Usluge koje će se pružati u Cjelodnevnom boravku su briga o zdravlju, njega (samo za korisnike kojima je potrebna pomoć u samozbrinjavanju), fizikalna terapija, aktivno provođenje vremena i radne aktivnosti, nutritivna skrb, socijalna skrb. Da bi se ovakve usluge mogle provoditi, osiguran je tim djelatnika: medicinska sestra, njegovateljica, pomoćno osoblje u kuhinji, fizioterapeut, socijalni radnik te tehničko osoblje: spremačica i kućni majstor.

Dom za osobe s demencijom nalazi se u Rijeci na adresi Bulevar oslobođenja 12. Osnivač Doma je Caritas Riječke nadbiskupije, a vlasnik zgrade Riječka nadbiskupija. Budući korisnici prije dolaska u Cjelodnevni boravak moraju podnijeti zahtjev Zavodu za socijalnu skrb koji će im pružiti sve upute o prikupljanju potrebne dokumentacije (osobna dokumentacija, medicinska dokumentacija, visina prihoda…). Plaćanje usluge ovisi o materijalnim prilikama u obitelji korisnika i obveznika uzdržavanja. Nakon što Zavod sve dokumentaciju prikupi i analizira, izdaje uputnicu Domu za osobe s demencijom za smještaj u Cjelodnevni boravak.

Riječka nadbiskupija je do sada uložila značajna financijska sredstva za izgradnju te opremanje velikog dijela ustanove. U sufinanciranju uz Riječku nadbiskupiju sudjeluju: Hrvatski Caritas, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Primorsko-Goranska županija, Grad Rijeka i Grad Opatija, a dio donacija pristigao je i od Američke biskupske konferencije.

S obzirom da demencija predstavlja jedan od vodećih javnozdravstvenih problema, Riječka nadbiskupija je zbog veličine problema skrbi za osobe s demencijom pokrenula projekt Doma za osobe s demencijom kako bi omogućila uključenje oboljele osobe s demencijom u društvo. Sve to čini i kako bi pomogla i olakšala članovima njihovih obitelji, osobito u uravnoteženju njihovog poslovnog i obiteljskog života. Riječ je o prvoj fazi projekta s ciljem ostvarenja i druge faze koja bi bila otvaranje stacionarnog smještaja. Njome bi druga i treća etaža ustanove služile stacionarnoj skrbi za 18 korisnika u srednjoj i teškoj fazi bolesti. Uz prethodno navedeno, planirano je opremanje Snoezelen senzorne sobe u Domu te bi se usluga njenog korištenja ponudila ne samo samim korisnicima Doma za osobe s demencijom, nego i lokalnoj zajednici. Nadalje, s obzirom na tešku i zahtjevnu kliničku sliku oboljelih od demencije, poteškoće se očituju i kod članova njihovih obitelji te su one u riziku od razvoja emocionalnog i fizičkog sindroma izgaranja. Stoga bi se u sklopu djelatnosti provodilo i savjetovalište koje bi sudjelovalo u informiranju i savjetovanju oboljelih korisnika te njihovih obitelji.