Otac Bernard Kinvi, kamilijanski svećenik i misionar koji djeluje u Srednjoafričkoj Republici, dobitnik nagrade organizacije Human Rights Watch, o kojem je Bitno.net već pisao, dao je intervju za National Catholic Register uoči posjeta pape Franje toj zemlji.

Nakon što je prije dva tjedna Papin pohod doveden u pitanje zbog ponovne eskalacije nasilja u toj sukobima zahvaćenoj zemlji, jučerašnjom objavom rasporeda Papina posjeta otklonjena je ta mogućnost.

Otac Bernard Kinvi opisao je za NCR trenutačno stanje kao „nespokojan mir“ napomenuvši kako je „deset od šesnaest provincija još uvijek pod kontrolom jedne od skupina (Seleka i anti-Balaka, op.a.)“.

„Na sjeveroistoku, konvoji koji putuju od Douale za Bangui (glavni grad Srednjoafričke Republike, op.a.) često budu napadani od strane pobunjeničkih grupa čiji identitet nije poznat (…). Također, neke osobe optužene za vještičarstvo su mučene i žive zapaljene. Naš trenutačni posao je pregovarati kako bi osobe optužene za vještičarstvo ostale na životu i da ih dovedemo u misiju pod našom zaštitu“, rekao je kamilijanac napomenuvši kako još nije došlo do „razoružavanja oružanih skupina“.

Premda se sukob, koji je u Srednjoafričkoj Republici eskalirao 2013., povezuje s vjerskom i religijskom netrpeljivošću pa ga tako i UNHCR naziva „masivnim etničko-religijskim čišćenjem“, o. Kinvi to opovrgava:

„Mediji su, prozvavši nasilje u Srednjoafričkoj Republici religijskim sukobom, karikirali taj sukob. To oslobađa krivnje one koji su ga započeli. Ne može se govoriti o religijskom sukobu jer se nijedan njegov akter ne poziva na borbu u Božje ime ili na obranu religijske ideologije. Neki se bore kako bi zadobili moć, drugi kako bi prognali one koji ih zlostavljaju“, izjavio je.

Kinvi, koji vodi bolnicu Ivana Pavla II. i koji je spasio više od 1500 ljudskih života, pretežito muslimana, u intervjuu se osvrnuo i na djelovanje mirovnih snaga pod okriljem UN-a koje broje 13 000 pripadnika:

„Shvatio sam da UN-ove snage više služe kao ‘sprječavatelji sukoba’ nego ‘čuvari mira’. Pomogle su nam i još nam pomažu da izbjegnemo najgore“ rekao je Kinvi nastavivši u tamnijem tonu: „u Bossemptéléu sam vidio pripadnike anti-Balake (pobunjenička skupina sastavljena pretežno od kršćana, op.a.) kako napadaju Fulbe (etnička skupina koja živi pretežno u zemljama Zapadne Afrike, uglavnom su muslimani, op.a.), ubijaju ih te im kradu stoku pred očima mirovnih snaga koje nisu ništa poduzele.“

Svećenik je otkrio još jedan šokantan detalj vezan za mirovne snage: „Kada su došli u Bossemptélé, primio sam ih u župu te su imali svu udobnost i mogućnost da svoj posao rade dobro. Međutim pretvorili su župu u mjesto za prostituciju i pokvarili jedini župni generator, tako da sve do danas župa nema pristup struji. Tražio sam ih da napuste župu te su otišli.“

Otac Kinvi na pitanje kako se uspio držati po strani tijekom sukoba odgovorio je kako je „biti neutralan“ bila najlakša stvar, s obzirom da se radilo o dvjema grupama koje su činile zlo na svim razinama. Pritom je podsjetio kako Isus tijekom života nije stao na stranu niti Rimljana niti zelota:

„Neutralnost je bila temelj prenašanja ljubavi. On nas je pozvao da ljubimo svoje neprijatelje, da im ponudimo lijevi obraz kada nas pljusnu po desnom. Moramo slijediti tragove našeg Učitelja.“

Za kraj se osvrnuo na dva principa koja su ga vodila pri spašavanju i služenju žrtvama sukoba navevši „kršćansku nadu“ kao izvor snage te pozvavši se na Isusove riječi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 45).

„Euharistija, klanjanje, svakodnevna krunica: to su moja oružja pobjede“, zaključio je ovaj iznimni svećenik.

Tino Krvavica | Bitno.net