TEOLOG O SPORTU I DRUGIM TEMAMA

Ivica Raguž o uspjehu reprezentacije: Ovo su četiri pobjede ove male ‘Hrvatske revolucije’

Poznati hrvatski teolog dr. sc. Ivica Raguž napisao je na društvenim mrežama status u kojem je ponudio neka promišljanja o uspjehu naše nogometne reprezentacije. Status prenosimo u cijelosti.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Još je sve svježe, no nekoliko promišljanja o tomu zašto tolika euforija oko naše reprezentacije, ne samo u Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu… Dovoljno je samo reći koliko samo moji prijatelji Mađari slave, Portugalci, Poljaci, Argentinci, ma svi, napose mali, da, mali narodi:

1. Pobjeda je ovdje maloga, malenoga, logike malenoga. Ljudi su posebno osjetljivi za malene, za pobjedu malenoga. Ako je Francuska revolucija bila revolucija “naroda”, onda je ovo svjetsko prvenstvo bilo Hrvatska revolucija: kako i malo i maleno može puno, puno postići i ostvariti. Zapravo, pred Bogom nema malenih naroda, svi su jednako važni, ali nažalost ljudska logika “velikih naroda” poništava malene. Biblija (maleni židovski narod) i cijelo kršćanstvo, napose katoličanstvo štitilo je uvijek male narode. Da nije Katoličke crkve (saveza Papa s našim narodom), nestali bismo s pozornice ovoga svijeta, kao i mnogi drugi maleni narodi. Dakle, ovo je mala, ali velika “Hrvatska revolucija” koja ima i imat će golemi odjek u svijetu. Kao da Bog od vremena do vremena blagoslivlje male narode…

2. Pobjeda je ovo i običnih ljudi (nogometaša) koji se trude, žrtvuju, ne žive za sebe, nego za zajedništvo, za momčad, za Domovinu. Ljudi imaju od Boga ipak utisnut osjećaj da “namirišu” tamo gdje ljudi žive nesebično, požrtvovno, ponizno (nevjerojatno je kako je vjernik Dalić “proturio” u sekularni rječnik taj tako važan kršćanski pojam; sjećam se još kako mi se često znalo dogoditi da sam mnogim sekularnim prijateljima u razgovoru morao tumačiti njima taj potpuno neshvatljiv pojam koji su oni shvaćali kao poniženost?!) na svim poljima ljudskoga života, pa tako i u običnoj igri, a to je nogomet. Na neki način toliki su se ljudi širom svijeta prepoznati u toj običnost, ali običnosti koja je nesebična i živi za drugoga.

Tekst nastavlja ispod oglasa

3. Pobjeda je ovo nove Hrvatske. Ipak je Hrvatska u svojim početcima, što je razumljivo, zbog starijih generacija (dakako ne svih) bila opterećena prošlošću, Jugoslavijom napose. No, “smrt je stalna”, da se malo našalimo koristeći riječi katoličke duhovnosti, pa te generaciju nestaju…Sada su se konačno pojavili novi Hrvati i Hrvatice, odnosno novi građani i građanke Hrvatske koji više nisu opterećeni prošlošću Jugoslavije. Koji sada jednostavno, poput svih europskih i drugih naroda, uživaju u tomu što pripadaju hrvatskom narodu. S ovom “Hrvatskom revolucijom” definitivno je pokopana Jugoslavija, stasale su nove mlade generacije hrvatskoga naroda koje neopterećeno vole svoj narod. Eto, ponekad je potreban tako jedan neobičan događaj, kao što je drugo mjesto na svjetskom prvenstvu, da stvori i ukaže na nešto novo, na novu Hrvatsku, na mogućnost nove Hrvatske.

4. Pobjeda je ovo velikoga razuma i sustavnosti. Ne treba zaboraviti da je većina nogometaša ispekla zanat u europskom duhu sustavnosti, racionalnosti. U tom smislu i Hrvatska može, dakako svi mi pojedinačno, napredovati samo gdje postoji velika razumnost, sustavnost. I ne samo to. Konačno smo i mi poprimili dobar europski duh “elitizma”, a to je da konačno odajemo počast “eliti”, najboljima, Modriću i drugima. Često se događa da naše ljude (nogometaše i druge) više cijene stranci nego mi sami, a to zbog ideologije “uravnilovke”: svi smo isti, svi imamo iste talente, svi jednako sposobni itd. Ma nemamo svi iste talente, veli Sv. pismo, dakle, nismo svi isti, postoje veliki talenti, “zvijezde”, i njih treba čuvati i njegovati, jer svi živimo od njih. Samo tako jedan narod i kultura može napredovati.

To su četiri velike pobjede ove male “Hrvatske revolucije”. Ali dakako, mi kršćani moramo uvijek biti oprezni da nijednu ovozemaljsku pobjedu, a tako ni ovu, ne idoliziramo, znajući da se najveće pobjede trebaju događati s Bogom. Trebaju se događati s Bogom u nutrini, u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Isto tako, mi kršćani znamo kako je pobjeda dobra, ali kako kršćanski život poznaje i križ, tj. “duhovnost neuspjeha”: kako je važno rasti i biti čovjek upravo i neuspjesima, za razliku od sekularnoga duha koji se raduje jedino uspjehu.

No, sada se treba trijezno radovati ovoj maloj, a tako velikoj Hrvatskoj revoluciji.

Ivica Raguž | Bitno.net


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 16. srpnja 2018.

Možda vam se svidi