Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj danas točno u podne objavila je da je Sveti Otac prihvatio odreknuće mons. Marina Srakića od službe pastoralnog upravljanja Đakovačko-osječkom nadbiskupijom u skladu s kan. 401 § 1. Zakonika kanonskog prava te je imenovao nadbiskupom metropolitom iste crkvene pokrajine mons. Đuru Hranića.

Mons. Đuro Hranić rođen je 20. ožujka 1961. u Ceriću, župa Nuštar, u obitelji pok. Stjepana i Eve, rođene Marković. Osnovnu školu pohađao je u Ceriću i Nuštru od 1967. do 1975. Prva dva razreda srednje škole završio je u Osijeku, a posljednja dva u Đakovu na Biskupijskoj gimnaziji “Josip Juraj Strossmayer”, gdje je godine 1979. i maturirao.

Filozofsko-teološki studij završio je na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu 1986. godine. Za svećenika je zaređen u đakovačkoj katedrali 29. lipnja 1986. Godine 1986. i 1987. obnašao je službu župnog vikara (kapelana) u osječkoj donjogradskoj župi Preslavnog Imena Marijina i službu tajnika Instituta za teološku kulturu laika u Osijeku. Godine 1987. odlazi na poslijediplomski studij u Rim. Ondje je, kao pitomac Papinskoga hrvatskog Zavoda sv. Jeronima, završio specijalizaciju iz dogmatske teologije na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana, gdje je 1993. stekao doktorat iz dogmatske teologije, obranivši tezu pod naslovom “L`uomo immagine di Dio nell`insegnamento di Giovanni Paolo II (1978-1988)” (“Čovjek slika Božja u učenju Ivana Pavla II. (1978.-1988.)” koja je i objavljena.

Po povratku sa specijalizacije iz Rima godine 1993. imenovan je profesorom dogmatike na Teologiji u Đakovu, danas Katoličkome bogoslovnom fakultetu, gdje kao naslovni docent predaje sve do sada. Bio je prefekt Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (1993.-1996.), glavni i odgovorni urednik Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije od 1994.-2001., generalni tajnik Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske (1998.-2008.).

Mons. Hranić autor je niza teoloških članaka objavljenih u Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije, revijama “Diacovensia”, “Kateheza”, “Bogoslovska smotra” te različitim zbornicima i časopisima. Često nastupa kao predavač na stručnim susretima, simpozijima i projektima u zemlji i inozemstvu, a u mnogo prilika pozivan je da bude voditelj duhovnih vježbi za laike, svećenike, redovnike i redovnice.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 5. srpnja 2001. pomoćnim biskupom đakovačkim i srijemskim i dodijelio mu titulu naslovnog biskupa Gaudiabe. Za biskupa je zaređen 22. rujna 2001. u katedrali u Đakovu. Od 1. listopada iste godine do danas obavlja službu generalnog vikara Đakovačke i Srijemske biskupije, odnosno Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK) bio je predsjednik Vijeća za kler (2002.-2007.), član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima (2011-2012.), član Biskupske komisije HBK za laike. Trenutačno je predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju (od 2006.), predsjednik Odbora HBK za pastoral Roma (od 2006.), član Biskupske komisije HBK za dijalog sa Srpskom pravoslavnom Crkvom (od 2007.) te član Biskupske komisije HBK za školstvo i pastoral sveučilištaraca (od 2012.). Na plenarnom zasjedanju Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE), održanom od 27. do 30. rujna 2012. godine u St. Gallenu, imenovan je predsjednikom Odjela za katehezu pri Komisiji za katehezu, školstvo i sveučilišta CCEE (od 2012.).
Bio je i član Uredničkog vijeća “Glasnika Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku” te zamjenik predsjednika Povjerenstva za promicanje suradnje između Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku i Teologije u Đakovu.

Govori talijanski i njemački jezik, a služi se i engleskim. (ika/bitno.net)