Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) sa zabrinutošću prati duboku gospodarsku, socijalnu, moralnu i političku krizu u hrvatskom društvu, koje je već godinu dana zaokupljeno raspravama o spolnom odgoju, referendumu o braku, ćirilici, promjeni Ustava, Lex Perkoviću. Procjene mnogih analitičara i javnih djelatnika govore da je ova rasprava nametnuta od vladajuće politike, putem sebi sklonih medija i jednog dijela nevladinih udruga, pokušavajući skrenuti pažnju s gorućih gospodarskih i socijalnih pitanja raspravom o svjetonazorskim ili namjerno nametnutim političkim temama.

Stoga ne čudi kako hrvatsko društvo svakim danom prolazi kroz sve žešće polarizacije i radikalne političke podjele, uvjetno rečeno lijeve i desne. Zabrinjavajuć je način na koji se u te procese, nekritički i mimo profesionalnih kriterija, uključuje dobar dio medija i javnosti. Mediji, većim dijelom u službi vladajuće lijeve koalicije, brojni političari, kao i predstavnici pojedinih nevladinih udruga, gotovo da se natječu kako oblatiti građane koji su svjetonazorski ili politički opredjeljeni za neku drugu, u ovom slučaju konzervativnu opciju.

Konzervativni svjetonazor i konzervativne političke opcije u Hrvatskoj se idejno stigmatiziraju i kriminaliziraju do mjere da se počinje javljati strah od otvorenog i slobodnog iznošenja vlastitih stavova. Takva politička i društvena klima predstavlja ugrozu temeljnih ljudskih prava na javno iznošenje svjetonazorskih i političkih stavova.

Nosioci su ove ideološke harange, začete u prepoznatljivim političkim i interesnim grupama, kojima služe pojedini novinari, odnosno vlasnici medija, poznati inače po lakoći kojom su svojedobno u vrijeme komunističkog režima, olako baratali opasnim diskvalifikacijama, prozivajući svako slobodoljubivo razmišljanje – od demokratske ljevice do liberalnih i konzervativnih ideja – protivnim jugoslavenskoj komunističkoj doktrini i diktaturi.

Kako se približava referendum o braku, koji će se održati 1. prosinca, u hrvatskom medijskom prostoru na djelu je pravo natjecanje u borbi protiv zalaganja za poštivanje Ustava, ljudskih prava, demokracije i drugačijeg načina razmišljanja. Prepoznatljivi duh iz bivših vremena proširio se hrvatskim medijskim prostorom. Pravo zahuktavanje medijske harange prema hrvatskim građanima koji svoj životni svjetonazor temelje na kršćanskom nadahnuću i konzervativnom svjetonazorskom ili političkom opredjeljenju, počelo je programatskim tekstom Davora Butkovića u Jutarnjem listu (25. svibnja 2013.) pod naslovom „Nova konzervativna revolucija plamti Hrvatskom“, što neodoljivo podsjeća na termin „kontrarevolucija“, korišten u komunističkom vremenu sedamdesetih godina pa do samog kraja tog režima. Ova Butkovićeva mantra postala je u hrvatskom medijskom prostoru svakodnevna poštapalica za označavanje svih koji misle i djeluju iz konzervativnog političkog svjetonazora.

Nakon Butkovića objavljena je i „tjeralica“ autorice Slavica Lukić, (Jutarnji list, 8.lipnja 2013.) sa slikama dr. Vice Batarela, predstojnika Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije, prof.dr.sc. Dubravke Hrabar, voditeljice Katedre za obiteljsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, dr. sc. Vuke Brigljevića, fizičara angažirana na projektu u CERN-u, dr.sc. Stjepe Bartulice, povjerenika za vjerska pitanja u uredu Predsjednika republike, dr. Željke Markić, liječnice i novinarke, te Ladislava Iličića, glazbenika i violinista u Simfonijskom orkestru HRT-a. Neupitni po svojoj stručnosti i akademskom obrazovanju, oni su prokazani kao nositelji „neokonzervativne kontrarevolucije“ samo zbog svoga javnog katoličkog angažmana. Riječ je o staroj, prokušanoj matrici iz bivših vremena, lociranja unutarnjeg neprijatelja, u čemu su najagresivnija izdanja Europapress holdinga, u suvlasništvu njemačkog WAZ-a i Tportal.hr, u vlasništvu Hrvatskog Telekoma, odnosno Deutsche telekoma. Za njima ne zaostaju ni drugi mediji, među njima HRT, privatne televizije i pojedini portali.

Približavanjem referenduma o braku sve se radikalnije javlja vrijeđanje i ponižavanje pojedinaca opredijeljenih za opciju „za“, ali i prema 700 tisuća građana koji su potpisali peticiju za referendum o braku. Ta se inicijativa prokazuje kao „zločinački pothvat“ građanske inicijative „U ime obitelji“, koja je organizirala prikupljanje potpisa za promjenu ustavne definicije braka. Na sceni je sukob između necivilnog društva i njegovih ostataka iz komunističkog vremena i civilnog društva koje ne pristaje na ideologizaciju ljudskih prava. Necivilno društvo se prepoznaje etiketiranjem terminima kao što su klerikalizam, klerofašizam, zaostalost, zatucanost, nazadnjaštvo, katolički talibanizam. Ovakvim etiketiranjem nastoji se demonizirati pristaše referenduma i druge vjernike zbog njihova svjetonazora, kao i druge osobe konzervativnog opredjeljenja. Na meti su svi oni koji se opiru agresivnoj skupini medijskih autora, ali i odabranih pojedinaca iz javnog života koji su se stavili u službu harange sa svim obilježjima totalitarnog opredjeljenja. Dakako, valja naglasiti da su se u raspravi o referendumu protiv njega izjašnjavale i brojne osobe zrelim demokratskim i argumentiranim stajalištima. Nažalost, oni su bili i ostali u manjini.

Navest ćemo samo neke primjere pogroma protiv osoba koje sadašnji režim i njegove produžene medijske ruke progone do kriminalizacije.

(1) Studentskom kapelanu, u više je navrata prijećeno smrću (što policija istražuje). U Večernjem listu (26. listopada 2013.) objavljena je vijest da je sanacijski upravitelj SC-a Pejo Pavlović, pozvao „na ribanje“ studentskog kapelana don Damira Stojića, zamjerajući mu što je u terminu za vjeronauk u Studentskom domu „Stjepan Radić“ organizirao tribinu o referendumu. Stojić je u izjavi za VL dodao da je Pavloviću bilo neugodno te da je bilo očito da je nalog stigao „odozgo“. Prema provjerenim informacijama iz više izvora saznali sz da su gosp. Peju Pavlovića osobno zvali premijer Milanović i ministar Jovanović, o čemu bruji Studentski centar.

(2) Dr. sc. Dubravka Hrabar, neosporni autoritet za obiteljsko pravo, izložena je pravom linču na stranicama Jutarnjeg lista (21. rujna 2013.), tekstom Kristine Turčin kojim je doveden u pitanje njezin moralni i profesionalni lik. Njen najveći krimen je, citiramo: „Otvoreno vrlo konzervativna, bliska Katoličkoj crkvi, da po tom „ključu“ nastoji birati svoje suradnice, pa je njezina zamjenica dr. Aleksandra Korač Graovac članica komisije Hrvatske biskupske konferencije Justitia et pax.“.

(3) U Hrvatskom saboru zastupnik HNS-a Igor Kolman, koristeći grubi govor mržnje, nazvao je 700 tisuća potpisnika inicijative za referendum „prljavim pokretom“.

(4)Zastupnik SDP-a Nenad Stazić, inače potpredsjednik Sabora, interpretirajući falsificirani izvadak iz jednog intervjua Željke Markić jedne od vodećih osoba „zločinačke skupine“ povezao je inicijativu „U ime obitelji“ s fašizmom idući tako daleko da je na svom Facebooku napisao „Očekujem da ova Markićka i njezina udruga za obitelj zatraži da se uskoro zabrane jednoroditeljske obitelji. Djecu iz takvih obitelji pokupit će po kućama, strpati u kamione i odvesti u dom. A dom će osnovati u Jasenovcu.“ (koncentracijski logor u 2. svjetskom ratu).

(5) Vrhunac sramote za Republiku Hrvatsku – javno demonstriranje primitivizma i govora mržnje – je nastup zaposlenika EU parlamenta Nikše Spremića, akreditiranog asistenta SDP-ova zastupnika Olega Valjala. Dotični se gospodin obratio Međustranačkoj sjednici za obitelj u Strasbourgu i usporedio Željku Markić s nacističkim zločincem Adolfom Eichmannom. Tako je atmosfera u Hrvatskoj vezana uz referendum o braku postala dostupna i EU institucijama.

Hrvatski građani izaći će u nedjelju na referendum i glasovati u skladu sa svojim svjetonazorom i životnim opredjeljenjima. Nažalost, na ovaj referendum izaći ćemo bez demokratske debate kakvu recimo ima Švicarska gdje se upravo priprema referendum o braku.

Hrvatski mediji vodeći kampanju „protiv“ ne dajući odgovarajući protuprostor javnim osobama koji bi se izjasnili „za“, plasirajući plasirajući arogantne i uvredljive izjave onih koji su se opredjelili „protiv“ širili su u društvu atmosferu straha i ponižavali osobe s drugačijom opcijom. U političkoj filozofiji ove arogantne manjine možemo razaznati kao širitelje mržnje prema slobodi i demokraciji. Kako bismo zorno pokazali u kakvoj se atmosferi odvija „javna rasprava“ o referendumu, napomenut ćemo da su u Hrvatskoj, prema našim saznanjima, provedene brojne ankete o ishodu referenduma ali one nisu doprle u javnost. Čak je i Vlada iz sredstava poreznih obveznika financirala spot „Protiv“, ali je odustala od emitiranja shvativši u kojoj mjeri bi mogući negativni ishod mogao dovesti u pitanje njen daljnji demokratski izborni legitimitet.

HHO poziva građane RH, bez obzira na to hoće li će glasovati „za“ ili „protiv“, da odbace sve strahove, pritiske i nelagode, te da u skladu sa svojom savješću, ovom referendumu daju svoju osobnu demokratsku legitimaciju.