SLAVLJE U OTOČKOJ BISKUPIJI

FOTO U povijesnoj katedrali na Cresu zaređen novi svećenik za Krčku biskupiju

Vlč. Andrija Živković novi je svećenik jedne od najmanjih hrvatskih biskupija

Bitno.net

Tijekom svečanog misnog slavlja, na svetkovinu sv. Gaudencija, suzaštitnika Krčke biskupije, 1. lipnja, u nekadašnjoj katedrali Uznesenja B. D. Marije u Osoru, polaganjem ruku i posvetnom molitvom krčkog biskupa mons. Ivice Petanjka, đakon vlč. Andrija Živković iz Nerezina zaređen je za svećenika Krčke biskupije.

Misno slavlje koncelebrirao je biskup u miru mons. Valter Župan te tridesetak svećenika i redovnika, dok je vjernike u njega uveo bogoslov Zoran Maričević koji je ukratko i predstavio ređenika, objavljeno je na biskupijskim mrežnim stranicama.

Prvo čitanje pročitao je Josip Ivčić, psalam su otpjevale Gabriela Maglievaz i Nada Sokolić, drugo čitanje Zoran Maričević, a Evanđelje vlč. Ivica Katunar, župnik Baške. Pjevanje su animirali članovi župnih zborova Malog Lošinja i Nerezina, uz orguljašku pratnju Josipa Strčića.

Biskup Ivica održao je prigodnu homiliju:

„Naša biskupija danas slavi svetog Gaudencija, biskupa ove Crkve i osorske biskupije koji je živio i djelovao u ovoj biskupiji prije tisuću godina. Ako je i nakon tisuću godina uspomena na njega još uvijek živa onda je to znak kako svetost ne stari i kako ju svaka generacija koja dolazi pomlađuje, jer se na njoj nadahnjuje i pronalazi smisao i značenje za svoj život. To je zato jer se svaki kršćanski svetac ostvario i posvetio nasljedujući Isusa Krista i živeći po njegovom evanđelju koje je svevremensko, kao što je i on za sva vremena.

Sveti je Gaudencije bio svjestan da kao pastir svoje biskupije mora biti dosljedan Riječi Božjoj i mora braniti Isusova načela i evanđeoske vrednote i po cijenu progonstva, pa ako treba i života. Odlučnost u stavovima i jasnoća izbora pojedince stavljaju ispred drugih i postavljaju ih na istaknuta mjesta kako bi bili znak i svjetionik ostalima. Ako to čine iz viših, evanđeoskih pobuda, onda takve osobe postaju sveci. To jasno pokazuje da se nitko ne rađa kao svetac, nego stvarni i konkretni život stvara svece od onih koji se odlučno stave u službu evanđelja.

I jedanaestorica Isusovih učenika, kasnije apostola, bila su na početku daleko od svetosti. I u njima je bilo sumnji i kolebanja oko osobe Isusa Krista. Ali će ih misija koju im Isus povjerava učvrstiti u vjeri i poslanje koje dobivaju posvećivat će ih malo po malo. Dok budu drugima donosili Kristovo evanđelje i dok budu druge poučavali i svjedočili vjeri koja se u obraćenicima rađa i búdi u srcima onih kojima oni govore, to će i njih učvršćivati u vjeri i polako ih iznutra oblikovati sve dotle da se osjete toliko izgrađeni da će moći za Isusa Krista svjedočiti i onda kad taj navještaj bude nailazio na zapreke, na odbijanje, pa i otvoreno progonstvo.

Sve je to ostvarivo pod jednim uvjetom: na početku postaviti jasne ciljeve i uložiti dodatni napor kako bi se zacrtano ostvarilo, jer onaj koji uistinu želi biti Isusov učenik i želi ga vjerno nasljedovati, na samom početku svoga odabira mora znati što hoće od svoga života učiniti.“

Mladomisniku je biskup Ivica poručio: „Dragi Andrija! U svojoj Molbi za primanje u Red prezbitera, kažeš: ‘Nakon što sam proveo pripravničko vrijeme kroz molitvu i pastoral, svjesno i slobodno se odlučujem za svećenički poziv. Želim biti sveti, Božji svećenik, jer jedino takve Bog i Crkva trebaju. U svećeništvo ulazim bez ikakvih uvjeta, već jedino sa željom služiti Bogu i ljudima, te donositi rod ondje gdje me On postavi. Svjestan sam da je svećeništvo žrtva života ukoliko se živi po srcu Isusovu i Božjoj riječi.’ Dok si ovo pisao možda i nisi mislio, da si sav svoj budući život sažeo u ovih nekoliko rečenica, u kojima si najprije postavio jasan cilj: želim biti sveti, Božji svećenik. Zašto? Zato jer jedino takve Bog i Crkva trebaju. Znaš što hoćeš. Znadeš zašto to hoćeš. I znadeš kako se do toga dolazi: »Svjestan sam da je svećeništvo žrtva života ukoliko se živi po srcu Isusovu i Božjoj riječi.« Na to tvoje, Isus bi ti rekao samo jedno: »Idi, neka ti bude po riječi tvojoj!«“

Svoju propovijed Biskup je zaključio riječima: „Draga braćo i sestre! Mladi imaju velike ideale i spremni su za te ideale živjeti, a to su ideali koje bi poželio svatko od nas. Ako bude u nama spremnosti da svojim primjerom života i svojom molitvom podupremo ove ideale i ove visoko postavljene ciljeve, pomoći ćemo da se oni ostvaruju u drugima, ali će u isto vrijeme i nas posvećivati, jer će nas neprestano držati na putu Božjem, a to je put svetosti. Amen.“

Nakon homilije, na đakona, prostrtog pred oltarom, zazvan je zagovor Svih svetih. Litanije je otpjevao bogoslov Marko Mikić. Uslijedilo je polaganje ruku, prvo biskupa ordinarija Ivice, zatim biskupa u miru Valtera te potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenog svećenika u misno ruho, pomazivanje njegovih dlanova te predaja euharistijskih darova. Potom se novozaređeni svećenik pridružio biskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije.

Pozdravni govor izrekao je župnik Osora vlč. Ivan Katunar. U ime župe Nerezine i obitelji, biskupu i ređeniku čestitku je izrekla Sara Satalić, a u ime župe Osor dar je uručio Dario Kučić.

Vlč. Andrija zahvalio je Bogu koji ga je pozvao u ovu službu, svojim roditeljima i cijeloj obitelji koji su ga odgajali u vjeri i podupirali na putu prema svećeništvu. Zahvalio je biskupu Ivici i biskupu Valteru sa željom da bude na izgradnju mjesne i sveopće Crkve. Zahvalio je i svojim župnicima i svim svećenicima koji su ga približili oltaru i učinili da zavoli ovu službu i ustraje u svojoj odluci, te svima koji su pripremali i sudjelovali u ovom slavlju.

Na kraju misnog slavlja biskup Ivica prisjetio se svog prvog susreta s Andrijom. Također je zahvalio svima koji su sudjelovali i poduprijeli Andriju u njegovoj formaciji za svećeničku službu te svima koji su organizirali i uveličali ovo slavlje. Potaknuo je i ohrabrio mlade da otvorenog srca osluškuju Božju volju za svoj život i odlučno prihvate njegov poziv.

Kratka biografija novog svećenika

Andrija Živković je rođen 20. veljače 1996. godine u Rijeci od oca Elvisa i majke Lorne r. Zorović. Sakramente krštenja, pričesti i krizme primio je u župi Prikazanja Blažene Djevice Marije u Nerezinama. Osnovnu školu pohađao je od 1. do 4. razreda u u Nerezinama, a od 5. do 8. razreda u Malom Lošinju. Srednjoškolsko obrazovanje završio je također u Malom Lošinju i to ugostiteljsku školu, smjer hotelijersko – turistički tehničar. Godine 2015. postao je bogoslov Krčke biskupije i započeo filozofsko – teološki studij na Teologiji u Rijeci. Dana 29. studenog prošle godine zaređen je u Nerezinama za đakona, a kao đakon služio je u župi Sv. Ivana Krstitelja – Baška.