Danas se navršava 9 godina od smrti hrvatske misionarke i redovnice Službenica Milosrđa sestre Lukrecije Mamić koja je ubijena u napadu pljačkaša na samostan u misiji Kiremba u Burundiju.

Ubojstvo se dogodilo u večernjim satima kada su naoružani pljačkaši upali u samostan gdje su ubili s. Lukreciju, a oteli poglavaricu zajednice i jednog talijanskog volontera.

Sestra Lukrecija je u Burundi došla 2002. godine. Brinula je za pripadnike najizoliranijih i najzapuštenijih plemena. U centru za neishranjenu djecu brinula je za više od 1500 djece, te pomagala u bolnici. Okupljala je djevojke, učila ih za pastoralna zvanja, prenijela im znanje šivanja. Radila je i na pastoralnom planu, potičući obitelji na sudjelovanje u sakramentalnom životu i misnim slavljima. Između ostaloga vodila je biskupijsku bolnicu te centre za neishranjene i oboljele od AIDS-a

Među brojnim osobama na čije je živote s. Lukrecija utjecala jest i burundijski svećenik vlč. Deogracijas koji je bio bogoslov kad su Službenice Milosrđa došle u Kirembu. Vlč. Deogracijas poslao je sestrama Službenicama Milosrđa pisano svjedočanstvo života s. Lukrecije:

„S. Lukrecija Mamić je bila majka svima. Imao sam priliku osjetiti i doživjeti to u vlastitom životu. Da ste mogli vidjeti kako je voljela siromahe, one na rubu egzistencije i društva, ostavljene od svih. To svjedoče svi stanovnici Kirembe i šire okolice govoreći: ‘Bila je uistinu majka svima’. U Burundiju živi pleme po imenu Batua, koje je obespravljeno u svakom pogledu i nastoji preživljavati proizvodeći ručno zemljano posuđe. Ona, vidjevši njihove loše uvjete života, nastojala im je uz pomoć dobročinitelja, graditi kuće i opremiti ih barem s onim najnužnijim stvarima za život.“

„Slala je njihovu djecu u školu i plaćala školarinu za njih jer se nitko drugih u državi nije brinuo za njih. Željela je ih je osposobi za život dostojan čovjeka, stoga se brinula se za odgoj mladih, posebno onih koji  osjećaju duhovni poziv. Plod njezinog nastojanja i molitve jest prva Službenica Milosrđa Burunđanka s. Kasilde i postulantica u istoj Družbi Odete. Još su neke krenule istim putem, ali doživjevši šok brutalnim ubojstvom s. Lukrecije, nisu smogle snage, uzrokovane strahom, nastaviti hod u duhovnom zvanju, jer su nju uistinu doživljavale kao majku“, napisao je vlč. Deogracijas koji tvrdi da bi o životu ove velike hrvatske misionarke mogao napisati cijelu knjigu.

Osim u Burundiju s. Lukrecija vršila je misijsko poslanje i u Ekvadoru gdje je godine 1984. s dvije časne sestre Hrvatice otvorila misiju u Lacatungi i provela godine života brinući se za najteže bolesnike.

Sestra Lukrecija pokopana je 5. prosinca 2011. u Splitu, a misu zadušnicu i ukopne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Lukrecija je imala sestru koja je također članica Sestara Milosrđa, te brata koji je svećenik.