Američka znanstvenica dr. Judith Reisman jedan je od najjačih autoriteta u razotkrivanju negativnih efekata pornografije. Posljednjih tridesetak godina život je posvetila znanosti koja ozbiljnim metodama prokazuje kako pornografske slike mijenjaju kemijsku strukturu ljudskog mozga, i to na čovjekovu štetu. U Hrvatskoj je postala poznata zbog filma “Kinseyev sindrom” i podrške urednici HTV-a Karolini Vidović Krišto nakon zabrane emisije “Slike Hrvatske” u kojoj je film emitiran. Dr. Reisman od danas je u Hrvatskoj, a prije svog dolaska dala je ekskluzivni intervju Večernjem listu.

Ključno je čuti obje strane

U pismu podrške novinarki Vidović Krišto najavili ste da namjeravate doći u Hrvatsku. Zašto baš sada?

Gospođa Vidović Krišto korektno je obavila svoj posao emitirajući dijelove dokumentarnog filma koji upućuju na moguće kriminalne radnje i istine o ljudskoj seksualnosti – pitanja života i smrti – ne samo zbog side i mnogih drugih spolnih bolesti nego i zato što su seksualno traumatizirane osobe subjekti širokog spektra emocionalnih i psihičkih oboljenja, kao i znatno povećanog broja samoubojstava, nasilja, seksualnog kriminala i sl. Zahvaljujem udrugama Centar za obnovu kulture (COK) i Vigilare što su me pozvale u Hrvatsku. Njihov rad smatram izuzetno bitnim za vašu mladu demokraciju. Gđa Krišto jednostavno je izvijestila o određenim održivim, vjerodostojnim argumentima koji su ponuđeni u priči o Kinseyu, “ocu seksualne revolucije”.

Za zdravlje Hrvata ključno je da čuju obje strane rasprave prije nego što dopuste da njihove dragocjena djeca budu seksualno preodgojena. Činjenice nagovješćuju da će biti velika pogreška dopustiti da djeca budu indoktrinirana Kinseyevom spolnom ideologijom koja očigledno čini temelj spolnog odgoja u vašim školama. Budući da je Hrvatska konačno uklonila jedan oblik tiranije, bilo bi tragično vidjeti da vaši vodeći političari pokleknu pred drugim njezinim oblikom – onim koji će predvidivo Hrvatima dovesti sve vrste bolesti i poremećaja koji su poharali i SAD, a ondje su to podupirali akademski i medijski djelatnici vjerujući u Kinseyeve iskrivljene podatke iz razdoblja od 1948. do 1953. godine. Naraštaj naših vojnika koji su se nakon Drugog svjetskog rata traumatizirani vratili svojim kućama pobijedio je u tom užasnom ratu. Malo je tko od njih mogao i zamisliti da će njihovu djecu ili američku baštinu oteti skupine seksualnih psihopata (čiji se podaci mogu i provjeriti!), od kojih su svi bili varalice koji su “djelovali” na sveučilištu središnje Amerike!

Kinseyeve zlonamjerne laži, prijevare i nemoralni seksualni zločini stvorili su naraštaje 1960-ih godina i njihov svijet “seksa i droge” koji se danas nastavljaju u sakaćenju i trovanju zdravlja, napretka, blagostanja, obrazovanja američkog društva i njegovih obitelji.

Što smatrate da je u Kinseyevu radu najproblematičnije? Njegovi pristaše tvrde da je bio sjajan istraživač.

To se može tvrditi i za dr. Mengelea. Kinsey je nadzirao masovna seksualna mučenja dojenčadi i djece. U svojim “zapisima” prikazivao je petomjesečno dijete. Djecu je nazivao “predadolescentskim muškarcima”, proučavajući “orgazme” došao je do zaključka da ih ima šest vrsta i prema zaključcima takvih seksualnih psihopata trebali bismo vjerovati da je 37% muškaraca ponekad homoseksualnog ponašanja, a da smo svi mi biseksualni! I to još učiti djecu? Umjesto obožavanja Kinseya, on i njegov brutalni “tim” trebali bi biti uhićeni i suđeni kao prevaranti i seksualni zlostavljači djece koji su zloupotrebljavali svoj autoritet radi uništenja dječje populacije.

Liberalni seksualni odgoj nedavno je uveden u hrvatske škole. Kakve se posljedice mogu očekivati?

Očekujte svaku vrstu seksualnih zločina, impotencije, nasilja, seksualnog zlostavljanja djece, abortusa, razvoda, trgovanja djecom itd., i to do krajnjih granica. Hrvatska ima najniži postotak seksualne disfunkcije u Europi i trebali biste znati zahvaljujući čemu. Većina europskih naroda, kao što znate, imala je vrlo liberalne vlade koje su prihvaćale Kinseyeve seksualne slobode godinama. Gdje su god uvedene takve “slobode”, ondje su i kriminal, brutalnost prema ženama i djeci zajedno sa ženskim “rodnim pravima” radikalno u porastu. Uvidjet ćete da je ovaj model seksualnosti koji biste trebali usvojiti zastranio, dijaboličan i sramotan.

Ideologija, a ne znanost

Ali autori kurikuluma tvrde da je on znanstveno utemeljen.

Ne, to ne može biti znanost jer ni jedna tortura i mučenje ne mogu biti znanost. Nije znanost kada tvrdi da je intervjuirao 4441 ženu i da nikada nije pronašao ni jednu silovanu. To je politika i ideologija. Nije znanost tvrditi da su orgazmi krikovi i vriskovi, nesvjestice i grčevi dojenčadi i djece u rukama odraslih muškaraca koji u njih penetriraju i sodomiziraju ih. To je politika i ideologija. Nije znanost obilježiti 1400 pružatelja seksualnih usluga, zatvorenika i homoseksualaca kao “prosječne” muškarce (za to vrijeme većina je muškaraca bila u prekomorskim zemljama u Drugom svjetskom ratu). To je politika i ideologija. Znanost znači objektivno stjecati znanje, a znanstvenik bi trebao biti nepristran i objektivan promatrač fenomena koji je njegov predmet bavljenja. Sadist, pedofil i zoofil ne može biti nepristran i neopterećen promatrač seksualnosti – matematike možda da, ali seksualnosti ne.

[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku:[/facebook]

Uostalom, kako definiramo znanost? Prema Websterovu novom akademskom rječniku definicija znanosti je: “znanjem pokrivati sveopće istine aktivnosti općih prava, dostignutih i provjerenih znanstvenom metodom (i) u sprezi s fizičkim svijetom”. Što to doista znači? Znanost se odnosi na sustav postizanja znanja. Ovaj sustav koristi promatranja i pokuse da bi opisao i objasnio prirodne pojave… Kinsey naposljetku nije “opisao i objasnio prirodne pojave” ni njihove oblike i promjene, već je lagao o tim podacima. Čak je rekao i da je “prisilio” subjekte da odgovore na njegova pitanja odgovorima koje je želio čuti.

Cjelokupan njegov rad seksualna je ideologija zamaskirana u “znanost”. Nečuveno je da su on i njegov tim ljudi, s takvim napadom na čovječanstvo, umaknuli sudu povijesti. Pratite samo tijek novca i najvećeg svjetskog proizvođača lijekova Big Pharme koji okreće bogatstvo na seksualnim nevoljama i očaju ljudi (pritom mislim na viagru, abortuse, spolno prenosive bolesti i depresije, danas aktualna cjepiva protiv spolno prenosivih bolesti za djecu itd.).

Kako je onda moguće da središnje javno sveučilište financira Kinseyev institut? Zašto se sveučilište u Indiani nije ogradilo od tih ljudi?

Bilo je to pitanje koje godinama nisam mogla razumjeti. Zločini su vrlo očiti, zašto sveučilište nije zaustavilo svaku potporu Kinseyevu institutu i javno se distanciralo od njega? Trebala su desetljeća istraživanja da bi se razotkrile iznenađujuće činjenice da se sveučilište više brinulo o svojoj vjerodostojnosti stalno primajući milijune vladina novca, nego o odgovornosti za uništenu djecu i društvo.

Uistinu, 1995., kada se činilo da će se pokrenuti istraga, sveučilište u Indiani objavilo je da su, pribojavajući se istrage Kongresa, fondacije Rockefeller i Ford odjednom donirale velik iznos da bi se Kinseyev institut održao na tom sveučilištu.

Nakon toga ispalo je da su farmaceutske tvrtke također bile zainteresirane da institut sačuvaju od problema, posebice od kada je seksologija počela surađivati s njima zagovarajući seksualnu popustljivost koja je donosila veliki profit zbog spolnih bolesti, abortusa, lijekova za impotenciju itd. Također, kao i cijela seksologija i cijela sveučilišna seksologija, istina će otkriti sve te stručnjake za seks kao glupave ili nešto gore. Ovo uključuje i Međunarodno organizaciju za planirano roditeljstvo itd. Naša su sveučilišta sada liberalni monopoli. Pojednostavljeno rečeno.

Povod osobna obiteljska tragedija

Na istraživanje Kinseya potaknula vas je vaša obiteljska tragedija?

Moju je 10-godišnju kćer brutalno silovao naš 13-godišnji susjed u kojega smo svi imali povjerenja. Ona je rekla “ne” spolnom odnosu, ali taj je 13-godišnjak u Playboyu svojega oca pročitao da sve djevojke to kažu, ali ne misle. Poslije smo otkrili da je dječak bio žrtva seksualnog zlostavljanja u susjedstvu, ali otkad je pravosuđe s tim u vezi liberalizirano, njegov “terapeut” nije dopuštao da se ikoga upozori da bi zlostavljač mogao biti “izgubljen”. To me odvelo u istraživanje razloga zbog kojih je naše pravosuđe bilo toliko izopačeno. I ponovno sam naišla na Kinseya i na razloge zbog kojih su “čvrsti” propisi bili nevažeći.

Otrov se iz tijela može izbaciti, slike iz mozga – teže

Tvrdite da je pornografija poput droge.

Odrasli muškarci i dječaci sve su nemoćniji kad je riječ o njihovoj seksualnoj ovisnosti. Pornografija je droga, ali ne kao druge, ja to zovem “prirodna” ili “endogena” droga, ona koja stvara neurokemijske spojeve u mozgu koji izazivaju isti osjećaj “uzvišenosti i jačine” kao i sve druge droge, ali dok se prvi ovisnici mogu detoksicirati i to naglo, tijekom nekoliko tjedana, pornografske slike ostat će zauvijek. Međutim, nedavna istraživanja pokazuju da tehnike koje eliminiraju samozadovoljavanje i ovisnost o pornografiji mogu često obnoviti mozak i “očistiti” ga, no to je uistinu teško.

Darko Pavičić

S dopuštenjem autora preneseno s portala Vecernji.hr