U subotu, 5. rujna, u zadarskoj je župi Uznesenja Blažene Djevice Marije predstavljeno veliko istraživanje provedeno među adolescentima koji pohađaju vjeronauk.

Istraživanje, kao i temeljem njega sastavljen katehetski priručnik za katehete “Potvrđeni za život u punini – prva godina priprave kandidata za slavlje svete Potvrde”, predstavila je dr. s. Marijana Mohorić, SCJ, urednica priručnika te predavačica na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, objavljeno je na stranicama Zadarske nadbiskupije.

Istraživanje je provedeno putem interneta među 750 vjeroučenika (14 do 19 godina starosti) od 15. travnja do 6. svibnja 2020., posredstvom 13 vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije, predvođenih voditeljicom istraživanja, s. Marijanom. Ispitanici su trebali putem Google obrasca ispuniti upitnik od 34 pitanja.

“Od ukupnog broja ispitanika (750), 512 odgovora (68%) je od osoba ženskog spola, a 238 (32%) od muškoga. Njih 89,5% deklariralo se katolicima. Više od polovice odgovora (411) pristiglo je od ispitanika koji pohađaju 1. i 2. razred srednje škole, a do njih se i htjelo doći jer su u Zadarskoj nadbiskupiji krizmanici srednjoškolci 1. i 2. razreda. Većina ispitanika pohađa katolički vjeronauk u školi (96%). Rezultate možemo smatrati relevantnima za Zadarsku nadbiskupiju, jer od ukupnog broja od 750 ispitanika, njih 404 živi na području Zadarske nadbiskupije“, rekla je s. Marijana.

Na temelju rezultata istraživanja izrađen je Katehetski priručnik čiji je inicijator zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nadbiskup je predložio da se izradi priručnik koji bi pomogao katehetama i župnicima u ostvarivanju katehetskog programa te je podržao da podloga njegovoj izradi bude relevantno istraživanje.

Rezultati su ‘naša realnost’

Vrijednost tog istraživanja je što pruža autentičnu sliku stanja na terenu među srednjoškolcima u pripravi za krizmu. To je mladost s kojom rade vjeroučitelji u školama. Iskrenost njihovih odgovora i otvorenost pokazuje kako većina ispitanih, iako pohađaju vjeronauk u školi, o nizu životnih pitanja imaju stavove koji su u suprotnosti od Evanđelja, katoličkog i crkvenog nauka. Naime, rezultati pokazuju da većina vjeroučenika koji su se odazvali tom istraživanju, podržava spolne odnose prije braka, kontracepcijska sredstva, tzv. probu za brak, pobačaj, legalizaciju istospolnih brakova, homoseksualna iskustva, rad nedjeljom, eutanaziju, upotrebu lakih droga itd.

“To je naša realnost, to je naša stvarnost. To nije samo stanje djece, to je stanje njihovih roditelja, njihovih kumova, to je stanje naših župnih zajednica koje žive u svijetu kakav jest. Mi smo tu da ponudimo nešto alternativno. Crkva i vjeroučitelji trebaju nuditi odgovore. Da se trudimo naviještati Isusovu Radosnu vijest u ovom svijetu i pred ljudima koji tragaju za istinom i srećom, ali je nekad nalaze na krivom putu i na krivi način. Zato Crkva jest tu, da ponudi preko Isusa Krista i preko svojih uvjerenih vjernika, koji znaju i u ovom vremenu pružiti razloge nade. Smisao i cilj kateheze nije samo naukovanje, prenošenje znanja, nego prenošenje iskustva u traženju Onoga koji je došao da nam ponudi istinu, put i život, a to je Isus“, rekao je nadbiskup Puljić na predstavljanju rezultata, istaknuvši da je istraživanje provedeno prije izrade Priručnika “najbolji način kako doći do toga kako mlade približiti, saznati što ih muči, što ih progoni, interesira”.

“S. Marijana je zaista umješno, znalački odgovorila na ono što sam priželjkivao. Da se izradi udžbenik koji će egzistencijalno odgovoriti na potrebe mladosti koja prima sakrament svete potvrde. Na temelju odgovora dobivenih u istraživanju, s. Marijana je pokušala naći odgovor za lekcije koje su vjeroučitelji ponudili u 20 kateheza koje su objelodanjene kao udžbenik. Već sam 30 godina biskup i smatram da je, otkad je počeo vjeronauk u školama, zanemarena župna kateheza. U tom pogledu, glede udžbenika, čini mi se da je najviše zanemaren sakrament svete potvrde koji je jedan od glavnih župnih događaja na planu kateheze“, upozorio je.

Nadbiskup je istaknuo i kako je na sastanku Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije pitao sugovornike kojim se materijalima i pomoćnim sredstvima služe u pripremi za krizu te je, kako kaže, naišao na “šarenilo ponude”.

“Poželio sam ujednačeni pedagoški udžbenik kao pomoć i sredstvo u radu kateheta u župi. Vrijednost Priručnika je i da je nastao temeljem opsežnog istraživanja na reprezentativnom uzorku, izrađen je temeljem stanja u praksi”, poručio je, dodavši kako se “ne katehizira samo krizmanike, nego se angažiraju i roditelji, kumovi, župna zajednica”.

Sestra Marijana istaknula je: “Priručnik smo htjeli utemeljiti u praksi. Plan kateheza postavljen je da polazi od situacije krizmanika, uključuje teme koje su se u istraživanju pokazale aktualnima, kako bi se u konkretnom katehetskom činu, na njima prilagođen način, njihova saznanja i iskustva osvijetlilo vjerskim sadržajima. Upitnik je bio dosta opsežan, bila sam suočena i s komentarima, ‘tko će na to odgovoriti, nećeš dobiti relevantne rezultate’. A dobili smo toliko dragocjene rezultate. Već je i broj odgovora bio iznenađenje, odgovori su autentični. Zahvalila sam tim mladima putem vjeroučitelja. To su nam vrlo važni podaci koje smo obradili uz pomoć kontrolnih pitanja (npr. godina rođenja, razred koji se pohađa), da izbjegnemo pogreške u obradi rezultata.”

Marijana Mohorić, istraživanje, zadarska nadbiskupija

S. Marijana Mohorić/Foto: Zadarska nadbiskupija

Na koji način pristupiti izradi Priručnika, s. Marijana savjetovala se sa stručnjacima s Papinskog sveučilišta Salesiana gdje je doktorirala katehetiku. “Istraživanje se činilo kao najbolji put: da krenemo od konkretne situacije, da čujemo naše kandidate, da se suočimo s tim što su njihova pitanja, problemi, nezadovoljstva, koje su njihove skale vrijednosti, stavovi, dominantne vrijednosti. Kako provode slobodno vrijeme, što misle o Crkvi, kako poimaju Boga, crkvenu zajednicu, što očekuju od crkvenih službenika. Smatram da je to najbolji put, iako nije najlakši.”

Vjeronauk – osobna odluka 58% vjeroučenika

Razlog što odgovori vjeroučenika nisu u skladu s naukom Crkve s. Marijana vidi i u tome što je izbor vjeronauka kod 58% vjeroučenika njihova osobna odluka, a ostali su upisali vjeronauk jer je to bila odluka roditelja ili su drugačije uvjetovani.

“Izneseni podaci govore nam o velikom izazovu s kojim bi se trebali suočiti svi koji su uključeni u procese njihova odrastanja, a to smo svi mi. Većini smeta kad nam nedostaje kršćanska autentičnost. Uvijek sam sklona obraniti mlade. Prvo, mislim da je izražavanje njihovih stavova koji nisu kršćanski, kako su pokazali rezultati o nizu životnih pitanja, odraz društva u kojem oni odrastaju. Drugo, ti su mladi ispitanici u razdoblju kad nemaju još jasno definiran identitet. Više od polovice ispitanika su bili srednjoškolci koji pohađaju 1. i 2. razred, to su adolescenti od 15 i 16 godina. Dakle, ne možemo govoriti o definitivno izgrađenim stavovima. To je pomodarstvo i tendencije, mladi vole reći, ‘To je in’. In si ako to odobravaš. Ja ih uopće ne osuđujem. Vidim u tome veliki izazov za preoblikovanje rada s njima, za otvorenu komunikaciju o tome što stav Crkve jest, što nije. Za neuzmicanje o životno važnim temama kao što su zamjensko majčinstvo koje oni odobravaju, promjena spola, legalizacija homoseksualnih brakova, eksperimenti na embrijima. To su teme za koje se trebamo pripremiti, njih uvesti u katehetske susrete, kad trebamo pozvati i druge ljude da o tome svjedoče, progovore – da onda ti mladi postepeno, ne kažem da će se sve jednim programom obuhvatiti, ali inzistirati da i nakon Potvrde slijedi kršćanska formacija kad se produbljuju te teme i elaboriraju stavovi koji nisu kršćanski i preoblikuju se u one koji su kršćanski“, istaknula je.

Uostalom, kršćanski stavovi su i općeljudski. “Na tome smo posebno radili, u Priručniku se obrađuju više životne, antropološke teme. Cilj nam je da ih tijekom prve godine još više motiviramo za prelazak u drugu godinu. Dinamiku koju bi tom hodu trebali dati neki elementi su obredna slavlja koja su predviđena za momente nakon određenih provjera katehetskog hoda, a ne odnose se samo na usvojenost sadržaja na kognitivnoj razini, nego na postupno mijenjanje stavova koji nisu usklađeni s evanđeljem i kršćanskim naukom.”

Suočavanje s mentalnim problemima

Istraživanje pokazuje i da mladi žele više znati o mentalnom zdravlju, što pokazuje da se suočavaju i s anksioznošću i depresijom u okruženju i žele znati na to odgovoriti. „Mlade muče životno važna pitanja. Prvi put tijekom ovog istraživanja suočila sam se s izraženom potrebom mladih da se u školi uopće i na vjeronauku više govori o mentalnom zdravlju. S tim se još nisam susrela. Zaista me se dojmilo i pogodila me ta naglašenost razgovora o potrebi suočavanja s mentalnim problemima, psihičkim problemima. Mladi su navodili da žele znati kako to prepoznati, kako se suočiti s tim, kako pomoći. Mislim da Crkva tu treba pronaći načina. Nemamo za sve rješenje, ali imamo vjerske odgovore i možemo upućivati dalje. I mi sami trebamo uočavati mlade ukoliko imaju teškoća, ne prolaziti mimo njih, nego doista se zauzeti i pomoći oko tih problema koje imaju oni sami i u obiteljima“, potaknula je s. Marijana.

Slijedeći katehetske kriterije, didaktičkom analizom priređen je dvogodišnji plan i program za kandidate koji se pripremaju slaviti Potvrdu. Svrha je cjelovita kršćanska formacija krizmanika (inicijacija, odgoj i poučavanje), dobro uvažavanje subjekta pred katehetom (induktivni pristup), kako bi ti mladi, “po izljevu Duha Svetoga bili utvrđeni u krsnoj milosti kao djeca Božja, čvršće sjedinjeni s Isusom, dovedeni do veće prisnosti i suradnje s Duhom Svetim, povezaniji s Crkvom, zajednicom Kristovih vjernika, osposobljeni svjedočiti i braniti vjeru u zahtjevima svakodnevnog života“, rekla je s. Marijana.

Cilj je u formacijski proces uključiti i obitelj, kumove i župnu zajednicu. “Nužnost uključenja roditelja u proces kršćanske formacije djece potvrdio je i podatak o dominantnim osobama koje su utjecale na njihovo vjersko opredjeljenje. Prema istraživanju, u najvećem broju slučajeva to je bila majka, zatim otac, baka, svećenik, vjeroučitelj, djed, rodbina, prijatelj, grupa, udruga, pokret, učiteljica, redovnik”, rekla je s. Marijana.

Dodajmo i kako je “istraživanje pokazalo plodnu suradnju između vjeroučitelja i mladih koji su bili otvoreni, iskreni”.

“Mladi žele komunicirati. Mladi vole visoko postavljene ciljeve. Oni od nas imaju konkretna očekivanja, od pripadnika Crkve, a mi bismo im trebali pomoći da nađu odgovore i povesti ih i dalje od toga, punini Života na koju su pozvani, a do koje se ne može ići nego kroz uska vrata. Svi koji započnu proces katehetske pripreme ne znači da moraju u potpunosti ‘apsorbirati’ sadržaj programa“, poručila je s. Marijana, potaknuvši vjeroučitelje da budu zahtjevni i “inzistiraju na usvajanju kršćanskog mentaliteta, tj. promjeni stavova koji nisu kršćanski. Kandidati za krizmu nisu samo slušatelji, oni su subjekti vlastitog rasta u vjeri koji žele biti prepoznati i uvaženi sugovornici“, zaključila je s. Marijana.