Ante Gotovina: Vjera je moje tajno oružje
General Gotovina rado je prihvatio poziv svećenika da sudjeluje u misi koja se tri godine svakog utorka služila u crkvi sv. Šime, a potom u crkvi sv. Frane, za oslobođenje utamničenih hrvatskih generala
Foto: IKA
Trogodišnji molitveni lanac svećenika Zadarske nadbiskupije “Krunicom za pravdu – molitva za utamničene hrvatske generale” nastavit će se utorkom u crkvi sv. Frane u Zadru zbog sužanjstva preostalih hrvatskih branitelja i generala na Haaškom i drugim sudovima. No nakon presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču, svećenici koji su tu inicijativu pokrenuli htjeli su misom zahvaliti za oslobađajući pravorijek dvojici generala. U utorak 27. studenoga svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru predvodio je provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andrija Bilokapić u zajedništvu s 30 svećenika. U misi je sudjelovao i general Ante Gotovina.
“Misa je zahvala Bogu za dobro koje nam učini, za uslišane molitve. Svi smo radosni. Unosimo u misu spomen na svoju muku, smrt i trpljenje mnogih. Unosimo i svoj uskrs i uskrs mnogih. Molimo za trijeznost, mudrost i novi korak”, pozvao je fra Andrija, istaknuvši da Crkva svoju radost i bol pretače u molitvu. To je iskustvo i našeg naroda, osobito posljednjih dvadeset godina.
“Početkom 1990-ih počela je prva trka – početak Domovinskog rata, obrane. Bili smo goloruki, pred nama je bilo nevjerojatno naoružanje. Na to smo poput Davida pošli s praćkom, ali s puno nade, ljubavi i spremnosti na žrtvu. I tada smo se zauzeli pred Bogom. Bol i stradanje mnogih pretvorili smo u molitvu”, rekao je fra Andrija. Po završetku rata dočekali smo naše vojnike i mislili smo da je gotovo.
“No vrlo brzo uslijedila je druga trka. Stigle su neopravdane optužnice. Nezadovoljni smo političkim zbivanjima, a nadasve razvojem gospodarstva, nepravdom. Sve nam je to teško palo, nadasve optužnice pravednim ljudima, našim braniteljima. Opet smo iznova svoju bol trebali pretvoriti u molitvenu tužaljku, u vapaj za pravednost. Ljudski, imali smo jako malo izgleda da pobijedimo. Opet su se urotile mnoge sile s neljudskim zahtjevima prema nama. Bilo je optužnica sa svih strana. I stigla je pobjeda. Mi je večeras svetkujemo u nazočnosti njenih djelatnih protagonista”, poručio je fra Andrija, upozorivši: Sad znamo da ni druga trka nije završetak. Još je zatočenih hrvatskih časnika i branitelja.
“Još je zla u našoj domovini. I sad se u Hrvatskoj donose zakoni protiv kojih dižemo glas. Slijedi treća trka. Prava borba će nastati kad počnemo izgrađivati domovinu. Kad počnemo raditi na pravednosti, boljitku”, istaknuo je fra Andrija, dodavši da se ta borba svodi na pobjedu vlastitog egoizma, nepravdi, zla. “U toj trećoj trci ostaje nam čistiti spomen. Ne dati se odrediti zlom koje sam pretrpio. Pozvani smo graditi nove odnose na Božjim temeljima, na evanđelju. U toj treći trci protiv svog egoizma događa se stvarna pobjeda”, rekao je fra Andrija, poručivši da možemo započeti novi svijet u sebi, s Bogom, oko sebe.
Nakon mise Gotovina je rekao da je snagu crpio iz vjere. “Svatko ima neko svoje tajno oružje. Meni je vjera. Kako sam izdržao 12 godina je duga priča. Zaboravljamo ružno, sjećamo se lijepog. A vjera je ta koja vodi, daje snagu, barem meni, tako to doživljavam”, rekao je Gotovina. Rado je prihvatio poziv svećenika da sudjeluje u misi koja se tri godine svakog utorka služila u crkvi sv. Šime, a potom u crkvi sv. Frane, za njihovo oslobođenje.
“Stalno dolazimo Ocu i pitamo ga nešto, daj mi ovo, daj mi ono. Lijepo je, s vremena na vrijeme, doći kod njega, sjesti s njime i reći mu ‘Hvala’. Tako doživljavam ovu misu”, rekao je Gotovina. Dolaskom na misu ugodno ga je iznenadio i fra Ivica Jurišić: “Drago mi ga je vidjeti, tih svakih 15 dana misu koju nam je služio u Haagu, zahvalan sam mu na tome”. Upitan što će novoga tražiti od Gospodina, general je rekao: “Dao mi je puno, u miru sam. To su moji prijatelji, ja sam kao oni, oni su kao ja. Mi smo zajedno. Ne pada mi to tako teško, toliki susreti s ljudima. Ja sam živio u mraku. I vjerovao sam. Trebate vjerovati kad je najteže. Nije uvijek lako, svaki dan. Ima dana kad ste pesimist. Kad tražite što sa sobom. I pojavi se negdje tračak nade, neka svjetlost. Morate izdržati”, poručio je Gotovina. U kontaktu je s generalom Markačem. “To je moj prijatelj. Ja i on se razumijemo premda smo daleko. Toliko smo prošli vremena zajedno. Tako da ga puštam na miru, i on mene. Ali uskoro ćemo se naći zajedno”, rekao je Gotovina, zaključivši: “I preostali utamničeni su jaki momci. General Slobodan Praljak i ostali. Moramo vjerovati. Ne smijemo zaboraviti. Kad zaboravite nekoga, zaboravili ste sami sebe”. (ika/bitno.net)
