Evo što narod gubi kada se kršćani upliću u javni život

Baš zato, jer je sloboda jednoga naroda tako veliko dobro, želio bih, dragi akademičari i akademičarke, da svratim vaš pogled na temelj, na kojem počiva istinska i trajna sloboda i sreća jednog naroda. To nisu niti prazni ugovori, niti bombarderi, niti prijateljstva, niti novčana snaga naroda sama po sebi, ako ne prethodi nešto drugo, mnogo vrednije. A to drugo nije ni više ni manje nego Isus Krist prema riječima apostolovim: “Jer drugoga temelja nitko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, a to je Isus Krist!” Drugim riječima, potpuno i čitavo kršćanstvo! Jer što vrijede i najljepši ugovori, ako se oni smatraju samo hrpom papira, koja se može poderati onaj čas, kad prividni interesi naroda ili bolje volja vlastodržaca zaželi drukčije, i kad nemaju osjećaja, da se obveze slobodno sklopljenog ugovora moraju obdržavati? Što vrijede, recimo, i najbolji bombarderi, tankovi, brodovi, topovi, ako njima upravljaju mlitavci i samoživci? Ta već naša narodna riječ kaže: Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka! Što vrijede sva prijateljstva, ako se ona baziraju samo na egoizmu, koji prijateljstva sklapa samo zato, da što više koristi izbije za sebe? Što vrijedi i najveće narodno bogatstvo, ako su sinovi dotičnog naroda postali prodane mješine, koje su spremne služiti onome tko više plati?!

Nikad, dakle, ne možemo dovoljno naglasiti, da bi sva vaša sloboda bila pusta fikcija, koja nosi u sebi klicu smrti, ako sav vaš javni i privatni život ne bi bio prožet duhom evanđelja i ako naše kršćanstvo ne bi bilo čitavo i potpuno. Vi ste, govori apostol, “slobodni, ali ne da biste imali slobodu kao pokrivač pakosti nego kao sluge Božje. Sve poštujte, braću ljubite, Boga se bojte, kralja štujte.” (1Pt 2,16)…

Zar ne bi bio karikatura slobode i rodoljublja onaj, kojemu su usta puna hvale domovini i njezinoj slobodi, a krade, pljačka i ubija do čega dođe, protiv svih Božjih i ljudskih zakona? Ili zar nije karikatura slobode i rodoljublja onaj, koji ga najviše dokazuje kletvama i klatarenjem po kavanama i birtijama, ako ne možda i javnim kućama, dok će domovina od svega toga imati samo neugodnost da snosi možda kasnije za njega i slične mu teret besplatnog uzdržavanja u ludnicama i bolnicama?

Nikad, dakle, ne možemo dovoljno naglasiti, da bi sva vaša sloboda bila pusta fikcija, koja nosi u sebi klicu smrti, ako sav vaš javni i privatni život ne bi bio prožet duhom evanđelja i ako naše kršćanstvo ne bi bilo čitavo i potpuno.

Sloboda, dakle, bez poštivanja Božjega zakona i njegova vršenja u potpunosti, bila bi pusta fikcija. Pa ako površni duhovi ne mogu da shvate zašto Crkva tu istinu toliko naglašuje, lako ćete je shvatiti vi, koji živite u intimnom saobraćaju s Kristom u Presvetom Sakramentu. Možda bih tima površnim duhovima mogao najbolje odgovoriti na pitanje o unutarnjoj vrijednosti kršćanstva za narodni život i slobodu riječima nekog obraćenog ljudožderskog poglavice. Kad su ga misionari priveli k svjetlu evanđelja, i kad su ga naučili čitati, on, koji se prije zabavljao pečenjem na ražnju svojih žrtava, počeo je marljivo čitati katekizam. I dok je tako jednog dana sjedio zadubljen u katekizam, neki tobože prosvijetljen europski trgovac, prolazeći mimo, upita ga, što čita? Poglavica mu bez i jedne riječi pruži katekizam. “No, odgovori trgovac, pa koga bijesa imaš od te knjižice? Zar ne bi mogao čitati kakvu drugu knjigu?” “Tako?” – odvrati uvrijeđeni poglavica. “Da znaš”, nastavi isti, “da znaš, da čitam jednu vrlo pametnu stvar, mogu ti reći, da bih i tebe okretao na ražnju da sam te dobio u ruke prije negoli sam postao kršćanin i čuo što uči katekizam.” I pravo je odgovorio. Jer sloboda kojom ne ravna duh i zakon Kristovog evanđelja, brzo će se izroditi. Nikada se valjda nije izvikivalo ime slobode više negoli za vrijeme francuske revolucije. A ipak je Talleyrand morao izreći onu tešku riječ: “O slobodo, koliko je zločina počinjeno u tvoje ime!”

Dragi akademičari i akademičarke! Kad je Stvoritelj svijeta stvarao čovjeka kao slobodno biće, imao je za to sigurno mudre namjere. Dao mu je ovo veliko moralno dobro zato, da se čovjek usavršava i napreduje, ali ne u zlu nego u dobru i istini. I svaki onaj, koji bi slobodu izrabljivao tako da pusti uzde razuzdanosti i opakosti, griješi protiv naravnog zakona i kopa svojoj slobodi grob. Vjerujem da vam je svima na srcu istinska sloboda, i osobna i narodna. Velim istinska, jer ona, koja prelazi preko svih zakona i Božjih i ljudskih, ne zaslužuje ime slobode već ropstva, prema riječima Kristovim: “Svaki koji čini grijeh, rob je grijehu!” (Iv 8,34). A istinskoj slobodi i pojedinca i naroda je temelj Isus Krist.

Sloboda je naime, kako rekoh, dana od Boga da se pojedinac i čitav narod usavršuje u dobru i napreduje. A da se čovjek, a i narod, uzmogne usavršavati u dobru i napredovati, potrebno je dvoje: prava spoznaja i dobra volja. A jedno i drugo dolazi od Krista. Po Njemu, Sinu Božjemu, dolazi pravo svjetlo potrebno za pravu spoznaju, kao što govori Krist: “Ja sam svijetlo svijeta! Tko ide za mnom taj ne hoda u tmini!” Bez Njega su pogani tužno i bespomoćno morali vapiti – ignoramus et ignorabimus – i istodobno se valjali u najsramotnijim grijesima, bijedni robovi još bijednijih strasti. Bez Krista bi ista sudbina zadesila i nas pojedince i naš narod. Po Kristu dolazi i dobra volja i snaga, da ono, što smo spoznali kao dobro, provedemo u život. To je najvažnije. Jer nema sumnje, da današnji svijet mnogo toga znade. Ali koja mu korist od toga znanja kad mora da kaže kao i stari pogani: video meliora proboque deteriora sequor. Da može slijediti i izvršiti ono što je spoznao kao dobro, potrebna mu je snaga s visine, koju nam je priskrbio Isus Krist.

Znam vrlo dobro, katoličke akademičarke i akademičari, da danas u najvećem dijelu čovječanstva vlada druga parola, a koja bi lako mogla dospjeti i do vaših ušiju. Narodna stvar, kažu, gubi kad se Krist i kršćanstvo upliće u javni život. No kad se sličan razgovor vodio jednom u nekoj tvornici, ustao je neki radnik i progovorio pred svima: “Jest, mi samo gubimo, kad se Krist i kršćanstvo plete u naš javni i privatni život. I ja sam već vrlo mnogo izgubio radi toga. Izgubio sam toljagu, s kojom sam do sada mlatio ženu. Izgubio sam flašu iz ruke, koja me nije ostavljala ni danju ni noću i koja mi je stvarala pakao u kući. Izgubio sam zao glas, na koji sam došao kao pijanica i razbijač. Izgubio sam sva zla svojstva radi kojih me poznalo malo i veliko. Ali sam zato dobio više nego sam mogao sanjati. Dobio sam mirnu savjest, dobio sam opet raj u kući, dobio sam opet svoju dobru ženu i dobru djecu, dobio sam slobodu o kakvoj prije nisam mogao ni sanjati, slobodu djece Božje, koje ne bih dao ni za što na svijetu!”

Jest! Ako, dragi akademičari i akademičarke, hoćete da izgradite solidne temelje svojoj ličnoj sreći, ako hoćete da izgradite solidne temelje hrvatskoj narodnoj i državnoj slobodi, sreći i napretku, onda to možete izgraditi samo na jednom temelju. “Jer drugoga temelja nitko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, a to je Isus Krist!” (1 Kor 3, 11).

Katolički list br. 13

Bitno.net