‘Kandidati na našim listama su ljudi koji su se uključili u politiku kako bi davali, a ne uzimali’

Željka Markić nositeljica je kandidacijske liste U ime obitelji – projekt Domovina u 2. izbornoj jedinici i jedna od čelnica udruge iz koje je ova politička stranka nastala. Razgovarali smo s njom o odluci o izlasku na izbore, kao i programu U ime obitelji – projekt Domovina.

– Što vas je konkretno potaklo na odluku o izlasku na izbore?

Dva su glavna razloga. Prvi je prošlogodišnje ujedinjavanje SDP-a i HDZ-a u zaustavljanju referendumske inicijative za promjenu nepravednog izbornog sustava – do te mjere da su zajedno tvrdili kako 380. 000 potpisa koliko smo prikupili nije 10% biračkog tijela. Odnosno, da u Hrvatskoj ima 4,2 milijuna birača, iako ima 3,5 milijuna punoljetnih osoba. U tom nastojanju da zaustavi narodni referendum o izbornom sustavu koji već 15 godina omogućuje izborni inženjering i izmjenu dvije velike stranke – HDZ-a i SDP-a – koje očito loše vode Hrvatsku – vrh HDZ-a se ponašao isto kao SDP u prvom referendumu. Plasirao je i širio laži o meni i cijeloj inicijativi U ime obitelji preko „svojih“ medija i kolumnista, vršio pritisak na ljude čija radna mjesta ovise o njima, zastrašivao. A onda su nakon svega toga opet dolazili i nudili položaje i suradnju. To nam je bila potvrda da se onaj HDZ koji je tijekom 8 godina vlasti izdavao nacionalne interese, podijelio i izdao branitelje Hrvatske, oduzeo dijaspori zastupnike, koji je financirao provladine udruge kako ga ne bi napadale, izglasao Zakon protiv diskriminacije na temelju kojeg su LGBT udruge mogle tužiti vjeroučitelja zato što na vjeronauku podučava Katekizam Katoličke Crkve, da se taj HDZ koji je birao Bajića ponovno za državnog odvjetnika i imenovao današnju pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, štitio korupciju i uvozne lobije – da se taj HDZ suštinski nije promijenio. I da mu Hrvatska nije cilj, već sredstvo za probitak. Jer su interesi stranke, ispred interesa naroda i države.

Dakle, SDP-ova vlada- najgora do sada u povijesti Hrvatske države – treba izgubiti izbore, HDZ je takav kakav jest – a mi ne želimo birati manje zlo, već dobro. I zato smo se organizirali, povezali obrazovane, sposobne i poštene ljude koji su već dokazali da znaju ljubiti svoj narod, hrabro stati iza svojih vrijednosti i postići rezultate– i pozvali smo ih da se aktiviraju i na političkom polju. Registrirali smo stranku i ponudili biračima da mogu birati ZA, a ne protiv.

Drugi razlog je – Irska. Na referendumu u Irskoj u svibnju gotovo 700. 000 birača koji su glasali protiv redefinicije braka nisu imali niti jednu parlamentarnu stranku na svojoj strani. Sve četiri glavne političke stranke bile su za redefiniciju braka. Pri čemu je na vlasti stranka Fine Gael koja sebe naziva demokršćanskom, član su Europske pučke stranke, baš kao i HDZ. Ne želimo da se to nama dogodi za nekoliko godina.

– Kako komentirate tvrdnje kako bi se UiO mogla bolje zalagati za društvena pitanja da je ostala djelovati isključivo kao nevladina udruga?

I sami smo ozbiljno o tome razmišljali i zaključili da će nas HDZ i druge stranke, nakon što su vidjeli da ih ne „slušamo“ i da nas ne mogu kontrolirati , ionako podupirati samo u onim našim aktivnostima u kojima će vidjeti korist za sebe. Jer, ako ih „ne slušamo“, onda smo uvijek potencijalna opasnost. Zaključili smo da trebamo nastaviti sa našim aktivnostima u civilnom društvu, ali i da ih proširimo na političko djelovanje.

–  Također, kako komentirate tvrdnje nekih bivših koordinatora UiO-a kako se uspjesi inicijative ne bi trebali „svojatati radi ostvarenja političkih ambicija“?

Da, 14 volontera s referenduma o braku je napisalo pismo da se ne slažu s našom odlukom – a ukupno smo tada imali oko 6000 volontera… Većina potpisnika su u HDZ-ovoj koaliciji pa razumijem da njihov interes nije da U ime obitelji predlaže svoje kandidate. Njihovi predstavnici su nam se ispričali zbog slanja pisma punog netočnosti i uvreda svim medijima i za nas je ta priča završena.

– U slučaju sudjelovanja u vlasti, kako planirate „pomiriti“ rad U ime obitelji kao nevladine udruge s političkim radom u vladi?

Lako. Kad puno radite, sve se može. Evo prošli tjedan smo imali dvodnevnu međunarodnu konferenciju o obitelji – ključu demografskog i gospodarskog oporavka – pod visokim pokroviteljstvom predsjednice. Bili su vrhunski predavači, mađarska državna tajnica za mlade i obitelj, profesori sa zagrebačkog pravnog fakulteta, jako puno gostiju i sudionika. Iako smo usred izborne kampanje – nitko nije govorio o izborima. Isto tako, pokrenuli smo program „Roditelji u školama“ kroz koji potičemo i dajemo stručne savjete roditeljima koji su u roditeljskim i školskim vijećima. Rekla bih da je ta crta između politike i ostatka života u društvu umjetna. I nacrtali su je oni koji već 15 godina loše upravljaju Hrvatskom.

– Kako komentirate dosadašnji odnos između hrvatskih vlasti i Katoličke Crkve u Hrvatskoj? Smatrate li kako Crkva treba biti aktivno prisutna u društvu ili se njena uloga treba svesti isključivo na „duhovnu“ dimenziju?

Katolička je Crkva objektivan i trajni izvor dobra za hrvatski narod – vjernike i nevjernike. Osnovala je prve škole, sveučilišta, bolnice, poticala razvoj znanosti, štitila jezik, identitet i kulturu hrvatskog naroda, odgaja ljude za vrijednosti – poštenje, zalaganje za dobro i istinu, milosrdnu ljubav, društvenu odgovornost. Svaka vlast koja nije zadojena ideologijom – već brine o interesima svog naroda – trebala bi pronalaziti načine suradnje s tom Crkvom. Što se tiče vjernika – Katolička Crkva nas uči jedino dobru – kako da, svaki dan krećući iz početka, opraštajući pogreške sebi i drugima, držeći se Istine, gradimo svoj odnos s Bogom i ljudima. Pa kome to može smetati?

– Kakav je Vaš stav o pobačaju? Smatrate li ga poželjnim i/ili potrebnim, nužnim zlom ili smatrate da je pobačaj štetan i loš? Budete li participirali u vlasti, hoćete li raditi na izmjeni Zakona o pobačaju iz 1978. koji je još uvijek na snazi u Hrvatskoj?

U znanosti, medicini nema nikakve dvojbe da život svakog ljudskog bića počinje spajanjem jajne stanice njegove majke i spermija njegova oca. Kod začeća određen vam je spol, visina, boja kose i očiju, muzikalnost, jeste li ranoranilac ili „noćna ptica“… Rasprava se vodi oko toga hoće li se čovjeku od začeća priznati pravo na život. Ja sam za pravo na život i zakone koji su u skladu s hrvatskim Ustavom. Jer, hrvatski Ustav kaže da svako ljudsko biće ima pravo na život. Istraživanja pokazuju da velik broj žena koje se odluče na pobačaj to čine a da nemaju jasnu informaciju o osnovnim medicinskim činjenicama i da kad dobiju informacije o tome da od samog početka u svom tijelu nose dijete, a ne „hrpu stanica“, to mijenja i njihov odnos prema pobačaju.

–  Kako definirate obitelj i koje je, po Vama, njezino mjesto u društvu? U slučaju da dođete na vlast, planirate li i na koji način osnažiti poziciju obitelji u društvu?

Obitelj je temeljna zajednica ljudskog društva u kojoj muškarac i žena ujedinjeni u ljubavi i vjernosti na svijet donose najveću vrijednost – novog čovjeka. Pri tome djeca nisu samo najveća radost svojih roditelja, već i objektivna, pa ako hoćete i ekonomska vrijednost cijelog društva i naroda. Obitelj je ključ demografskog i gospodarskog oporavka – oko 50% zaposlenih u Hrvatskoj rade u obiteljskim tvrtkama, a obiteljske firme čine 70-90% privatnih firmi. Dakle, iz kojeg god kuta gledate – gospodarstvo, demografija, obrazovanje, borba protiv korupcije – za sve je ključna obitelj. Obitelj se treba osnaživati kroz četiri paralelne aktivnosti.

Prvo, pravna zaštita i promicanje braka i obitelji. Drugo, istraživanja pokazuju da parovi imaju manje djece nego što to žele, a neki za to navode ekonomske razloge. Dužnost države je omogućiti obiteljima da imaju onoliko djece koliko žele kroz: produženje porodiljnog dopusta na 15 mjeseci s punom plaćom, status majke odgajateljice za žene sa četvero i više djece uz primanje prosječne hrvatske plaće, davanje za svako novorođeno dijete, smanjenje režija za obitelji s troje i više djece, poticaje za kupovinu prvog stana za mlade obitelji i tako dalje. Treće je omogućavanje ženama da bolje usklađuju svoje profesionalne i obiteljske obaveze. Na primjer, da se zaposlenim majkama smanji broj radnih sati, a da država financira razliku, da se ženama omogući da rade skraćeno ili od kuće… I četvrto je afirmacija obitelji u društvu – kroz medije, zacrtane politike, kroz ljude u vlasti koji cijene obitelj i razumiju koliko je važna za svako, a onda i hrvatsko društvo. Evo, mnogo toga se može učiniti ako želite. U posljednjih 15 godina nema političke volje za podupiranje obitelji niti na jedan od navedena četiri načina. Mi ćemo to sigurno promijeniti.

– Sukobi oko pokušaja nametanja zdravstvenog odgoja obilježili su jedan dio mandata aktualne vlasti. Smatrate li zdravstveni odgoj potrebnim i, ako da, na koji način bi se isti trebao provesti? Tko po vama ima prvenstvo u odgoju djece, roditelji i obitelj ili škole?

Naravno da prvenstvo u odgoju djece imaju oni koji su ih donijeli na svijet, koji se o njima brinu, kojima je najviše stalo do njihova dobra. Pa to jamče svi međunarodni ugovori, UN-ove deklaracije, hrvatski Ustav… da roditelji imaju pravo odgajati djecu u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. A obrazovni sustav te vrijednosti treba u najmanju ruku poštivati, a vrijednosti oko kojih postoji nacionalno suglasje – i promicati. Milanovićeva vlada pokušala je iskoristiti obrazovni sustav za nametanje ideologije. Sigurna sam kako će obrazovni sustav u godinama koje su pred nama biti stalno izložen ideološkim napadima. Oko 95% djece u Hrvatskoj pohađa državne škole, što znači da se uvođenjem zdravstvenog, građanskog i svakog drugog preodgoja kroz Ministarstvo obrazovanja dolazi do gotovo sve djece u Hrvatskoj. Mi smo upravo zato pokrenuli projekt „Roditelji u školama“ – jer mislimo da je izuzetno važna suradnja roditelja i odgovornih i poštenih profesora i ravnatelja u zaštiti naše djece od svake ideologije.

–  Koja je to, po vama, nova politička vrijednost koju U ime obitelji – Projekt domovina donosi na hrvatsku političku scenu?

Vjerodostojnost, ljubav prema Domovini koja se očituje u požrtvovnom radu. Donosimo našu viziju Hrvatske koju znamo i možemo ostvariti: Hrvatske u kojoj ljudi dobro žive od svog rada, država štiti, poštuje i promiče obitelj, gospodarstvo vode poduzetnici, a ne političke stranke, u kojoj se oštro kažnjava korupciju, a braniteljima se iskazuje poštovanje i zahvalnost, mediji informiraju, a ne iskrivljavaju stvarnost, država brine o Hrvatima koji žive izvan Domovine, Hrvatske u kojoj možemo iskazivati naše vrijednosti i živjeti u skladu s njima – bez straha i stigmatizacije medija i političara. Svi kandidati na našim listama su ljudi koji su se uključili u civilno društvo i politiku kako bi davali, a ne uzimali. Ponosna sam da mogu biti u ekipi s takvim ljudima. I da, još nešto donosimo… demistificiranje politike. Politika je zalaganje za zajedničko dobro. Ili bi to trebala biti. Ljudi koji se u drugim područjima zalažu za zajedničko dobro – baš ti ljudi bi se trebali uključivati i u politiku. Stalno se postavlja kao da je politika neki prostor u koji mi ne bismo smjeli ulaziti… Jedan od naših kandidata mi je, kad smo mu predložili da se kandidira rekao: „Čuj, ja stvarno mislim da nisam tome dorastao, jako je zahtjevno biti narodni predstavnik u Saboru“. On inače ima trideset i nešto godina, završio je FER, otac je četvero djece, aktivan u svojoj župi i lokalnoj zajednici, odličan smisao za humor, super organiziran… Zamolila sam ga da ode doma, ukuca www.sabor.hr, klikne na rubriku “Zastupnici” pa da pogleda tko su bili zastupnici protekle četiri godine – ljudi koji su odlučivali o svakom zakonu koji uređuje svaki aspekt našeg života u Hrvatskoj… I da razmisli bi li on taj isti posao mogao raditi bolje od njih. Evo, danas je prvi na našoj listi.

Domovinu kakvu su sanjale generacije naših predaka, za kakvu smo se borili u Domovinskom ratu i kakvu želimo ostaviti našoj djeci – nećemo dobiti na pladnju. Mi je, uz Božju pomoć, trebamo izgraditi.

Bitno.net