NAVIJEŠTANJE EVANĐELJA

Hrvatski misionar koji već 36 godina djeluje u Zambiji: Trebamo vašu pomoć

“Do sada smo suradnjom prijatelja naših misija sagradili nekoliko crkava, pet zdravstvenih centara, nekoliko škola, financirali školovanje mnoge djece a što je najvažnije, osnovali mnoge kršćanske zajednice koje same, kao znak svog prihvaćanja evanđelja, od trave i gline, bez vanjske pomoći, sagrade prvu crkvu u svom selu.”

Vlč. Boris Dabo, misionar i svećenik Krčke biskupije, koji već 36 godina djeluje u Zambiji, objavio je članak na biskupijskim stranicama u kojem nas upoznaje s misionarskim postajama koje je osnovao i u kojima djeluje te s gorućim potrebama tamošnjeg stanovništva kojem i mi možemo pomoći svojim doprinosima:

Ora et labora – zambezimissions

Duhovnost sv. Benedikta i njegovi samostani donijeli su blagoslov za tadašnju Europu i stvarali mentalitet koji se osjeća i toliko godina nakon njegove smrti. Ondašnji benediktovi samostani, kao kasnije i drugi redovnički samostani, bili su oaze molitve i razvoja. Tu se molilo i produbljivalo Božju Riječ unutar i izvan zidina. U isto su vrijeme nicala polja, cvjetali zanati, proizvodila se hrana i razvijala umjetnost.

36 godina misionarstva u Barotseland – Zambija

Benediktova ideja o molitvi i razvoju danas je ideja vodilja, makar na skroman i adaptiran način, u našim misijskim postajama u Zambiji a te postaje zajedničkim imenom nazivamo ZAMBEZIMISSIONS. Naše misijske postaje žele također biti oaze molitve, evangelizacije, okupljanja Isusovih učenika na molitvu i, naravno, biti otvorene potrebama siromaha.

Trenutno su to Misijske postaje:
St. Mary’s Parish – Njoko (osnovana 2011.)
St. Paul’s Parish – Nawinda (osnovana 2013.)
St. Leopold’s Zone – Maziba (osnovana 2016.).

Foto: Biskupija Krk

Ranije smo osnovali misijske postaje Shangombo i Lusu koje smo predali biskupu Livingstonea da ih vodi.

Sve su ove misijske postaje smještene u bližoj ili široj dolini rijeke Zambezi, a osnovane su da bi, u krajevima koje pokrivaju, Isusovi učenici mogli nastaviti djelo svoga Učitelja tako da propovijedaju, osnivaju kršćanske zajednice i donose razne razvojne projekte na korist domaćem stanovništvu.

Veličina svake misijske postaje mjeri se desecima kvadratnih kilometara, a ispresijecane su rijekama, šumama, ravnicama, nastanjene siromašnim ruralnim stanovništvom raštrkanim u bezbroj malih sela s oskudnim školovanjem i zdravstvom, vrlo često udarenim glađu zbog čestih suša, u neznanju i praznovjerju.

Do sada smo suradnjom prijatelja naših misija, u tim novootvorenim misijskim postajama sagradili nekoliko crkava, pet zdravstvenih centara, sagradili nekoliko škola, podržavali pučke škole i financirali školovanje mnoge djece a što je najvažnije, osnovali mnoge kršćanske zajednice koje redovito trebamo posjećivati i koje same, kao znak svog prihvaćanja evanđelja, od trave i gline, bez vanjske pomoći, sagrade prvu crkvu u svom selu.

Foto: Biskupija Krk

Kako osjećamo da nas Gospodin i dalje tamo treba, potrebna nam je suradnja dobrih ljudi za još neke projekte koji nam se nameću kao potreba u 2019. (i nadalje, do Božje volje).

Aktualni projekti i potrebe

1. Učenički dom – Nawinda. Misijska postaja Nawinda je centar za mnoga okolna udaljena sela. Tu se nalazi državna škola s više od 600 djece, a 80 posto te djece dolazi iz udaljenih sela i nemaju gdje stanovati dok idu u školu. To su uglavnom djeca osnovne škole (do 7. razreda) i gimnazije (do 12. razreda). Potrebno im je naći prikladan smještaj da im se omogući odgoj i uvjeti školovanja. Tu bismo gradili učenički dom za stotinjak djece, a ovaj projekt bi koštao oko 30,000 eura. Za sada imamo skroman dom za 40 djece i njih nastojimo hraniti dok su u školi. I za one u novom domu će, naravno, trebati hrana.

2. Proizvodnja hrane. Ova godina, 2019 se pokazuje kao godina gladi jer kiša nije pala u kišnoj sezoni pa je većina ljudi ostala bez berbe kukuruza koji je osnovna hrana. Tako se ove godine očekuje velika glad. Mi smo u misiji Njoko i u misiji Nawinda morali otkazati pastirski posjet biskupa i krizmu zato što ljudi ne mogu doći zbog gladi. Ova situacija nas potiče da iskoristimo potencijal mnogih rijeka u našoj misiji te napravimo sistem navodnjavanja za neka polja. Bilo bi dobro učiniti to na sva tri mjesta (sve tri postaje) što znači da nam trebaju tri irigacijska sistema, a svaki je oko 6000 eura za jedan hektar zemljišta.

3. Školarina. Sa 100-150 eura na godinu jedno dijete može doći do završnog razreda gimnazije čime mu se onda otvara mogućnost daljnjeg napredovanja. S 1000 eura na godinu, kroz tri godine, netko može završiti učiteljsku školu, bolničarsku školu ili neki zanat. Mi već imamo razvijen sistem školarina ili kumstava, ali još uvijek postoji mogućnost uključenja.

(Kontakt: s. Augustina Vukančić, Podstrana, Split (s.augustina2@gmail.com ili 099/514 0626)

4. Mlin za kukuruz. Za 3000 dolara može se kupiti mlin za kukuruz koji se onda donira nekom selu kako bi se olakšao život ženama tog sela da ne moraju svaki dan ručno mljeti kukuruz za potrebe svoje obitelji. Takvim mlinovima, koji se pokreću dizel motorom, smo već razveselili desetak sela.

5. Siromasi. Svugdje ima siromaha, onih koji ne uspijevaju prehraniti svoju obitelj zbog bolesti ili nekih drugih razumljivih razloga. Oni često u misiji gledaju svoj spas pa uvijek moramo imati u zalihi nešto hrane ili novaca za njih, a postoje pri župi i grupe koje se brinu za takve i upisuju ih na svoje liste pomoći.

6. Za potrebe misije. Obično se ne misli da misijski auto treba popravak, promjenu guma i naravno, gorivo da bi mogao normalno obavljati što je potrebno. Zato ono „za potrebe misije“ je vrlo praktična pomoć za rad misije.