Propovijed nadbiskupa Barišića: Potrebna je škola vrjednota, a ne ideologija

Liturgijska čitanja: Mih 5,1-4a; Rim 8,28-30; Mt 1,1-16.18-23

1. Na našim povijesnim izvorima, na Gospinu otoku u Solinu, naša se hrvatska povijest preporodila i trajno otvorila onoj od koje se rodio Isus koji se zove Krist (Mt 1,16). Naše rodoslovlje duboko je povezano s Majkom Isusovom i majkom našom, o čemu svjedoči i prva najstarija crkva u Hrvata ovdje posvećena Gospi. Majka život znači, život koji ona ne samo rađa, već ga s ljubavlju prati i odgaja. Blažena Djevica Marija imala je osobitu milost da bude roditeljica i odgojiteljica Sina Božjega, Života koji je došao da mi život imamo. Uz nju, u njenom domu Isus je rastao „u mudrosti, dobi i milosti, kod Boga i ljudi” (Lk 2,52).

2. Braćo i sestre, uz blagdan Male Gospe započinje nova školska i vjeronaučna, obrazovna i odgojna godina koja povezuje: učenike, nastavnike, roditelje, ravnatelje, katehete, župnike, sve znanstvenike i kulturne djelatnike, kao i medije, politiku i gospodarstvo. Uključuje i povezuje čitavu našu društvenu zajednicu. Odgoj je komunikacija. Svi smo na svoj način odgojitelji. Svi nešto govorimo, objašnjavamo, kritiziramo, tumačimo, prokazujemo, dokazujemo. No ipak nezamjenjiva je uloga odgojitelja s pozivom koji s informacijama i obrazovanjem svjedoče i rađaju život. Zato je jedinstven poziv oca, majke, učitelja, katehete, svećenika. Učitelji i odgojitelji životnog pristupa s ljubavlju prihvaćaju svoju djecu i učenike. Štoviše žrtvuju se za njih uvodeći ih svojom zauzetošću u logiku ustrajnosti i kulturu žrtve. Mnogi danas govore o mladima i pokušavaju govoriti mladima. Čini se da ih mladi čuju, ali ne razumiju. Razumiju samo učitelje-svjedoke. Ovu istinu, sjećamo se, izrekao je bl. Ivan Pavao II. 1998. mladima i njihovim vjeroučiteljima i odgojiteljima upravo ovdje na Gospinom otoku u Solinu: „Dragi nastavnici i profesori, povjerena vam je divna služba odgoja mladeži, postajući za njih uzori i vođe. Poznato vam je da svaki odgojni nacrt da bi mogao postignuti svoju vlastitu svrhu, mora biti bogat duhovnim, ljudskim i kulturnim vrijednostima. … Škola se ne može ograničiti samo na to da mladeži pruža osnovne spoznaje raznih grana stečenoga znanja, nego ih mora također upućivati pravim putem kojim valja ići u traženju smisla života. Ulaganje u odgoj novih naraštaja znači ulaganje u budućnosti Crkve i nacije. … Mladeži je potrebno svjedočanstvo ljubavi, koja se zna žrtvovati, i strpljivosti, koja zna čekati s pouzdanjem.” Još nam u ušima odzvanjaju prijateljske riječi koje je Ivan Pavao uputio našoj razdraganoj mladeži: „Dopustite da vas zahvati Isus Krist kako biste mogli postati nositelji glavne uloge velike i divne pustolovine, ispletene ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Budućnost je u vašim rukama: vaša budućnost, ali i budućnost Crkve i vaše Domovine. … Odlučnu ulogu ima izbor pravih, a ne prividnih vrijednosti. … Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja. Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko.”

3. Mudre su ovo i proročke riječi života: „Mladeži je potrebno svjedočanstvo ljubavi, koja se zna žrtvovati, i strpljivosti, koja zna čekati s pouzdanjem. … Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko.” Digitalna i konsumistička generacija ne prihvaća žrtvu niti užurbani mentalitet ne razumije postojanost i ustrajnost. Sve se želi odmah bez napora i truda. Odgoj sve teže pada roditeljima, odgojiteljima, pa i samoj djeci i mladima. Često se danas s pravom govori o dijalogu, toleranciji, slobodi, pluralizmu, a nisu li riječi radna navika, ustrajnost, požrtvovnost postale tuđice? A što se postiglo bez žrtve, truda, napora, ustrajnosti? Sva velika i značajna ostvarenja nose taj pečat. Zar je bila moguća naša sloboda i neovisnost bez žrtve tolikih branitelja, a osobito onih koji su darovali svoj život? Žrtva za našu slobodu i neovisnost Hrvatske uvijek treba ostati nešto najuzvišenije i sveto. Zar nije čitava naša povijest „za krst časni i slobodu zlatnu” obilježena žrtvom? Kako mudrost, blagoslov i životvornost žrtve, radne navike, marljivosti, truda, ustrajnosti svjedočiti i prenijeti novim naraštajima? Nisu li nas oni pročitali i već ušli u mentalitet egoizma, neodgovornosti, veza i snalaženja? Nije li potreban prije svega odgoj samih odgojitelja? Samo učitelji-svjedoci mogu biti razumljivi mladima. Samo obnovljena duha moći ćemo motivirati, oduševiti, obrazovati i odgajati na svim razinama, vjerskoj, obiteljskoj, školskoj, društvenoj, odgajati za poštene i odgovorne građane kojima će biti strane veze i snalaženje, koverte i politička podobnost. Doista, samo ljubav, ljubav koja se rađa iz žrtve, sposobna je odgajati i mijenjati, inače sve ostaje samo na razini prolazne informacije. Antonio Gaudi, poznati graditelj katedrale u Barceloni koja odiše ljepotom premda je nedovršena, i sam je ponekada znao skupljati milodare za njenu izgradnju. Obraćajući se tako jednom gospodinu reče: „Žrtvuj nešto za ovo djelo!” – „Rado”, odgovori dotični, „to mi ne predstavlja nikakvu žrtvu!”. Gaudi mu odvrati: „Učini da ti to bude žrtva. Povećaj iznos sve dok ti ne bude žrtva. Ljubav koja ne poznaje žrtvu nije prava ljubav već reklama sebeljublja!”.

4. Draga braćo i sestre, vrhunac žrtve ljubavi, katedra ljubavi, jest nedjeljno okupljanje oko euharistijskog stola, slavlje ljubavi Kristova križa, smrti i uskrsnuća. Bog nam svjedoči žrtvom križa kakvom nas ljubavlju ljubi. Ova neizmjerna božanska žrtva odgajala je naraštaje vjernika, očeva, majki, odgojitelja, učitelja. Odgaja u svojoj trajnoj školi ljubavi i nas odgojitelje i odgajanike, učitelje i učenike. Ako želimo rasti u ljudskosti i vjeri, kršćanin ne smije izostati iz ove škole ljubavi i zaboraviti njezin izvor i odgojitelja Isusa Krista. Za odgoj i obrazovanje i te kako su važni i drugi produženi stolovi ove božanske žrtve ljubavi: prije svega obiteljski stol svakodnevnog razgovora, zajedništva, pažnje, povjerenja, ohrabrenja, prihvaćanja, molitve. Za rast i odgoj naše mladeži nezaobilazan je stol školskih učionica za kojim se predstavljaju našim učenicima, licem i životom, toliki učitelji, nastavnici, profesori. Svi će oni biti uspješniji, ako učenicima ne samo govore što trebaju učiti, već i svjedoče zašto učiti i ponašati se ljudski. Važnu ulogu u odgoju imaju i mediji. S ovog svojevrsnog stola informiraju i odgajaju nas ekrani televizora, računala, interneta. S novim tehničkim mogućnostima ubacuju nas u svoje mreže i nude nam svoje ponude. Za cjelovit i skladan odgoj mladih nužno je da mediji nadiđu logiku profita i senzacije, već radi dobra osobe, obitelji i budućnosti našega društva svoje programe usklade s vrjednotama drugih odgojnih stolova.

5. Dakako, cjelovit odgoj uključuje sve ove stolove: Crkvu, obitelj, školu, medije, uključuje skladnost tijela, duše i duha. Potrebna je škola vrjednota, a ne ideologija. No, da bi se to u našem društvu ostvarilo, potrebno je poštivajući sve različitosti, nadići ideološke predrasude, kako one prošle tako i mladice iz njihova panja: one koje su htjele svoju pravdu bez slobode kao i ove koje žele slobodu bez istine i odgovornosti. Relativizam, odgoj bez vrjednota, niti odgaja niti otvara put sreće. A čovjek teži za srećom. Živimo u tehničko-znanstvenom svijetu koji traži obrazovnu izvrsnost, ubrzava ritam života i uvećava naše mogućnosti. Tehnika je sve bolja, a što je s čovjekom? „Ljudi se zavaravaju da mogu ostvariti sustav tako savršen u kojem oni ne će trebati biti bolji.” (Eliot) Čovjek je pozvan razvijati i koristiti tehničko-znanstvena dostignuća. Ali nužno je da čovjek raste u izvrsnosti, ljudskosti – svetosti. Čovjek bez vrjednota, bez moralne i duhovne dimenzije nije cjelovit. Georges Bernanos primjećuje da nažalost ima ljudi koji se rađaju, žive i umiru bezdušni, da nikada nisu zaživjeli sa svojom dušom. Čovjek kad izgubi dušu, svodi se na biologiju. Međutim naše srce čezne za velikim stvarima. Možemo težiti i za lažnim ali istinito je ono: „Stvorio si nas, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.” U našoj kulturi, mentalitetu kao da sve ovisi o ekonomiji i tržištu, investicijama i profitu. Djelomična je to istina ali ne potpuna. Ne živi čovjek samo o kruhu. Mit da se sreća i život temelje na količini stvari, ne odgaja, već zavodi i hrani ljudsku pohlepu, sebičnost, egoizam i karijerizam.

6. Mogli bismo se zapitati ne proziva li i gospodarska kriza sve nas odgojitelje? Koje vrjednote prihvaćamo, živimo i svjedočimo mladima? Nisu li materijalna dobra otklonila etičnu i duhovnu pismenost iz naših odnosa, ugrozila obitelj, tu zlatnu nit, prvu i zadnju crtu obrane života? Nismo li prihvatili relativizam bez otpora i učinili odgoj nemogućim, a isto tako obezvrijedili identitet i našu povijest? Imamo li mudrosti i uvjerljivosti reći istinu mladima da je svijet postojao i prije nas i njih? Imamo li poštenja priznati i posvjedočiti im da će svijet postojati i poslije nas? Zaboravljajući i omalovažavajući našu povijest, pa i najnoviju u koju su ugrađene žrtve života, ne niječemo li svoj identitet? Znamo li reći mladima tko smo i tko su oni? Brisanjem identiteta i zaboravom naše povijesti ne nalikujemo li najgorim đacima? A sa zaduženjima i kreditima trošeći i uzimajući od budućih naraštaja, ne ponašamo li se kao najgori starci – „poslije nas potop”? Čini se da nisu problem mladi, već smo u pitanju ponajprije mi odrasli. Živimo u mentalitetu dugova i prezaduženosti koji nas guši i oduzima zadovoljstvo i radost života. Previše je dugova i zaduženosti, i osobnih i društvenih. Odavno je ljudskost u minusu. Nije dobro radi sebičnosti dugovima opteretiti i osiromašiti budućnost i život svoje djece. Ali ima jedan dug, sveti dug, u koji bi kao roditelji i odgojitelji trebali svi duboko ući. Njega nam nudi sv. Pavao riječima: Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite (Rim 13,8 ). Oslobodimo se drugih dugova, a iz duga ljubavi ne izađimo nikada!

7. Poštovana braćo i sestre, pred nama odgojiteljima je velika i odgovorna zadaća cjelovita odgoja u istini. Za nas kršćane Istina jest Isus Krist – božanska Ljubav koja se rađa iz žrtve sebedarja. Njega nam je divno posvjedočio pisac Dostojevski, koji se pojavljuje na ispitu državne mature: „I kad bi me netko uspio uvjeriti da je Krist van istine, ja bih i dalje radije ostao uz Krista, nego uz tu istinu.” Ako zaniječimo Boga, a čovjeka proglasimo „mjerilom svega”, čovjek je gubitnik.
Ova godina ima posebni odgojiteljski naglasak. Petar naših dana, papa Benedikt XVI. svojim Apostolskim pismom Vrata vjere najavio je Godinu vjere, vrijeme odgoja za novu evangelizaciju kako bismo ponovno otkrili radost i ljepotu vjere i s novim oduševljenjem živjeli i naviještali je svojoj djeci i mladima. Ovdje u Solinu, na Gospinu otoku vrata su povijesnog ulaska našega naroda u krilo Katoličke Crkve. Majka Crkva, učiteljica i navjestiteljica Radosne vijesti, odgajala je i pratile generacije našeg hrvatskog rodoslovlja. Toliki su iz ljubavi „za krst časni i slobodu zlatnu” dali svoje živote. Svi znani i neznani svjedoci-mučenici, naši su odgojitelji u bogoljublju, čovjekoljublju i domoljublju. Zadužili su nas jedinim trajnim dugom: žrtvom ljubavi. U istom duhu i mi želimo živjeti i odgajati naše naraštaje skladno povezujući spomenute važne odgojne stolove u našem društvu, na dobro osobe, svih nas i naše budućnosti.

8. Mala Gospe, roditeljice i odgojiteljice Riječi Božje koja si odgajala ljubavlju i sebedarjem, tebe, Majko, molimo za sve naše roditelje i odgojitelje, učitelje i učenike. Isusova i naša Majko, blagoslovi sve naše učitelje i učenike: neka učitelji budu učitelji-svjedoci da ih mladi mognu razumjeti i rasti snagom njihove svjedočke vjere i požrtvovne ljubavi.
Gospe naša od Otoka, ohrabri sve odgojitelje da mlade ne ispunjaju samo informacijama i znanjem, već mudrošću i životom. Pomozi da naši mladi ne postanu posude, već budu svijeće koje svijetle. Učini da njihova izvrsnost i ljudskost, vjera i život, požrtvovnost i ljubav trajno osvjetljava put budućnosti naše Crkve i Domovine. Amen.