Čile kao ‘prirodni eksperiment’ upućuje na to da zabrana pobačaja neće dovesti do više smrtnih slučajeva kod žena u reproduktivnoj dobi
Ovaj tjedan, u vodećem časopisu PLoS One objavljeno je istraživanje od iznimne važnosti, u kojem se piše o smrtnosti majki u Čileu, i koje upućuje na to da “pravni status pobačaja čini se, nije povezan s cjelokupnom stopom smrtnosti majki”.
Pobačaj se često opisuje kao nužna komponenta ženskog zdravlja. Grupe koje se zalažu za pravo na pobačaj tvrde da će, osim ako pobačaj nije legalno i u potpunosti slobodno dostupan, oni koji izvršavaju pobačaje popuniti prazninu u potražnji i smrtna stopa majki će porasti. Zanimljivo je, međutim, da za takvo sporno pitanje, postoji tako malo podataka koji bi podržali ovu tvrdnju.
Ali ovaj tjedan, u vodećem časopisu PLoS One objavljeno je istraživanje od iznimne važnosti, u kojem se piše o smrtnosti majki u Čileu, i koje upućuje na to da “pravni status pobačaja čini se, nije povezan s cjelokupnom stopom smrtnosti majki”.
Čile je jedan važan “prirodni eksperiment” za politiku pobačaja. 1989. godine, pobačaj je određen kao ilegalan čin, i to s jednim od restriktivnijih zakona o pobačaju u svijetu. Dobri statistički podaci unazad proteklih 50 godina, učinili su mogućim napraviti usporedbu MMR-a (Mother Mortality Ratio- stopa smrtnosti majki) prije i poslije zabrane pobačaja.
Prema Elardu Kochu sa Sveučilišta u Čileu, ova studija “pruža dokaze koji nas upućuju na suprotno od onoga što nam govori intuicija, i koji zapravo pokazuju da to što pobačaj odredimo kao ilegalan čin, nije nužno ekvivalentno promicanju nesigurnog načina izvršavanja pobačaja; osobito u pogledu morbiditeta i mortaliteta majki. Čileanska zabrana pobačaja iz 1989. godine, nije uzrokovala porast stope smrtnosti majki u ovoj zemlji. Naprotiv, nakon zabrane pobačaja, MMR se smanjio s broja 41.3 na 12.7 na 100 000 živorođenih – što znači smanjenje MMR-a za 69.2 % u četrnaest godina.” Najveća stopa smrtnosti pojavila se 1961. godine (47.9 slučajeva smrti na 100 000 žena u reproduktivnoj dobi), a najniža je bila 2003. godine (0.72 smrtna slučaja na 100 000 žena).
Članak će se zasigurno pokazati kontroverznim u neprestanim razmiricama i ratovima vezanim za temu pobačaja u razvijenim zemljama. Podrška “sigurnom, legalnom i rijetkom” pobačaju, u poznatoj frazi bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, temelji se na dvije pretpostavke: prvo, da je to temeljno pravo svake žene i drugo, da je on apsolutno nužan za žensko reproduktivno zdravlje. Kochova analiza, prva publikacija koje se bavi analizom ženskog zdravlja, temeljena na dokazima (evidence- based), nakon što je biranje pobačaja postalo nezakonito u zemlji, upućuje na to da bi druga pretpostavka mogla biti pogrešna.
“Manjak korelacije između visoke stope smrtnosti majki i zabrane pobačaja, koja je zabilježena u ovoj studiji također potvrđuje opširnost opservacija rađenih u Europi. Najniži MMR u Europi zabilježen je u zemljama kao što su Irska, Malta i Poljska, u kojoj je pobačaj ilegalan. Obzirom da Čile ima jednu od najnižih stopa smrtnosti majki u svijetu, ova analiza statističkih podataka o stopi mortaliteta majki u Čileu, pruža model za druge zemlje koje traže uspješan model kojim bi smanjili stopu smrtnosti majki, te pruža kvalitetne dokaze da legalizacija pobačaja nije potrebna kako bi se uspješno smanjila stopa smrtnosti majki. ”
Najvažniji čimbenik u smanjenju MMR-a, prema Kochu je bolje obrazovanje žena. “Edukacija žena dovodi do bolje mogućnosti pristupa postojećim resursima zdravstvene zaštite i izravno dovodi do smanjenja rizika umiranja tijekom trudnoće i porođaja.” Ostali čimbenici uključuju: prehranu za trudnice i njihovu djecu u sklopu primarne zdravstvene zaštite i škola; općenitu mogućnost pristupa objektima za poboljšanje zdravlja majki; promjene u ženskom reproduktivnom ponašanju, koje im omogućuju da kontroliraju vlastitu plodnost; te čistu vodu i prikladno zdravstvo.
“To je uistinu paradoks: obrazovanje je glavni modulator koji je pomogao da Čile postigne ovakve statistike prema kojima je jedna od najsigurnijih država za majčinstvo u svijetu; ali ono također doprinosi smanjenju plodnosti, odgađanju majčinstva te time stavlja život majki u rizik zbog njihove veće dobi.”
Implikacije ”paradoksa plodnosti” mogle bi biti čak i više kontroverzne nego Kochova saznanja o pobačaju. Svjetska banka, na primjer, kaže: “nema učinkovitijih ulaganja za postizanje razvojnih ciljeva od obrazovanja djevojaka”. UN-ovi milenijski ciljevi podrazumijevaju više obrazovanja za žene, što će u konačnici dovesti do ukupnog gospodarskog i društvenog napretka. Ali bi ovi ciljevi isto tako mogli biti skupi kad dođu na naplatu.
Izvornik: bioedge.org
Prevela: Mirna Pandžić, cand.med.
