Baklje bačene na teren u St. Etienneu nisu samo “opržile travu” na tamošnjem stadionu, nego su doslovno zapalile hrvatsku javnost. I dok se na samom stadionu „požar“ brzo ugasio, požar u Hrvatskoj gori svom žestinom i prijeti nesagledivim posljedicama. Nakon očajničkog huliganskog čina sve vrvi od mržnje: s jedne strane od likovanja i zluradosti, a s druge strane od pozivanja na odmazdu i javni linč bez puštanja institucijama da odrade ono za što su nadležne.

Doslovno tisuće Hrvata, koji se uopće ne poznaju, upućuju grozne prijetnje prepune mržnje jedni drugima na društvenim mrežama, prekidaju se stara prijateljstva, i ona virtualna na internetu i ona stvarna, optužuje se i s mržnjom proziva sve i svakoga za svašta. Baklje bačene u Francuskoj mogu biti povod, trenutni okidač da Hrvatska plane poput buktinje, ali sigurno nisu dubinski razlog. Barut koji je tim okidačem planuo i eksplodirao je pripremljen već davno prije i kontinuirano gomilan već godinama.

Negativni naboj i atmosfera nisu nam nepoznati. Mržnja je počesto puta pokretač gotovo svih naših mehanizama. Na birališta idemo ne zbog toga da izaberemo dobre i poštene, nego da ne pobijede “komunjare” ili “hadezenjare”, navijati za Hajduk poistovjećuje se s mržnjom prema purgerima, navijati za Dinamo s mržnjom prema tovarima, Hercegovci su nam ovakvi, Istrani onakvi, ne možemo smisliti Zagorce, Dalmatince, vlaje, bodule, fetive, Srbe, Cigane i sve one druge i drugačije. Za sve su nam drugi krivi i da nije njih bilo bi nam super.

Ako nam se ne sviđa ono što netko drugi kaže, uopće se ne trudimo razmisliti je li to što je rekao barem dijelom argumentirano, nego ga iste sekunde etiketiramo kao komunjaru, ustašu, katotalibana, antifu, ognjištara, orjunaša, ljevičara, desničara… i odmah nam je lakše, oslobođeni smo ljudskosti i odgovornog promišljanja. I sada je ta velika užarena i zapaljiva smjesa političke, ideološke i svake druge podijeljenosti i mržnje, koja posljednjih desetljeća vlada i gomila se u našem narodu, dobila svoj okidač u bakljama u Francuskoj te se dogodila opća eksplozija bijesa i mržnje na krivce i/ili uzročnike – tj. one druge.

Kako se radi o reprezentaciji s kojom se ovih par tjedana svi identificiraju (dok traje prvenstvo i dok nam ide dobro) atmosfera bijesa i linča zahvatila je cijelu naciju. U tome nažalost vrlo aktivno svojim huškačkim i ostrašćenim člancima sudjeluju i lijevi i desni mediji, a ni dio političara ne suočava se hladne glave sa stvarnim problemom, njegovim uzrocima i posljedicama, nego zauzima pozicije za predizbornu kampanju.

U opasnosti smo tako da se kao nacija potpuno sunovratimo u ponor trajne i duboke podijeljenosti, mržnje i negativizma. Nakon zajednički izvojevane nacionalne samostalnosti i slobode, nijedna vlast, nažalost, nije uspjela iznjedriti, artikulirati i uobličiti nove ključne nacionalne vrijednosti i interese koji bi nam bili poveznica, u koje bi uložili svoju energiju, ljubav i nacionalni zanos i koji ne bi bili dovedeni u pitanje promjenom političke vlasti. Tako su zavladale stare i nove optužbe i etikete, stalne podjele, mržnja sa svih strana.

Stoga je ključno pitanje za hrvatsku budućnost koja će paradigma vladati hrvatskim srcima i hrvatskom javnošću. Paradigma podjela, mržnje i sebičnih interesa ili paradigma zajedništva, ljubavi i požrtvovnosti. Samo od toga ovisi hoćemo li uspjeti riješiti nagomilane probleme i otkloniti trulež iz političkih stranaka, nogometnog saveza, navijačkih skupina i iz javnog života.

Odgovornost je ne samo na političarima i javnim djelatnicima nego i na svima nama: svi smo pozvani paziti kakve nam se misli i osjećaji roje u srcu, što unosimo u javni prostor i dopuštamo li da našim riječima i djelima zagospodari mržnja i netrpeljivost koja je u stanju izobličiti i pravedna nastojanja te ih sunovratiti u ponor negativnosti.

I uloga i odgovornost Katoličke Crkve i njezinih pastira na ovom području je ogromna. Njihovo autentično kršćansko djelovanje sigurno bi moglo smanjiti podjele, spriječiti širenje mržnje i biti u službi stvaranja jedinstva utemeljena na istinskim vrijednostima.

I na koncu, svima nama bi bilo izuzetno drago da Hrvatska reprezentacija uspije na ovom Europskom prvenstvu i da dogura što dalje. To je svakako važno i bio bi to nesumnjivo ujedinjujući element, ali nogomet je ipak najvažnija SPOREDNA stvar na svijetu. Stoga je konačni rezultat hrvatske reprezentacije svakako manje važan od toga da se kao narod pročistimo od mržnje i besmislenih podjela i uspijemo pronaći novu i ujedinjujuću pozitivnu nacionalnu paradigmu, puno trajniju od nogometnog (ne)uspjeha.

Petar Balta | Bitno.net