U ime 7.700 čitatelja portala www.zdravstveniodgoj.com koji nam se svakodnevno javljaju, upućujemo apel hrvatskim političarima, znanstvenicima, pedagoškim djelatnicima, roditeljima i svim građanima RH da se na svim razinama oštro suprostave izvođenju onog dijela programa Zdravstvenog odgoja koji se tiče spolnosti, jer se njime promovira relativistički stav prema pornografiji, promiskuitetu, prostituciji i pedofiliji čime obiluje literatura na kojoj je program temeljen. Osim toga, program je uveden ishitreno, nepromišljeno, ne poštujući proceduru, ne poštujući pravila pedagoške struke, dječje psihologije niti mišljenje roditelja.
Kompletan tekst apela pročitajte u nastavku.

Poštovani,

u ime 7.700 čitatelja portala www.zdravstveniodgoj.com koji nam se svakodnevno javljaju glede 4. modula Kurikuluma zdravstvenog odgoja upućujemo apel hrvatskim političarima, znanstvenicima, pedagoškim djelatnicima, roditeljima i svim građanima RH.

Uvod

Većina građana je već upoznata s problematikom Zdravstvenog odgoja koji se od ove godine primjenjuje u osnovnim i srednjim školama RH. Ponovimo samo neke činjenice: Zdravstveni odgoj najavljen je 28. kolovoza 2012., 3 dana prije početka nastave, u trenutku kada još nije poznat njegov sadržaj. Skoro mjesec dana nakon početka nastave, konačno je i objavljen sadržaj, ali u obliku kurikuluma (kratke natuknice o sadržaju i ishodima učenja). Zbog nedostatnih osnovnih nastavnih pomagala (priručnika i radnih materijala), kao sastavni dio Kurikuluma naveden je popis preporučene literature od 50 naslova, od čega se 16 naslova odnosi na 4., sporni modul pod nazivom “Spolno/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje” ili kolokvijalno “spolni odgoj”. Činjenica je da se svi slažu kako je zdravstveni odgoj potreban, međutim nesuglasice su nastale upravo sa 4. modulom kojega autori namjerno nisu prozvali “Spolni odgoj” kako bi se prikrila njegova odgojna komponenta. Međutim, većina roditelja upravo želi da zdravstveni odgoj osim obrazovne ima i odgojnu komponentu, ali da ta odgojna komponenta bude u skladu sa njihovnim moralnim svjetonazorom.

Tužba zbog proceduralne greške

Zbog nepoštivanja procedura i zakona prilikom donošenja odluke i provedbi Zdravstvenog odgoja u školama, Obiteljska stranka je 3. prosinca podnjela Prigovor MZOS-u u kojem ističu da je sporno više pitanja poštivanja procedura i zakona. Također smatraju da je Odluka od 28. kolovoza 2012. ništavna te da je, osim sadržaja Kurikuluma zdravstvenoga odgoja, koji je protivan osnovnim ljudskim pravima roditelja i djece zagarantiranim Ustavom RH, sporna i valjanost same Odluke kojom je Kurikulum nametnut školama. O tome smo opširno pisali na našim stranicama. Međutim, osim proceduralnih propusta, još veći problemi proizlaze iz samog sadržaja Kurikuluma i prateće literature.

Značaj preporučene literature

Autori Kurikuluma, predstavnici MZOS i AZOO-a stalno ističu kako je 4. modul Kurikuluma, pod nazivom “Spolno/rodna ravnopravnost i odgovorno splno ponašanje” utemeljen na znanstvenim činjenicama i istraživanjima. Logično je za pretpostaviti da su te činjenice na koje se autori pozivaju, sadržane u literaturi koja je popisana kao sastavni dio Kurikuluma i da je Kurikulum u stvari sažetak informacija upravo te literature – ukupno 50 naslova od kojih se 16 naslova tiču 4. modula. Zašto ovo ističimo? Zato jer je izuzetno važno nedvojbeno utvrditi na kojim je to znanstvenim osnovama temeljen sadržaj Kurikuluma i da li je 16 spomenutih naslova zaista njegov znanstveni temelj ili ne. Ukoliko to nije znanstveni temelj, onda ostaje otvoreno pitanje koje su to znanstvene činjenice na kojima se temelji Kurikulum i zašto one nisu u njemu istaknute? Ukoliko je to samo “preporučena literatura”, postavlja se pitanje zašto je upravo ta literatura preporučena i po kojem kriteriju je odabrana jer ne zastupa svjetonazor većine roditelja? U svakom slučaju, logično je i jedino moguće pretpostaviti da navedenih 16 naslova predstavljaju slobodan odabir autora Kurikuluma i izražava njihov moralni svjetonazor i znanstveni korpus na kojem se Kurikulum temelji, a kojega bi se svaki učitelj trebao pridržavati prilikom izvođenja nastave Zdravstvenog odgoja.

Sumnja na kazneno djelo upoznavanje djece s pornografijom

Javnost smo već upoznali sa sadržajima prvog naslova preporučene literature, knjige “O užitku” koja ističe pornografiju kao didaktičko sredstvo, dok se u Kurikulumu u ishodima učenja niti jednom rječju ne spominje njena štetnost. Slijedom toga, dade se zaključiti kako bi učitelji trebali preporučivati pornografske sadržaje kao didaktičko sredstvo uz jedinu napomenu da spolno/rodne uloge u pornografskim sadržajima nisu realno prikazane. U istoj knjizi afirmativno se govori i o prostituciji o čemu smo upozoravali na našim stranicama, a o svemu smo izvjestili i Javnu pravobraniteljicu za djecu, gđu. Milu Jelavić.

Upućivanje na pedofiliju

Osim navedenih, spornih sadržaja u literaturi ima još podosta. Npr. u priručniku “Spol i rod pod povećalom”, na stranicama 139. i 140. opisuju se pedofilski odnosi kao “kulturalni fenomen”. U odlomku doslovno stoji kako ne možemo takva “…seksualna ponašanja kvalificirati kao dobra ili loša.” i da “…ne možemo ignorirati činjenicu da živimo u multikulturalnom okruženju gdje svaka kultura može dati značajan doprinos razmatranju i proučavanju seksualnosti.” Nadamo se da nam je svima jasno kako živimo u civiliziranom društvu u kojem su prostitucija i pedofilija civilizacijski neprihvatljive pojave i da ih na takav način treba jasno okarakterizirati, pogotovo u nastavnim sadržajima za djecu.

Ima li još?

Udruge roditelja i prosvjetnih djelatnika s kojima smo u kontaktu, pronašle su još puno ovakvih, civiliziranom društvu i zakonima RH, potpuno neprihvatljivih sadržaja. Stoga postavljamo vama i cjelokupnoj javnosti zabrinjavajuće pitanje: koliko ovakvih nemoralnih i štetnih sadržaja u Kurikulumu ima još? Smatramo da je sasvim je opravdano sumnjati da to nije sve i da u Kurikulumu ima još toga što nije dovoljno dobro ili uopće usklađeno sa saznanjima dječje psihologije i pedagogije jer u stručnom povjerenstvu nema stručnjaka iz iz ovih područja.

Rodna ideologija

Nažalost, ima još… Kurikulumom se uvodi tzv. rodna ideologija koja se zalaže za posvemašnju odvojenost spola i roda o čemu bi se djeca trebala podučavati već u četvrtom razredu osnovne škole. Ova ideologija već je odbačena u nordijskim zemljama kao promašeni eksperiment bez ikakvih pozitivnih učinaka na ravnopravnost spolova, ali zato sa mnogim negativnim efektima. Osim efekta Norveškog paradoksa, izlaganje djece u tako ranoj dobi rodnoj ideologiji utječe na nesigurnost i odstupanja u prirodnoj definiciji spolne orjentacije.

Apel

Poštovani političari, znanstvenici, prosvjetni djelatnici i svi građani RH, zbog svega navedenog, upućujemo vam apel da se oštro suprostavite ovakvom Kurikulumu zdravstvenog ogoja i svim neprihvatljivim stavovima koji se putem njega nameću. Ovaj program uveden je ishitreno, nepromišljeno, ne poštujući proceduru, ne poštujući pravila pedagoške struke, dječje psihologije niti mišljenje roditelja. Smatramo da trebamo biti jedinstveni u zahtjevu za trenutačnom suspenzijom programa Zdravstvenog odgoja te traženju odgovornosti svih koji su dopustili da se ovakvi sadržaji podmetnu u tako važno područje kao što je to Zdravstveni odgoj.

S poštovanjem,
uredništvo portala www.zdravstveniodgoj.com

Lista nekih citata:

“O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti”, Paul. R. Abramson, Steven D. Pinkerton (Naklada Jesenski i Turk; Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1998.)

„Kada je riječ o spolnosti, pravilo je, čini se, sljedeće: ako je osjećaj dobar, nastavi to činiti“ (str. 53).
„Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje“ (str. 146).
„Djeca moraju naučiti da je seks prirodan i ugodan način izražavanja ljubavi i pažnje prema drugoj osobi, kao i da su homoseksualno i heteroseksualno ponašanje jednakovrijedni oblici seksualnog izražavanja. Valjalo bi također raspravljati o specifičnim aktivnostima i to ne samo zbog širenja mogućih izvora užitka već i kao način osiguranja odgovarajuće razine znanja potrebne za sprječavanje širenja spolno prenosivih bolesti, kao što je AIDS“ (str. 164/165).
„Iako prodaja seksa može ponekad uključiti i prisilu, poniženje te druge oblike fizičkog i emocionalnog nasilja koji degradiraju i štetni su za prostitutke, nema ničega samog po sebi lošeg u prakticiranju prostitucije. U stvari, kada se uzme u obzir sveprisutnost prostitucije u raznim kulturama i povijesnim epohama, moguće da u prodaji seksa ima više pozitivnog nego negativnog“ (str. 89).
„Zašto bi nekom smetala činjenica što se hladna gotovina (ili topla meka plastika) mijenjaju kroz ruke?“ (str. 92).
„Pornografija ima didaktičku svrhu: ona poučava nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izričaja“ (str. 88).
„Suprotno trenutačno dostupnim mogućnostima samozadovoljavanja, koje, naposljetku, zahtijevaju samonadraživanje na ovaj ili onaj način, spolnost `virtualne stvarnosti` može biti raznolika, nepredvidiva i interaktivna – ukratko, može biti ona prava, samo lišena zbrkanosti međuljudskih odnosa. Stvaran (i siguran) seks po želji 24 sata dnevno“ (str. 227).
“Spol i rod pod povećalom”, Amir Hodžić, Nataša Bijelić, Sanja Cesar (CESI, Zagreb, 2003.)

O rodnoj ideologiji:

“Zašto ne reći: Ja sam muškarac s vaginom? Zašto ne bi dekonstruirali taj biološki imperativ koji označava genitalije kao muške ili ženske? Smatramo da ne postoji razlog za podjelom ljudskih tijela na ženski i muški spol. osim da takve podjele odgovaraju ekonomskim potrebama heteroseksualnosti, tj. da žena kao pojam postoji samo da učvrsti i utvrdi dvojni i suprotni odnos prema muškarcu.” (str. 81)
“Rodni identitet odgovara na pitanje: “Jesam li ja žena ili muškarac ili nešto sasvim drugo?”” (str. 91)
“Postoji isto toliko dobrih razloga za imati ili za izabrati rodni identitet koliko postoji i ljudi” (str. 91)
O pedofiliji:
“Na primjer, početkom 20. stoljeća među narodom Aranda u Australiji muškarci su, prije nego bi stasali za ženidbu, prolazili inicijaciju kroz seks s drugim muškarcima. Prije nego bi brak postao moguć, ovi muškarci bi uzeli dječaka od 10 ili 12 godina starosti da žive s njima kao seksualni partneri. Nije neobično za mladiće u ovakvim kulturama da su inicirani u seksualne aktivnosti od strane starijih muškaraca. Mladićima u Jugozapadnom Pacifiku zabranjen je kontakt s djevojkama prije ženidbe. U međuvremenu, od njih se očekuje da imaju seksualne odnose sa starijim muškarcem ili vršnjakom. Seks među muškarcima prije braka još je uvijek norma među narodom Sambia u Novoj Gvineji.” (str. 139)
“Zapadnjačka kultura (tj. europska i sjevernoamerička), iz antropološke perspektive, posjeduje izrazito eurocentričan stav. U odnosu na seksualnost to znači da je ova perspektiva dualističke naravi sklona promatrati ljude kao maskuline ili feminine, kao heteroseksualne ili homoseksualne, a seksualna ponašanja klasificirati kao dobra ili loša. Međutim, ne možemo ignorirati činjenicu da živimo u multikulturalnom okruženju gdje svaka kultura može dati značajan doprinos razmatranju i proučavanju seksualnosti.” (str. 140)