„Ljudi dopuste da njihova ljutnja stane na put slušanju onoga što je zapravo bilo rečeno.“

Riječi su to uvaženog britanskog redatelja i producenta dokumentarnih filmova koji osvajaju niz prestižnih svjetskih nagrada, istraživačkog novinara sa dugogodišnjim iskustvom rada na eminentnim britanskim postajama, a koji je proveo proteklih tjedan dana u Hrvatskoj, prateći Judith Reisman u njenom sučeljavanju Hrvata s nekim činjenicama o do sada prešućenim utemeljenjima spolnog, ili kako ga mi ovdje pristojno pakiramo – zdravstvenog odgoja.

Timothya Tatea međutim hrvatski mediji nisu zabilježili. Zjenica zamrznutih na nekritičkom diskreditiranju i apriornom etiketiranju ove gospođe, čak i prije nego je sletjela i službeno nas pozdravila, vjerojatno namjeravajući po običaju zahvaliti na dobrodošlici, iskakali su s portala s najviše klikova naslovi takvih dimenzija neupućenosti, da nam se ponekad činilo da su članci koje ćemo pročitati ispod njih izvadak iz privatnog dopisivanja neke tipične atipične srednjoškolske ekipe, kojoj je bunt sve, ali kojoj je njen bunt na sve, učit ćemo i to na zdravstvenom odgoju, dijelom ipak opravdan hormonalnim stanjem. Međutim potpunu ignoranciju jednog uvaženog gosta uz toliko prostora predviđenog za javno zgražanje nad činjenicom da će netko naprosto – držati predavanja, teško je opravdati i uz podeblji dosje o sinoptičkoj disfunkciji, a koji inače našim „medijima pod stresom“, priznajemo i praštamo, jer nemamo druge.

Kredibilitet, vlastiti, uspjeli su (a to nije bilo lako) sada još više istanjiti hrvatski javni mediji, ali su ga u pitanje doveli i mnogi drugi nepozvani javni komentatori ove, da ne zaboravimo o čemu se radi – posjete jedne osobe jednoj državi. Tako smo saznali, primjerice, da kada bi se pitalo neke studente politologije Sveučilišta u Zagrebu, gospođa Reisman ne bi imala pravo ni ući u našu državu. Objašnjenje ovakvog stava osobe koja će, držimo joj fige, u svoj CV jednog dana upisati:  M.A. pol., možemo donekle ponuditi činjenicom da svoje slobodno vrijeme popunjava jednom, od procesa razmišljanja disparatno suprotnom vrstom aktivnosti. Mogli smo vidjeti i kako izgledaju transparenti studenata najvećeg u Hrvatskoj, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji su čini se debatu dvaju doktora znanosti na temu: Spolni odgoj – dva pogleda, uspjeli shvatili kao problematiku kojoj u raščišćavanju pojmova može pomoći njihov aktivistički neo-antifašizam. Ma što tko o njoj mislio, znanstvenu titulu doktorice komunikoloških znanosti sa Case Western Reserve Universitya iz Clevelandskog sveučilišnog kvarta, koji ju svojim najuspješnijima izdaje od 1826., nisu ipak uspjeli osporiti ni hrvatski ljutiti studenti niti hrvatski hladnokrvni javni mediji. No, uz svu parodiju koju su nam ovom prilikom priredili, uspjeli su ipak podignuti jedno ozbiljno, dobro i zdravo pitanje: ima li ičega kod nas – što nije politika?

„Zaštita djece mora transcendirati svu politiku“ – rekao nam je mirno Timothy Tate, obrazlažući argumentirano zašto on sam, iako i ireligiozan i liberalan, drži ovakav spolni odgoj neprihvatljivim. Zadatak nam je dakle vratiti u apolitično stanje ono za što je ona nekompetentna, ali i nedostojna. Drugim riječima, govoriti o argumentima. Podvlačeći u našem razgovoru dva jednostavna a ključna pitanja, ono o utemeljenju i ono o svrsi spolnog odgoja, izgledao nam je kao sugovornik kakvog je u posljednje vrijeme za ovu tematiku teško pronaći. Odlučili smo, u trenutnom pomanjkanju domaćih primjera, od ovog Britanca naučiti kako se biva vjerodostojnim u borbi za ono za što se doista vrijedi boriti.

Građanska inicijativa Nepomireni