: „Ili smo katolici ili nismo.“ Ako smo dakle katolici, onda moramo biti svjesni svih aspekata naše vjere, među ostalim i toga da je namjerni pobačaj teška povreda Božjih zakona, prirode, nerođenog djeteta, ali i majke i oca. Mislimo da je ovo što radimo ujedno i dobar način osvješćivanja vjernika koji moraju znati da se namjerni pobačaj, oduzimanje života nerođenoj djeci, unesrećene majke, očevi i obitelji i njih tiču. U svakom civiliziranom društvu zaštita života morala bi biti prvi cilj. Bez toga temelja – zaštite života – ne može  se raspravljati niti o jednom drugom pitanju. To je važno osvijestiti svima, bili oni vjernici ili ne. Zaštita života treba se ticati svakoga, ona je univerzalno pitanje.

– Spomenuli smo raspravu o pobačaju koja se vratila u javni prostor. Kako ocjenjujete ton koji se može čuti u njoj? Ili tvrdnje poput one koje smo nedavno čuli od Bojane Genov iz Ženske mreže kako „otkucaji srca nisu znak života“?

Život počinje začećem i to nije pitanje nečije vjere, nego znanstveno utvrđena činjenica. Svi smo tako učili na satovima biologije u školi. Ta izjava mi je potpuno nejasna. Ne znam što bi otkucaji srca mogli drugo značiti nego život.

Naš cilj jest promjena svijesti i srca ljudi kroz molitvu. Ne bavimo se politikom niti zakonima. Što se tiče rasprave o abortusu u javnom diskursu, rekla bih da smo negdje na sredini. Ne mogu reći da je ton rasprave uvijek konstruktivan, ali ono što je važno jest da se ta rasprava događa.

– Kako teče jesenska kampanja?

U ovoj kampanji priključila su nam se tri nova grada: Križevci, Imotski i Nova Gradiška, tako da trenutačno molimo u 24 grada. Novost je to da su nam se pridružili i otoci: u prošloj kampanji bili su Hvar i Brač, a sada i Vis i Šolta. Pridružilo nam se i Đakovo, to je najnovija informacija. U Zagrebu je novo mjesto bdjenja bolnica Merkur. Zapravo, kada zanemarimo ove napade, sve ide mirno i po planu (smijeh). Ne možemo mi to isplanirati onako kako to Gospodin ima u planu. To smo već odavno naučili, kao što smo naučili i sve prepuštati Njemu.

Kampanja traje do 6. studenog, a dan prije u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj održat će se koncert koji će biti i promocija CD-a i na kojem će biti pjesme izvođača koje su nastajale tijekom godina i kojima su umjetnici željeli ohrabriti inicijativu.

Razgovarao Goran Andrijanić | Bitno.net

Objavljeno: 7. listopada 2016.

Možda vam se svidi