TKO JE U PRAVU
Misa za ustaškog poglavnika Antu Pavelića – sablazan ili ne?
Misa za ustaškog poglavnika Antu Pavelića, prikazana jučer u isusovačkoj Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, izazvala je kao i uvijek puno prijepora te rasprava u kojima je, kao i obično, bilo i nerazumijevanja, posebice kada je u pitanju shvaćanje toga što sveta misa na nakanu pokojnog jest i zašto se održava. U moru raznih priloga toj raspravi izdvajamo Facebook status Luke Popova, blogera i aktivista, koji je po svojim komentarom ušao u bit cijele priče oko misa za vođu NDH.
Crkva po samom svom poslanju ima obvezu moliti za sve duše u čistilištu. Čistilište je svojevrsno predvorje Neba, i tamo odlaze svi oni koji su umrli u milosti Božjoj, ali nisu dovoljno čisti da bi stali pred Njegovo Božansko Veličanstvo.
Za umrijeti u milosti Božjoj potrebno je biti kršten i bez smrtnog grijeha na duši. Ako je osoba u svom životu počinila jedan ili više smrtnih grijeha, od njih se može osloboditi iskrenim pokajanjem u sakramentu svete ispovijedi. Ukoliko objektivne prilike ne omogućavaju pristup svećeniku, iskreni čin savršenog pokajanja može polučiti milosni učinak sakramenta i dovesti do spasenja duše.
Nakon ove kratke kateheze, vratimo se na konkretan slučaj Ante Pavelića. Riječ je o javnom grešniku za kojega je očito da je u svom životu počinio više smrtnih grijeha, i to protiv Pete Božje Zapovijedi. Isto tako nije poznato da se isti javno pokajao za svoja zlodjela. Možemo li stoga zaključiti da Ante Pavelić nije umro u milosti Božjoj? Ne, zato jer uvijek postoji šansa da se isti pokajao na smrtnom času i time izmakao Božjoj kazni, te se nalazi u čistilištu.
Budući da ne možemo sa sigurnošću znati je li se osoba pokajala ili nije, sigurnije je pretpostaviti da jest i tretirati dušu kao da je u čistilištu, što uključuje i mise zadušnice. Ukoliko je duša pokojnika u Paklu, zasluge koje proizlaze iz sv. misne žrtve prenamijenit će se na druge duše u čistilištu, tako da molitva neće biti uzaludna.
Međutim, s obzirom na činjenicu da je riječ o javnom grešniku koji se nije javno pokajao za svoja zlodjela, razboritost nalaže da se ova molitva obavlja na način koji neće izazvati sablazan među vjernicima i pukom. Zbog toga držim da NIJE PRIKLADNO da se sv. misa za Antu Pavelića prikazuje javno i u redovnom terminu liturgijskih slavlja. Umjesto toga, sv. misa se može prikazati privatno, po mogućnosti u kapeli koja nije otvorena za javnost, u uskom krugu obitelji i osoba bliskih pokojniku.
Luka Popov | Bitno.net
