Don Damir Stojić: Kako sam zavolio fra Mirinu afričku prašinu

Naš misionar fra Miro Babić, franjevac je iz provincije Bosne Srebrene, a zanimljivo je da smo nas dvojica 2 godine zajedno studirali na KBF-u u Zagrebu, ali se iz tog razdoblja jedan drugoga uopće ne sjećamo. Obojica smo zaređeni 2002. i izgleda da sam morao ići čak u Keniju da upoznam kolegu i generaciju. Fra Miro je došao u Keniju prije 17 godina i ondje djeluje kao misionar u župi Subukia, biskupija Nakuru. Dva detalja posebno ukazuju na djelovanje Fra Mire: tečno priča svahili, a auto mu je toliko pun prašine da je teško znati njegovu orginalnu boju.

Ta prašina i njegov svahili zapravo svjedoče koliko je na terenu među ljudima pa i u najmanjim zaseocima. Na područje župe imaju dom zdravlja koji pruža osnovne zdravstvene usluge za lokalno stanovništvo; srednju školu i učenički dom Sv. Franje za 500 srednjoškolaca; 16 crkava raštrkanih po selima u krugu od 30 km i možda ono najljepše… tzv. Mali dom, tj. dom za djecu s poteškoćama u razvoju. U tom domu ima 25 djece o kojima dan i noć skrbe vrijedni zaposlenici i volonteri.

Fra Miro nije sam u svemu tome. U njihovoj franjevačkoj zajednici djeluju još dva svećenika fratra: jedan je domaći iz Kenije, a drugi iz Tanzanije. Ondje je i jedan bogoslov iz Burundija i mnogi volonteri koji dolaze služiti na određeno vrijeme.

Kad sam prvi put sjeo u njegov auto moram priznati prašina mi je jako smetala, ima je svugdje, ali nakon što sam sve ovo vidio, ne samo da sam se navikao nego mi je postala i draga.