Edita Marija od Križa preko odvjetnika odgovorila Mani Gotovac
Jedini razlog mog odlaska u samostan jest Božji poziv, a tu me drži Božja ljubav
Nakon što je hrvatska teatrologinja Mani Gotovac dala izjave u kojima je ustvrdila kako je glumica Edita Majić imala problema s ovisnošću o heroinu i suicidalne krize, te aludirala kako je njezin odlazak u karmelićanski samostan bio s time povezan (o tom više OVDJE i OVDJE), karmelićanska redovnica se oglasila i demantirala te izjave nazivajući ih neistinama. Sestra Edita Marija od Križa poslala je (jasno je da je to bilo uz dopuštenje njezine poglavarice) posredstvom jednog odvjetničkog ureda pismo na internetsku stranicu T-Portal.
U pismu se navodi kako članak Mani Gotovac obiluje neistinama, te se traži objava sljedećeg ispravka:
“Edita Majić (Sestra Bosonoga Karmelićanka Edita Marija od Križa) kao glumica je prvu važniju ulogu odigrala 1993. na Splitskom ljetu: ulogu Salome u predstavi ‘Saloma’ Miroslava Krleže, u režiji Nenni Delmestre. Prije uloge u ‘Gorkom, gorkom mjesecu’ već je bila odigrala i zapaženu glavnu ulogu u Pirandellovoj drami ‘Kakvu me hoćeš’ u režiji Ivice Kunčevića, u produkciji Kazališta Gavella. 1994.. već je bila i dvostruko nagrađena za ulogu Susie Schwartz u Cabaretu ‘Crni Mačak’ (Gavella); za najbolju žensku ulogu na Festivalu Malih Scena u Rijeci te nagradom Zlatni smijeh na Danima satire u Zagrebu, a iste je godine odigrala i glavnu žensku ulogu u filmu ‘Putovanje tamnom polutkom’, redatelja Davora Zmegača.
Stoga nije točno da je prije no što joj je Mani Gotovac dala ulogu u ‘Gorkom, gorkom mjesecu’ 1995. godine bila epizodistica koju nitko nije primjećivao , a niti je ta uloga bila presudna za njezin uspjeh.
O samoubojstvu nikada nije razmišljala, ni u najtežim životnim trenucima, pa ni zbog nesretne ljubavi. Napominjemo kako čak ni tvrdnja gospođe Mani Gotovac da je u vrijeme rada na predstavi ‘Gorki, gorki mjesec’ Edita paralelno živjela jednu nesretnu ljubav, nije istinita – bila je tada u sretnoj vezi. Nikada nije bila ovisnica o heroinu, a niti bi ovisnost mogla biti razlogom da život posveti redovničkom zvanju.
S gospođom Mani Gotovac nikada nije bila intimni prijatelj, imale su prvenstveno profesionalni odnos međusobnog poštivanja, ali ne dubokog prijateljskog povjerenja, tako da gospođa Gotovac ni u kojem slučaju nije vjerodostojan izvor podataka o Editinom privatnom životu (Edita je s njom uvijek ostala na ‘vi’). Tako ni tvrdnja gospođe Gotovac kako je do prekida Editine ljubavne veze došlo za vrijeme rada na predstavi ‘Antigona’ (ljeto 2000. godine), nije istinita – do prekida je došlo još prije Editina obraćenja.
Naime, Editino obraćenje počelo je već u siječnju 1999. godine, kad je drastično promijenila dotadašnji način života, a razlog tome ni od koga nije skrivala. Naprotiv, svima iz svoje okoline radosno je govorila da je upoznala Boga, uključujući i Mani Gotovac, ali ona to možda nije percipirala. U vrijeme zajedničkog rada na ‘Antigoni’, u režiji P. Magellija, već je bilo prošlo više od godinu i pol dana od Editinog obraćenja te je ona žudjela za odlaskom iz svjetovnog života. Više nimalo nije bila sretna u svijetu teatra i glume. Zbog toga se strašno mučila odigrati tu ulogu, tim više što se njezin svjetonazor kosio s nekim redateljskim rješenjima, a to je rezultiralo napetostima na probama. Moguće da je gospođa Gotovac tada pogrešno protumačila Editinu muku i nezadovoljstvo, kao netko tko donosi zaključke o drugome promatrajući ga sa strane.
Nakon završetka rada na ‘Antigoni’ Edita više nije ostala u kontaktu s gospođom Mani Gotovac, iako je prošlo još gotovo četiri godine prije njezinog odlaska (iz Hrvatske) u redovnički stalež, a tako je i sve do danas. Naime, zadnju ulogu prije odlaska u Avilu je odigrala početkom 2004.-e godine u Splitskom HNK, u Shakespeareovoj ‘Oluji’, u režiji Nenni Delmestre.
Nakon dolaska u Avilu, 2004. godine Edita je poslala jedno pismo svim svojim bivšim kolegama iz ITD-a; da li je u njemu uputila i koju rečenicu Mani Gotovac, toga se sada više ne sjeća, ali svakako nikada nije poslala neko posebno pismo samo za nju.
Dakle, jedini i isključivi razlog njezina odlaska u Samostan jest Božji poziv, a ni jedan drugi razlog do Božje ljubavi je ne bi mogao zadržati unutar najstrože klauzure”, stoji u pismu kojeg je potpisala Sestra Bosonoga Karmelićanka Edita Marija od Križa.
Bitno.net
