Isusovačka služba za izbjeglice: Hrvatska je na začelju EU po davanju azila
Naša je zemlja jedna od rijetkih europskih zemalja koja već godinama ne sudjeluje u mehanizmima preseljenja izbjeglica, premda imamo kapaciteta pomoći značajnom broju ljudi, poručili su iz Isusovačke službe za izbjeglice
Isusovačka služba za izbjeglice objavila je izjavu povodom Svjetskog dana izbjeglica 2026. Izjavu prenosimo u cijelosti
Iza nas je još jedna godina služenja, praćenja i zagovaranja prava izbjeglica i migranata, među kojima su i strani radnici te Hrvati povratnici. Naš tim od šest zaposlenika i 42 volontera tijekom 2025. godine pružio je podršku za 1 522 korisnika kroz 1 753 socijalne i kulturne asistencije, 941 pravnu pomoć, 299 psiholoških podrški te 27 tečajeva hrvatskog jezika. Od početka 2026. godine podršku smo pružili za 1 028 korisnika kroz više od 1 400 socijalnih i kulturnih asistencija, 757 pravnih pomoći i brojne druge aktivnosti usmjerene na uključivanje u društvo.
Svjetski dan izbjeglica ove godine obilježava se u trenutku kada brojni ratni sukobi, političke krize i humanitarne katastrofe diljem svijeta i dalje prisiljavaju milijune ljudi na napuštanje svojih domova. Prema posljednjem izvješću UNHCR-a, na kraju 2025. godine u svijetu je bilo 117.8 milijuna prisilno raseljenih osoba. U takvom kontekstu Europska unija započinje provedbu Pakta o migracijama i azilu, najveće reforme europskog sustava azila posljednjih desetljeća. Pakt stavlja naglasak na brze procjene i procedure povrata, što izaziva bojazan da bi pristup međunarodnoj zaštiti mogao postati značajno otežan. Ubrzani postupci će ostaviti manje prostora za individualnu procjenu svakog slučaja, posebno kada je riječ o ranjivim skupinama.
Pakt također otvara pitanje europske solidarnosti i podjele odgovornosti među državama članicama. Ostaje za vidjeti hoće li novi mehanizmi doista pridonijeti ravnomjernijoj raspodjeli odgovornosti ili će razlike među državama članicama i dalje značajno utjecati na dostupnost zaštite i kvalitetu prihvata osoba koje traže međunarodnu zaštitu. Mi već niz godina apeliramo na veću razinu solidarnosti koju bi Hrvatska trebala iskazivati. S obzirom na broj udijeljenih međunarodnih zaštita smo na začelju Europske unije, pa je tako Hrvatska tijekom 2025. godine odobrila tek 24 azila i jednu supsidijarnu zaštitu, dok su u prvim mjesecima 2026. godine odobrena dva azila. Naša je zemlja jedna od rijetkih europskih zemalja koja već godinama ne sudjeluje u mehanizmima preseljenja izbjeglica, premda imamo kapaciteta pomoći značajnom broju ljudi.
Kroz naš svakodnevni rad s ljudima koji su u Hrvatskoj ipak uspjeli naći sigurnost i priliku za novi početak izravno svjedočimo izazovima s kojima se susreću, ali i njihovoj ustrajnosti, otpornosti i doprinosu zajednicama u kojima žive. Naši korisnici redovito ukazuju na poteškoće u pronalaženju odgovarajućeg smještaja, pristupu tržištu rada, priznavanju kvalifikacija stečenih u inozemstvu te dobivanju pravovremenih i razumljivih informacija. Dodatni izazov predstavlja nedostatak prevoditeljske podrške, koja je često ključna za ostvarivanje prava i pristup uslugama.
Naši korisnici često ističu da je upravo poznavanje hrvatskog jezika jedan od najvažnijih preduvjeta za zapošljavanje, obrazovanje i samostalnost. Zato je važno osigurati dostupne i kvalitetne programe učenja jezika, ali i podršku pri upoznavanju hrvatskog društva, institucija te prava i obveza koje prate život u Hrvatskoj. Uz to, našem je društvu potrebno više aktivnosti koje stvaraju prostore susreta stranaca i domaćih, te tako doprinose izgradnji povjerenja, smanjuju predrasude i strahove koji često proizlaze iz nepoznavanja. Na taj se način jačaju društvena kohezija, međusobno povjerenje i osjećaj zajedništva.
Pitanje dugoročne integracije posebno dolazi do izražaja kada govorimo o osobama raseljenima iz Ukrajine koje već četvrtu godinu žive pod privremenom zaštitom. Više od 25 tisuća raseljenih osoba iz Ukrajine od početka rata pronašlo je sigurnost u Hrvatskoj te ovdje žive, rade, školuju se i aktivno sudjeluju u životu svojih lokalnih zajednica. U svakodnevnom radu sve češće susrećemo pitanja o budućnosti njihova statusa i mogućnostima dugoročnog ostanka. Dugotrajna neizvjesnost otežava planiranje obrazovanja, zaposlenja i obiteljskog života te može negativno utjecati na procese uključivanja koji su već započeli. Zato je važno pravodobno pružati jasne informacije o mogućnostima daljnjeg boravka i osigurati predvidiva rješenja za osobe koje se još uvijek ne mogu sigurno vratiti svojim domovima, ali i za one koji svoju budućnost vide u Hrvatskoj.
Na Svjetski dan izbjeglica želimo podsjetiti da integracija stranaca nije pitanje koje se tiče samo njih, već i čitavog društva. Način na koji ćemo odgovoriti na izazove integracije oblikovati će ne samo živote ljudi koji su u Hrvatskoj pronašli sigurnost, nego i društvo koje zajedno gradimo. Želimo da to bude uključivo društvo u kojem se ljudi osjećaju prihvaćeno, povezano i sposobno dati svoj doprinos zajednici, društvo koje potiče kulturu susreta, povjerenja i solidarnosti. U takvom društvu se različitosti ne doživljavaju kao prijetnja, nego kao prostor zajedničkog rasta. Nasuprot tome, društvo koje se zatvara u logiku straha, antagonizma i isključivosti uništava društvenu koheziju i gubi osjećaj zajedničkog dobra. Zato je domovina koju gradimo za izbjeglice i migrante zapravo domovina koju gradimo za nas same i za našu djecu.