Rat u Pojasu Gaze dosegnuo je tisućiti dan od napada koji je Hamas pokrenuo protiv Izraela 7. listopada 2023. – sukoba koji, unatoč primirju potpisanome u listopadu 2025., i dalje ostavlja dubok trag na civilnome stanovništvu. Obraćajući se iz jedine katoličke župe u toj enklavi, otac Gabriel Romanelli uputio je novi apel međunarodnoj zajednici da ne ostane ravnodušna na patnju stanovnika Gaze, osobito djece.

U izjavama koje su objavile Organizacija „Pomoć Crkvi u nevolji“ (ACN) i „Vatican News“, župnik Župe Svete obitelji ističe kako je „svijet okrenuo leđa milijunu djece u Pojasu Gaze ne intervenirajući kako bi zaustavio pokolje i sakaćenja“. Za ovoga argentinskog svećenika obljetnica tih tisuću dana rata trebala bi poslužiti kao prilika za oživljavanje diplomatskih napora i rad na „pravednu miru“ utemeljenome na dostojanstvu svakoga ljudskog bića, bez obzira na vjeru, nacionalnost ili društveni položaj.

I kršćanska zajednica plaća visoku cijenu

Iako kršćani čine malu manjinu u Pojasu Gaze, rat je teško pogodio i tu zajednicu. Prije izbijanja sukoba u Gazi je živjelo 1017 kršćana – katolika i pravoslavaca. Od tada ih je šezdeset izgubilo život, što čini otprilike 6 % kršćanskoga stanovništva te enklave. Kako objašnjava Romanelli, 23 smrtna slučaja bila su izravna posljedica bombardiranja ili vatre izraelskih snajperista. Ostali su nastupili zbog nedostupnosti medicinske skrbi uzrokovane kolapsom zdravstvenoga sustava u Gazi. U međuvremenu, Župa Svete obitelji i dalje pruža utočište stotinama raseljenih osoba nudeći im jedno od rijetkih mjesta gdje mogu pronaći materijalnu pomoć, duhovnu potporu i barem minimalnu razinu sigurnosti.

Humanitarna kriza koja se neprestano pogoršava

Situacija za cjelokupno stanovništvo i dalje se pogoršava. Prema procjenama Organizacije ACN, od početka rata poginulo je više od 20 000 djece, dok ih otprilike 245 000 pati od pothranjenosti ili je u opasnosti od nje. Nadalje, oko 800 000 ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Stvarni broj poginulih mogao bi biti i veći jer je broj ljudi koji se još uvijek nalaze pod ruševinama uništenih zgrada nepoznat. Nedostatak električne energije, pitke vode i goriva otežava svakodnevno preživljavanje. Za nabavu obične posude vode potrebno je čekati satima, dok milijuni ljudi žive u improviziranim kampovima na lokacijama bez osnovnih sanitarnih uvjeta. „Oni koji žive u šatorima nemaju ništa; tlo je pjeskovito i natopljeno otpadnim vodama“, kaže Romanelli, opisujući životne uvjete velikoga dijela raseljenoga stanovništva.

Pizzaballa: „Ondje su gradovi koji više ne postoje“

Nakon nedavnoga posjeta Pojasu Gaze kardinal Pierbattista Pizzaballa, jeruzalemski latinski patrijarh, iznio je sumornu sliku stanja na tome području. Objasnio je da su gradovi poput Rafe gotovo potpuno uništeni, a stanovništvo je prisiljeno kretati se ulicama koje su se pretvorile u prolaze okružene otpadnim vodama. Patrijarh je također upozorio na pogoršanje sanitarnih uvjeta navodeći pojavu kožnih i gastrointestinalnih bolesti koje najviše pogađaju djecu, kao i na najezdu štakora u kampovima za raseljene osobe. Situaciju dodatno otežava problem dopreme prijeko potrebnih potrepština. Iako je uvoz hrane posljednjih tjedana blago porastao, i dalje su na snazi ​​ograničenja za brojne proizvode klasificirane kao roba „dvostruke namjene“. Kako je objasnio Pizzaballa, među njima su i osnovne potrepštine poput školskih klupa, bilježnica, olovaka i prozorskoga stakla.

Crkva održava nadu živom

Uz pružanje humanitarne pomoći, Crkva naglašava kako će obnova Gaze zahtijevati i duboko suočavanje s psihološkom patnjom nakupljenom tijekom gotovo tri godine rata. Medicinsko osoblje i crkveni poglavari upozoravaju da je tisućama majki i djece potrebna specijalizirana potpora kako bi prevladali traumu uzrokovanu sukobom. Unatoč razaranjima, Romanelli ističe da kršćanska zajednica nastavlja moliti za one koji su ostali u Pojasu Gaze i pružati im potporu. Njegova poruka povodom tisućitoga dana rata ujedno je i poziv da se ne prepustimo nasilju.

Kardinal Pizzaballa slaže se da trajni mir neće ovisiti isključivo o prekidu vojnih operacija. Prema njegovu mišljenju, potrebno je nadići godine diskursa obilježenoga isključivanjem i sukobima te obnoviti kulturu uzajamnoga priznavanja koja omogućuje istinsko pomirenje.