Na euharistijskom slavlju uz vlč. Domagoja Matoševića, moderatora Duhovnog stola i ekonoma Nadbiskupije u koncelebraciji su bili fra Jure Šarčević, povjerenik za redovnički život Zagrebačke nadbiskupije, fra Mišo Biskup, magistar kapucinskih bogoslova, don Pavao Gospodnetić, svećenik sa Brača trenutno u Korablji i o. Juraj Marinković, karmelićanin, mladomisnik.

Zajedno sa susjedima, župljanima i prijateljima, redovnicama iz raznih dijelova grada s kojima žive, rade i dijele nazaretsku svakodnevicu male sestre su ovim euharistijskim slavljem uz blagdan malog brata Karla zahvalile za 50 godina prisutnosti u Zagrebu. U Zagreb, Gornju Dubravu 10. siječnja 1975. godine stigle su prve male sestre. Prve tri godine stanovale su u podstanarstvu u jednoj obitelji. Osim u Dubravi i na Trnju par godina male sestre su bile prisutne i u Novom Zagrebu, u Travnom.

U ime braće franjevaca kapucina fra Jure Šarčević, uputio je pozdravnu riječ na početku euharistijskog slavlja. Istaknuo je reakcije ljudi na ‘povratak’ malih sestara u Dubravu: „Stiglo nam je Evanđelje! Vratilo nam se Evanđelje!“ Naime, male sestre su stigle u Donju Dubravu 2007. godine nakon što im je uslijed urbanizacije srušena kućica na Trnju gdje su bile prisutne gotovo trideset godina. O navedenoj reakciji ljudi zapisale su male sestre u svojim Vijestima 2008. godine: „Nedavno, dvije od nas, pohodile smo jednu obitelj u Gornjoj Dubravi. Došle smo nenadano, primljene kao Božje iznenađenje i riječima: ‘Stiglo nam je Evanđelje!’ Te riječi nas propituju: Nosimo li vam Evanđelje? Je li u vama susrećemo Isusa, je li vi u nama susrećete Njega? Što vam darujemo, ako vam Isusa ne nosimo?“

Foto: Isusove male sestre

Vlč. Domagoj Matošević je u homiliji razmatrao prvo liturgijsko čitanje za blagdan malog brata Karla iz Knjige proroka Izaije: „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza…“ (Iz 61,1-3). Isus u Nazaretu je ove riječi proroka Izaije otvorio  i pročitao na početku svoga javnog djelovanja naglasivši da se te riječi Pisma upravo ispunjaju (Lk 4,16-21). Gospodin Isus Krist je Božji Pomazanik kojeg naviješta prorok Izaija. 

U propovijedi vlč. Domagoj je podijelio četiri dodirne točke iz navedenog biblijskog teksta u povezanosti sa životom malog brata Karla koji je u želji nasljedovanja Isusa iz Nazareta i sam nastojao živjeti navedenu Božju Riječ. Prva dodirna točka su riječi: „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza, posla me radosnu vijest donijeti ubogima“. Ubogi su oni koji nemaju zaštitu, po strani su, nitko ih ne primjećuje. Izgubili su nadu da se nešto može promijeniti. Pomazanik Božji želi donijeti radosnu vijest ubogima kako bi imali nadu, da Bog i na njih misli. Mali brat Karlo živio je u malenosti i poniznosti. Bio je blizu ubogima u Sahari, živio je s njima. Bio je za njih znak nade jer je živio s njima, poput njih. Nomadi Tuarezi su ga zato i prozvali „čovjekom molitve, Božjim čovjekom“.

Druga dodirna točka su riječi „poslan iscijeliti srca slomljena“. A  srca smo slomljena kada smo krhki, kad nemamo snage. Čovjeku koji je slomljen, krhak, ne možemo pomoći s oštrim riječi. Čovjek koji je krhak je potreban riječi blagosti. Propovjednik je rekao kako na slici malog brata Karla vidi blagost, osobito u njegovim očima. Vidi se da nije krut, oštar, već blag. Blagost je lijek za one koji su srca slomljena. Blag čovjek je pun empatije, razumijevanja, ne sudi, ne daje pametne savjete, ljubi one koji su slomljeni. Brat Karlo je nastojao biti blag po uzoru na Isusa iz Nazareta koji je i sam živio blagost i poniznost (usp. Mt 11,28-29).

Treća dodirna točka je: „poslan da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjima“. Onome koji je okovan, zarobljen potreban mu je netko tko će skinuti okove, da ga otkupi. Potreban je da netko drugi dođe u to mjesto zarobljenosti kako bi primio oslobođenje. Isus nam u Evanđelju kaže: „Bijah gladan, žedan, gol, stranac, bolestan…“ (Mt 24,50). To su tjelesna djela milosrđa. A Isus uvodi i jednu novost: „bijah u tamnici i dođoste k meni, pohodiste me“. Pomazanik Božji donosi ljubav i onima koji zaslužuju osudu zbog svojih djela. Vlč. Domagoj je podijelio iskustvo posjete o Božiću u Odgojnom zavodu Turopolje gdje je par godina s malim sestrama redovito jednom mjesečno odlazio služiti Sv. Misu i ispovijedati. Male sestre su predložile da ponesu malog Isusa iz kapelice i da ga u jednom trenutku prime u ruke štićenici Zavoda. Nastao je snažan mir kad je svaki od maloljetnika primio u ruke malog Isusa: neki su ga poljubili, neki su napravili križ. Doživjeli su Božić! Na koncu svi su primili malog Isusa u ruke i štićenici Zavoda, i policajci i sami volonteri. Iskusili su tada kako su svi bili jedno. To je uistinu Božić kada živimo u miru, kad smo jedno. Bog nas dolazi oslobađati. To je duboko poslanje malog brata Karla koji je bio blizu onima koji su potrebni oslobođenja.

Četvrta poveznica je poslanje Pomazanika u riječima: „poslan da navijestim godinu milosti Gospodnje“. Naredna 2025. godina je godina milosti, jubilarna godina. Prema Bibliji u Izraelu svakih 50 godina je bila jubilarna godina, svi su opraštali jedni drugima, oni koji su izgubili svoju kuću, zemlju ponovno su ju dobivali. Bilo im je potrebno čekati 50 godina za jubilarni oprost. I male sestre upravo u jubilarnoj godini obilježavaju 50 godina prisutnosti u našem gradu. Isus, Božji Pomazanik, dolazi navijestiti godinu milosti. Time nam daruje mogućnost da u svakom trenutku susreta s Bogom  iskusimo Božju blizinu, to je trenutak milosti, njegova milosrđa. A na to smo svi pozvani: živjeti Evanđelje, a ono je Evanđelje milosti i milosrđa.

Euharistiju su ljepotom glazbe i pjesme obogatiti mladi FRAME iz župe sv. Mihaela koji su se ustrajno pripremali posljednje tjedne. Na kraju euharistijskog slavlja u ime malih sestara zahvalila je svima mala sestra Sonja Marija te je pozvala okupljene na agape i radosno druženje. Prije blagoslova vlč. Domagoj je predložio prisutnima da zajedno izmole molitvu predanja sv. malog brata Karla koja je preuzeta iz njegova razmatranja Evanđelja.

Oče moj, predajem se Tebi,
čini sa mnom što hoćeš.
Što god učinio, hvala Ti.
Spreman sam na sve, primam sve
samo da se Tvoja volja ispuni na meni
i na svim Tvojim stvorenjima.
Bože moj, ne želim ništa drugo.
Stavljam svoj život u tvoje ruke
Tebi ga darujem, Bože moj,
svom ljubavlju svoga srca
jer Te ljubim i ta ljubav traži
da Ti se darujem, da se potpuno predam
u Tvoje ruke s neizmjernim povjerenjem
jer Ti si moj Otac! Amen.