Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, u srijedu 3. srpnja dala je veliki intervju za Hrvatski katolički radio u kojem je progovorila o aktualnim političkim temama, osobnog vjeri te odnosu s Bogom i Katoličkom Crkvom.

Predsjednica je, komentirajući povelju koju je povodom Dana državnosti uručila HKR-u, istaknula kako i sama redovito sluša spomenuti radijski program.

“Moram reći, a nadam se da se dečki koji su u mojoj pratnji neće naljutiti, ima nekoliko njih koji redovito slušaju Hrvatski katolički radio i mole krunicu u autu”, dodala je Kolinda, poručivši kako joj je iznimno drago što su svi ljudi koji ju okružuju vjernici.

“Naravno, ne dijelim ljude na to jesu li vjernici, agnostici ili ateisti, ali ipak dijeleći zajednički sustav vrijednosti, osjećam povezanost i bliskost zato što je vjera nešto što se ne uči nego što ste živi cijelim životom i što vas podsjeća, barem mene i na one najljepše trenutke djetinjstva.”

“Nedavno sam slušala jednu homiliju na Širokom Brijegu o Očenašu i vrlo bitnom dijelu „i otpusti nam duge naše kao što i mi otpuštamo dužnicima našim“, dakle da tražimo otpust onako kao što mi otpuštamo. Ne oprost nego otpust. I nekako sam u toj propovijedi shvatila to otpustiti tako da danas na ovoj funkciji koja zna biti vrlo teška, vrlo gorka, kad čujete kako bi moja djeca rekla da o meni govore mnogi ljudi koji me ne poznaju, i kad se nekad izgovore gorke i ružne riječi, ta riječ „otpustiti“, toliko me oslobađa. Naposljetku pokaže se sve kako tko radi, kako živi i koji su to rezultati koji ostaju iza nas.”

Upitana koliko u danu nađe vremena za Boga, Predsjednica je otkrila kako je to “obavezno ujutro i navečer prije spavanja”.

“Idem na mise, molim krunicu. U trenucima kad mi je teško molitva čak nekako skrene misli s tih poteškoća.”

Kolinda je komentirala i česte kritike na račun političara-vjernika, a koje su usmjerene na njihovu (ne)vjerodostojnost.

Citiravši poznatu Kristovu misao iz Evanđelja po Mateju „tko hoće među vama biti najveći neka bude poslužitelj“, istaknula je kako smatra da bez toga politika nema smisla.

“Ali to ne znači nekakvo licemjerno podilaženje ili kukavičko odstupanje i bježanje. To zapravo znači priznati da kao političar treba služiti svoj narod, kao što to kaže prvi članak Ustava i kao što to često ponavljam jer vlast proizlazi i pripada narodu. To znači poniznost, skromnost, dostojanstvo, ali isto tako hrabrost u donošenju odluka, hrabrost u prihvaćanju posljedica svojih odluka i hrabrost u priznavanju vlastitih pogrešaka.”

“Međutim u vašem se pitanju zapravo odražava jedna druga dvojba, a to je kako živjeti život dokazom svoje vjere i istovremeno biti političar, dakle kako netko tko se deklarira kao vjernik može, uz ono što govorim da je naravno Crkva odvojena od države, da poštujem sekularno, poštujem crkveno, dakle kako svjedočiti tu svoju vjeru. I to je vrlo teško zato što sam predsjednica ne samo vjernika, a kad je riječ o vjernicima ne samo vjernika katolika nego i drugih kršćana, židova, vjernika islamske vjeroispovijesti i drugih i u svemu tome morate uvažavati i prakticirati i njihova mišljenja. Dakle ja ne mogu osobno mišljenje bilo ono vjersko, osobno ili bilo koje druge prirode nametati drugima. Meni vjera u takvim trenucima jednostavno služi kao nekakav unutarnji kompas.”

Predsjednica se osvrnula i na Katoličku Crkvu, istaknuvši kako je, “unatoč odvojenosti crkvenog od sekularnog”, ona “ipak jedna od silnica u društvu koje oblikuju javna mišljenja i etički sustav.”

“Bitno je mišljenje Crkve kao što je bitno i mišljenje različitih nevladinih udruga i mišljenje svakog pojedinca u društvu i to je poanta demokracije”, istaknula je dodavši kako Crkva prije svega može pomoći “u podizanju nekakvog nacionalnog zajedništva, optimizma, vjere u sebe i u svoju državu”.

Početak života i priziv savjesti

Kolinda Grabar Kitarović u razgovoru s glavnim urednikom HKR-a, Sinišom Kovačićem, istaknula je kako za nju “kao majku ljudski život počinje začećem”.

“To mogu posvjedočiti – taj osjećaj kada vidite ultrazvuk, kada čujete otkucaje srca na dopleru, to se ne može opisati. U tom trenutku, i u prvoj i u drugoj trudnoći, sam se rasplakala od sreće. Kada čujete to srce koje kuca ispod vašeg srca shvatite da je to ljudsko biće. Od prvoga sam ih trenutka počela odgajati na način da sam pazila na svoje zdravlje i prehranu, apsolutno se suzdržavala od alkohola i atmosfere u kojoj se puši. Puštala sam im glazbu i čitala im vjerujući da oni mogu čuti moj glas. To je radio i moj suprug. Tako smo nastavili i njihovim rođenjem.”

No, upitana podržava li institut priziva savjesti odgovorila je kako “svatko ima pravo na priziv savjesti”, ali da kad on “dovodi do situacije koja onemogućuje normalno funkcioniranje bilo koje institucije onda se država mora pobrinuti da to riješi na neki drugi način.”

Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.

Bitno.net