– Zašto Vam je upravo trebalo osnivanje tvrtke dok ste bili dubrovački biskup?

Kad smo konačno povratili samostan svete Klare u crkveno vlasništvo, trebalo je učiniti nekoliko stvari. Najprije je valjalo odrediti namjenu prostorima samostana, a onda ishoditi lokacijsku i građevinsku dozvolu za obnovu jer je samostan bio oštećen u ratu. I konačno trebalo je naći sredstva za pojedine faze obnove. Kako bih rasteretio ekonoma biskupije, a stvar obnove učinio transparentnim u pribavljanju i trošenju sredstava, odlučio sam osnovati tvrtku ‘Ben Fortuna’ i naći kompetentne ljude koji će time poslovati prema propisima i zakonima RH. To su mi savjetovali ljudi od struke.

– Ima onih koji moraliziraju i postavljaju pitanje što će uopće Crkvi trgovačko društvo tj. tvrtka?

Ako se Crkva bavi gradnjom i obnovom, a toga je bilo i previše u poratnom razdoblju, mislim kako takva tvrtka može biti od velike pomoći. Najprije radi toga što mora poslovati po važećim zakonima. I ako se zakonito posluje, razborito planira i poduzima ono što se može odraditi, te predviđa kako i kada se nešto može započeti i završiti, onda poslovanje obično ima šansu uspješno okončati planirane poslove, bez rizika da pođe u stečaj. Za suradnike u Dubrovniku koji su mi u tim godinama pomagali, kako u godišnjem planiranju, tako i u izvođenju poduzetih gradnji i obnova, imam samo riječi pohvale za sugestije, pomoć, savjet i rad.

– Optužili su Vas u medijima za “financijski inženjering”?

Ako ‘financijski inženjering’ znači dobro planirati, sredstva osigurati, obnovu i gradnju objekta izvesti prema pravilima struke i propisa, te sve koji su u radovima sudjelovali nagraditi i nikoga ne oštetiti, onda je kompliment što me optužuju za takav inžinjering. No, i vrapcu na grani je jasno kako autori članka iz mog dragog Dubrovnika ne misle tako. Oni imaju druge nakane koje su blizu klevete i difamacije kako na razini Hrvatske, tako i šire. Ne kanim se od toga braniti. Ali, neću zabraniti odvjetniku neka vidi ima li materijala za tužbu. Ne zbog toga kako bih dobio neku materijalnu korist (odmah bih je uručio ‘Benfortuni’ neka joj bude sa srećom), nego zbog potrebe odgovornosti napisane i izgovorene riječi. A ruku na srce premalo se na to pazi u našem medijskom polju. Previše je uvreda, ogovaranja, difamacija. Često bez pokrića.

– Umije li biskup voditi tvrtku ili ste angažirali stručne osobe?

Kad se neki fratar upleo u politiku, a onda bio spreman poći i na bojno polje, jedan mu je seljak mudro prozborio: ‘Nije puška za popa i fratra, već krunica i križ oko vrata’. Ne niječem da ima i biskupa koji su kadri voditi i tvrtke, ali smatram da je to prikladnije povjeriti ljudima od struke. Ja sam to svojevremeno učinio. I nisam se pokajao, a niti bio osumnjičen ili pozivan na odgovornost. Sjećam se, međutim, kako je to već onda bilo medijski popraćeno s nevjericom i čuđenjem. Ali, ljudi su uvidjeli plodove takve suradnje i korist od takvog poslovanja s laicima stručnjacima putem tvrtke. Laicima, naime, koji su u svijetu i razumiju u takva poslovanja, po naravi stvari pripada takav posao. Jasno je da je biskupova dužnost nadgledati, kontrolirati i usmjeravati.

 – Da li biste i danas postupili na isti način u poslovanju biskupije i zašto?

Ponosan sam na ono što je Benfortuna izvela u samostanu svete Klare. Pođite za festu sv. Vlaha u Dubrovnik pa navratite u taj biser Grada. Pogledajte biskupijske urede, arhiv biskupije (jedan od suvremenijih arhiva u Hrvatskoj), dvoranu Ivana Pavla II., multimedijalnu dvoranu i restoran. Zahvalan sam svim institucijama i pojedincima koji su dali svoj materijalni prilog bilo kao svoj nesebični dar, bilo kao kredit. Jer, bez osiguranih sredstava nije se moglo krenuti u obnovu. Posebice pak dugujem zahvalnost suradnicima koji su na ovaj ili onaj način uložili sebe i svoje znanje u obnovu tog zahtjevnog objekta. Poučen pozitivnim iskustvom, ponovio bih isto. Žao mi je, međutim, ako ih ‘medijski inžinjering’ ranjava i remeti u pripravi za festu sv. Vlaha. Neka se ne daju zbuniti. Ta proživjeli smo mi i teža ‘bombardiranja’. I nismo se dali zbuniti ni zastrašiti.

Razgovarao Darko Pavičić

Preneseno uz dopuštenje nadbiskupa zadarskog Želimira Puljića.