O PROGRAMU ZDRAVSTVENOGA ODGOJA U ŠKOLAMA

Cijenjeni i dragi roditelji!

Suočeni s ozbiljnim pitanjima suvremenoga odgoja i obrazovanja, važno je znati što se promiče u hrvatskim školama, kakvi se sadržaji i na koji način unose kao obvezna sastavnica školskih programa. Stoga je potrebna zauzetost svakoga pojedinog vjernika. Ostati ravnodušno po strani, znači ne ispuniti svoj vjernički poziv i brigu o čovjeku i njegovu dostojanstvu.

Ove školske godine (2012./2013.) u nastavni program osnovnih i srednjih škola uveden je novi „predmet“, tzv. zdravstveni odgoj, i to ne kao zaseban predmet. Predavat će se uglavnom na satovima razrednika. Program je bez javne rasprave, bez stručne recenzije, dakle, bez uobičajene procedure, kao obvezatan, nametnut svim učenicima.

Taj Kurikulum zdravstvenoga odgoja podijeljen je na četiri dijela (modula). Četvrti modul, koji se uobičajeno naziva „spolni odgoj“, nosi dvojbeni naslov: Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje, a počinje se predavati već u 3. razredu osnovne škole.

Ako se pročitaju naslovi nastavnih jedinica i upozna sa sadržajem preporučene literature, odmah je jasno da taj program nameće svjetonazor koji niječe i zanemaruje neke temeljne općeljudske vrijednosti vezane za spolnost te je protivan vrijednosnom sustavu većine roditelja. Maloljetnički seks, masturbacija, pornografija, kontracepcija, rodna ideologija, pobačaj… – samo su neke od tema putem kojih će se pokušati preodgajati vaša djeca.

JE LI VAM SVEJEDNO?

Stoga vas, izazvani tvrdnjama predložene literature Kurikuluma, pitamo:

– Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti o masturbaciji kao sastavnom dijelu ljudske spolnosti (i to već s 10-11 g., u 5. razredu) uz objašnjenje: „Smatramo kako je to što se dodiruješ odlično, ali bi bilo u redu da činiš to u svojoj sobi“? (Klein, M., Kako razgovarati o seksualnosti… s vlastitom djecom, Zagreb, 2001.).

– Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti o pornografiji (s 11-12 g., u 6. razredu), jer – kao što pišu „stručnjaci“ – njezino „korištenje u terapeutske svrhe može smanjiti inhibicije, pružiti novo seksualno nadahnuće, ponuditi tehničku poduku i povećati komunikaciju među partnerima“? (Abramson, P. i Pinkerton, S., O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti, Zagreb, 1998.).

– Je li vam svejedno to što će vaše dijete učiti o odgovornome spolnom ponašanju (s 13-14 g., u 8. razredu) na način da „ako saznaš da imaš spolno prenosivu bolest, moraš to reći svim svojim partnerima/partnericama (pretpostavlja se da ih imaš više), i uza stalnu upotrebu kondoma“? (Hodžić, A., Bijelić, N., i Cesar, S., Spol i rod pod povećalom. Priručnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije, Zagreb, 2003.).

– Je li vam svejedno to što će vaše dijete učiti o spolnome činu kao posve normalnom za petnaestgodišnjaka, o spolnome odnosu koji sam po sebi nema nikakvo značenje i nikakve povezanosti s općeljudskim vrijednostima, poput ljubavi i vjernosti, što će s pomoću konkretnih primjera i vježba učiti kako koristiti kondom i druga kontracepcijska sredstva?

– Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti da je homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan kao i spolni čin između muškarca i žene (heteroseksualni) „jer krajnje je vrijeme da ‘homoseksualnost uđe u škole’ . Makar i pod nemogućim uvjetima.“ (Hodžić, A. i Bijelić, N., Izvještaj istraživanja o mišljenjima i stavovima prema homoseksualnosti u srednjim školama u Zagrebu, Zagreb, 2012.).

– Je li vam svejedno da vaše dijete bude indoktrinirano „rodnom“ ideologijom (gender), po kojoj je čovjeku spol zadan rođenjem, a za rod bi se sam odlučivao prema svojemu doživljavanju, te bi po toj ideologiji bilo normalno, na primjer, reći: „Moj spol je ženski, ali moj rod je muški“ ili „Ja sam muškarac s vaginom“? (Hodžić, A., Bijelić, N., i Cesar, S., Spol i rod pod povećalom. Priručnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije, Zagreb, 2003.).

ZALOŽITE SE ZA ISTINSKE VRJEDNOTE

Mnoge vrjednote koje ste vi, roditelji, prenosili svojoj djeci, kao i način na koji ih odgajate, taj zdravstveni program razara, imajući za cilj nametanje potpuno neprihvatljivih stavova o spolnosti, braku i obitelji, suprotnih kršćanskoj antropologiji i hrvatskom narodnom biću.

Vaša djeca nisu vlasništvo države. Vi ste ih rodili, othranili i za njih skrbite. O vama roditeljima ovisi što će i kakva će jednoga dana postati vaša djeca. Vi ste kao roditelji odgovorni za odgoj i obrazovanje svoje djece. To pravo vam je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 63.), zakonskim aktima, te međunarodnim ugovorima i konvencijama, kojih je i država Hrvatska potpisnica (na primjer: Opća deklaracija o pravima čovjeka, čl. 26, t. 3). Stoga je prisiljavanje djece na pohađanje toga programa protuustavno i u suprotnosti s navedenim odredbama. Spolni odgoj neminovno prenosi sustav vrjednota i zbog toga treba postojati mogućnost izbora. Dakle, mi nismo protiv zdravstvenog i spolnoga odgoja, ali je ovakav sadržaj i način uvođenja u škole za Hrvatsku poguban.

Hrvatski biskupi su se o tim pitanjima jasno očitovali, pa tako u svojemu priopćenju sa 45. plenarnoga zasjedanja HBK-a, kažu: „Neprofesionalan i nedopušten pristup ovom ozbiljnom pitanju biskupi drže krajnje zabrinjavajućim te pozivaju Vladu Republike Hrvatske i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta na dosljedno poštovanje pozitivnih europskih, međunarodnih te hrvatskih zakona i drugih pravnih akata…
Biskupi također pozivaju sve katoličke roditelje da se osobno informiraju sa sadržajem Kurikuluma – te izražavaju svoju podršku onim roditeljima, vjeroučiteljima i ostalim prosvjetnim djelatnicima koji podižu svoj glas u obranu svojih prava i dostojanstva vlastite savjesti.“ (15. studenoga 2012.)

Dragi roditelji, budite svjesni pokušaja tog iznimno teškog prevrata u odgojno-obrazovnome procesu hrvatskoga školstva i učinite sve da vaše dijete dobije ispravan odgoj u školi kojoj ga povjeravate.

ZATO JE VAŽNO:

– da odgovornima u školi izrazite svoje neslaganje s tim programom, posebno na roditeljskom sastanku i na Vijeću roditelja;
– da iznesete svoj stav i tražite mogućnost izbora programa u skladu sa svojim životnim vrijednostima;
– da ispunite i potpišete obrazac o neslaganju s tim programom, bilo pojedinačno, bilo zajednički s drugim roditeljima, te ga predate odgovornima u školi;
– da zatražite informacije o rasporedu po kojem će se, i kada, taj program provoditi;
– da poduprete nastavnike na koje se vrši pritisak da provode nametnuti program.

Pozivamo i sve druge vjernike da podupru roditelje te da na njima moguć i demokraciji primjeren način izraze neslaganje s načinom i sadržajem toga programa. Vjerujemo da će njegovu neprihvatljivost uvidjeti i pripadnici drugih konfesija i religija, kao i oni građani naše države koji se istinski brinu za opće dobro, koje je posebno sadržano u odgajanju djece i mladih.

Tajništvo Hrvatske biskupske konferencije, Ksaverska cesta 12 a, 10000 Zagreb

Za dodatne informacije: www.hbk.hr; www.zg-nadbiskupija.hr